Aktivistkinja Ramiza Memedi dobitnica nagrade

Ovogodišnja dobitnica nagrade za životno djelo „Šaip Jusuf“, koju svake godine Saveza Roma u Republici Hrvatskoj „KALI SARA“ dodjeljuje povodom Svjetskog dana romskog jezika, dugogodišnja je aktivistica, predsjednica Udruge „Bolja budućnost“ te urednica istoimenog časopisa, Ramiza Memedi, prenosi Phralipen .

Svoj rad službeno započeo je 1999. godine kada je nakon posjeta romskim naseljima zajedno s nekoliko kolegičara osnovala Udrugu žena Romkinja Hrvatske „Bolja budućnost“ te se susreli sa izazovima u vremenima kada romska zajednica još uvijek nije bila dostupna u različitim programima niti strategije za poboljšanje uvjeta života u istoj.

Naselja su bila bez uređene infrastrukture, bez vode, struje, ljudi bez uređenog statusa, bez zdravstvenog osiguranja, djeca nisu bila upisana u matične knjige rođenih, de facto oni su tu, ali kao da uopće ne postoje. Roditelji nisu mogli djecu upisati u osnovnoj školi bez važećih dokumenata, a djeca nisu posjedovala niti rodni list. Prvo smo krenuli s upisom djece u matične knjige rođenih, a da su djeca rođena u Republici Hrvatskoj svjedočila su po dva svjedoka. Istovremeno smo radili i na tome da njihovi roditelji dobivaju važne hrvatske isprave s obzirom na to da su imali samo stare dokumente bivše Jugoslavije.

Vlada Republike Hrvatske je 2003. godine donijela Nacionalni program za Rim, au okviru Desetljeća za uključivanje Roma i Akcijski plan obrazovanja Roma koji je obuhvatio sve razine obrazovanja, počevši od predškolskog obrazovanja pa do obrazovanja odraslih u koje se i UŽRH „Bolja budućnost“ uključila.

Iz djetinjstva mi je ostalo u sjećanju obaveza svakog djeteta koje je do 7. godine moral krenuti u osnovnu školu jer bi u protivnom roditelji platili kaznu. Dijete je bio u školi sve do navršene 15. godine što u Republici Hrvatskoj nije bio slučaj. U radu sam se vrlo često susretao sa službenicima raznih državnih institucija koji su govorili da je romska tradicija ne slati djecu u školi bez obzira na Zakon o obveznom osnovnoškolskom obrazovanju. Taj dio mi je najteže padao jer nije dio romske tradicije ne ići u školu niti dogovarati izvanbračnu dječju zajednicu.

Memedi se nakon završene više ekonomske škole susretao s diskriminacijom pri zapošljavanju pa je dugo godina pokušavao naći posao na Kosovu, gdje je živjela, ali iu Zagrebu. Nadajući se da će joj dodatno obrazovanje olakšati pronalazak posla naknadno završava tečaj daktilografije te 1998. studij Pedagoških znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Nakon dugogodišnjeg rada s Romkinjama mogu se tvrditi da iste nisu dovoljno uključene u javni društveni život. Njihova nesamostalnost proizlazi iz ekonomske zavisnosti o partneru, a sama romska zajednica nije ekonomski osnažena kako bi mogla zaposliti veći broj Roma i Romkinje. Projekt „Bolja perspektiva žena Romkinja na tržištu rada“, na kojem sam bio partner, bio je imenovan ženama sa završenim osnovnoškolskim obrazovanjem ili bez obrazovanja, a na poziv se javilo puno žena sa završnim srednjim školom jer su nadale da će kroz projekt lakše pronaći posao. Nažalost, projekt je završen, jedan su i dalje ostali u evidenciji nezaposlenih. Romkinje su diskriminirane i unutar svojih zajednica, ali i šire društvo, kao žene i kao pripadnici nacionalnih manjina. Moje pitanje je koliko je obrazovano Romkinja zaposleno u javnim društvenim institucijama? One su državljanke Republike Hrvatske i prema Ustavu, ravnopravne građanke u društvu.

Udruga „Bolja budućnost“ je nedavno, zajedno s udrugama Kultura Nova i iDEMO – Institut za demokratiju, izvijestila predstavnica „Mi bi da se ženimo“ koja je jedan od produkata projekta Teatar R. Predstava prati život dvoje mladih Roma od njihovih zaruka pa do vjenčanja , a na projekt je uključeno više od četrdeset Roma i Romkinje. (Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda , op. CV).

Rad na predstavi nam nije bio težak zadatak. Lako je raditi s ljudima u kojima imate povjerenje, a kroz pripremu predstava sastavljen je tim od Roma i ne-Roma koji su korištenjem improvizacija sami osmislili koncept predstave. Mi smo bili prisutni samo da ih usmjerimo i podržimo.

Predstava je premijerno izvedena u lipnju ove godine u Zagrebu, a Udruga je osim kroz umjetničku sekciju aktivna na području medija. UŽRH „Bolja budućnost“ nakladnik je istoimenog časopisa čija je redakcija broji tri stalne novinare vanjske suradnike i volontere.

Sam rad na manjinskom mediju izazov je, a još više kada želite da isti medij stvori pozitivnu promjenu u vašim zajednicima. Pratili smo i prosvjedili koji su se održali u Međimurju i Zagrebu, a koji su bili usmjereni protiv Roma. Problemi se mogu jedino riješiti sustavno, odnosno ukoliko institucije pokažu dobru volju za rješavanje i prevenciju istih.

Autor: Selma Pezerović, Phralipen