PRIČA KOJU TREBA PONOVITI

Selma Selman mlada je romska umjetnica iz Bihaća, i prva romkinja studentica Akademije likovnih umjetnosti u Banja Luci gdje studiraju i njezina polubraća, Mersud i Ferdih. Prije toga zajedno su pohađali Srednju umjetničku školu gdje je njihov talent prepoznala nastavnica Mirza Imbrahimpašić koja ih je i poticala da nastave školovanje.

„Ja sam rođena u kući gdje nitko nije čitao, znači nije bilo knjiga kod nas da se čita i kad ja uzmem nešto da pročitam ja sam već drugačija. I onda nije meni mama govorila svaki dan ajde u školu, nego zašto moraš svaki dan u školu“, govori Selma Selman u reportaži iz serijala „Moj heroj“ koja je objavljena još prije dvije godine, ali je vrijedi ponoviti. Svoju umjetnost, performanse i slike, bazira na svojoj etničkoj pripadnosti.

„Baziram se na sebe, ja se ne sramim reći da sam Ciganka, ja sam ponosna što sam Ciganka. (…) Mi smo obični ljudi samo što smo zadržali istu kulturu, sve ono što smo radili i prije sto godina radimo i danas, nekad je to dobro, nekad je loše, nekad je previše dobro, nekad previše loše“, govori mlada Romkinja koja je 2009. godine u Bihaću imala i prvu svoju samostalnu izložbu.

„Bila je jedna novinarka i pitala te male Romkinje u mojoj mahali što bi one voljele biti kad odrastu i one su one sve rekle da bi željele da budu kao Selma. I to je mene … dosta mi znači to u životu jer ja nisam ništa radila, samo sam imala izložbu i išla u školu, a danas su one sve u srednjim školama“, govori Selma svjesna kako ju s jedne strane obrazovanje udaljava od njezine zajednice, ali istovremeno uvjerena kako obrazovanjem može doprinijeti svojoj zajednici.

Umjetnost će meni biti sredstvo, zašto da ne, i smisao. Jer kroz taj smisao ja ću izraziti samog sebe, pokazati se svijetu da vrijedim, ne da ne vrijedim, ja mislim da ću vrijediti jednog dana“, govori Mersud Selman, jedan od polubraće iz ove umjetničke obitelji. Kaže, da još nije umjetnik, ali se nada kako će to jednog dana postati. Dosta je ljudi i nastavnika već u osnovnoj školi prepoznalo njegov talent i poticali su ga da ga nastavi razvijati. Bilo je, međutim i takvih koji su se držali uobičajenih predrasuda o čemu govori Selma, nastavnika koji se nisu željeli oko njih previše angažirati vjerujući kako će i oni prestati dolaziti u školu kao toliko Romske djece prije njih.

„Iako smo mi od početka bili umjetnici, samo to nismo znali“, reći će zvijezda priloga.