Sanja Kovačević 14. rujna 2023.
Osim zakonskih izmjena predviđen je i niz pratećih mjera, a predviđa se i veća podrška žrtvama u prekršajnom postupku. Značajan pomak svakako predstavlja i uvođenje specijalizacija sudaca/kinja za rad na predmetima nasilja u obitelji.
Jučer, 13. rujna održan je sastanak u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu povodom predstavljanja mjera za suzbijanje nasilja nad ženama i zaštitu prava djece s premijerom Andrejem Plenkovićem, predstavnicima nadležnih ministarstava, Pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova, predstavnicama Autonomne ženske kuće Zagreb, Centra za žene žrtve rata ROSA, Inicijative #Spasime,
SOS Rijeka, B.a.b.e, Domine iz Splita, Udruge za podršku žrtvama i svjedocima, predstavnicom zaklade Solidarna i predstavnicom Caritasa.
Plenković u razgovoru s predstavnicama ženskih organizacija (Foto: Vlada.hr)
Premijer je naglasio da će izmjene i dopune paketa zakona iz područja kaznenog i obiteljskog prava do kraja sljedećeg tjedna biti puštene u javnu proceduru. Izmjene i dopune se odnose na Kazneni zakon, Zakon o kaznenom postupku, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Obiteljski zakon i Zakon o sudovima. Uvodi se novo kazneno djelo pod nazivom „teško ubojstvo ženske osobe“ i propisuje se nezastarijevanje kaznenog progona i izvršavanja kazne zatvora, predviđene su veće kazne za silovanje, povećava se kazna za teško kazneno djelo protiv spolne slobode, ukida se zastara kaznenog progona za seksualno zlostavljanje djeteta, a seksualno uznemiravanje i nametljivo ponašanje postaje isključivo kazneno djelo. Također se proširuju okolnosti koje su od utjecaja na visinu izrečene kazne i mogućnost određivanja zaštitnog nadzora po punom izvršenju za kaznena djela protiv braka, obitelji i djece. Uvodi se i pravo na žalbu protiv mjera opreza i prilikom izricanja mjera sud mora uzeti u obzir očitovanje žene o procjeni opasnosti, a u slučaju kršenja mjera opreza sud je dužan u roku od 24 sata donijeti rješenje o zamjeni mjere opreza istražnim zatvorom. Policija može uhititi okrivljenika kada postoji osnovana sumnja da je prekršio mjeru opreza ili kada žrtva prijavi da se krši mjera, a kod izricanja mjere opreza i zabrane približavanja sud će morati i izreći minimalno 50 metara udaljenosti (na što postoji prigovor i zahtijeva se 100 metara).
Također se navode brojne izmjene u Zakonu o sudovima prema kojima će pravosudni sustav morati postupati (primjerice obaveza suda da putem policije obavijesti ženu o ukidanju istražnog zatvora, obavezno ispitivanje bliskih osoba na dokaznom ročištu, uzimanje u obzir rizičnih faktora za eventualno ponavljanje nasilja i očitovanja žene o opasnosti za njenu sigurnost, kao i pravo žalbe na odluku suda, obaveza ispitivanja žrtve seksualnog nasilja i nasilja putem audio video linka i obvezna anonimizacija svih podataka na temelju kojih se može otkriti identitet svih žrtava).
Osim zakonskih izmjena predviđen je i niz pratećih mjera, a predviđa se i veća podrška žrtvama u prekršajnom postupku (usklađuje se sa pravima žrtava u kaznenom postupku). Značajan pomak svakako predstavlja i uvođenje specijalizacija sudaca/kinja za rad na predmetima nasilja u obitelji i u tim postupcima će moći suditi samo oni suci koji će prolaziti kontinuiranu edukaciju/stručnu izobrazbu.
Cijeli niz izmjena Obiteljskog zakona ima za cilj usklađivanje sa Istanbulskom konvencijom, a posebno u domeni brakorazvodnih parnica i odlučivanja o skrbi djeteta. Vezano uz odbacivanje koncepta “otuđenja djeteta”, resorni ministar Marin Piletić je uputio pojašnjenje i zabranu socijalnim zavodima, a sudove informirao o preporukama GREVIO-a i Posebne izvjestiteljice Reem Alsalem o štetnosti navedenog pseudoznanstvenog koncepta na prava i interes žena i djece žrtava nasilja.
Predstavnice ženskih organizacija su pozdravile predložene mjere i istaknule da se radi o zahtjevima koje su upućivale dugi niz godina, a također su izrazile zabrinutost za njihovu provedbu odnosno primjenu u praksi.
Predstavnica Centra za žene žrtve rata ROSA Nikolina Zec je skrenula pozornost na praznine koje postoje vezano za druge forme muškog nasilja prema ženama koje su i nadalje neprepoznate. Navela je kako je suštinska kritika GREVIO-izvještaja RH upravo reduciranje nasilja prema ženama na nasilje u obitelji i kako je neophodna sveobuhvatna strategija koja prepoznaje i obuhvaća sve oblike nasilja prema ženama poput takozvanih prisilnih brakova i ostalih eufemizama poput dječjih brakova, ranih brakova i sl. što u praksi znači trgovanje ženama i djevojčicama u svrhu seksualnog iskorištavanja. “Sutra će na tu temu odlučivati i Europski parlament i nadam se podršci preživjelima i promjeni dosadašnje prakse po tom pitanju koja je i u Hrvatskoj loša. Hrvatska je donošenjem Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u ratu postala primjer dobre prakse ostalim državama, uključujući i one koje preuzimaju taj zakon u situacijama rata što pokazuje da imamo kapaciteta za autonomnu promjenu postojećih politika i na ovom području neovisno o regionalnim mehanizmima i da se nada će do takvih promjena i doći. Područje nasilja prema ženama obuhvaća više resornih ministarstva koji su međusobno nepovezani u radu kada je riječ o temi nasilja prema ženama te sam osobno očekivala i predstavnike drugih ministarstva na današnjem sastanku”, istakla je Zec.
Ana Pecotić
Ana Pecotić: Koncept “otuđenja od roditelja” bit će zabranjen
Sjednicu i značaj ovog iskoraka Vlade komentirala je za H-Alter Ana Pecotić iz inicijative #Spasime: “Ovo je prvi put otkako postoji naša inicijativa da smo vidjele konkretne promjene koje je Vlada predložila i koje su zaista velike, zadiru u više područja i nisu samo zakonodavne prirode i govore nam da postoji stvarna politička volja. Jer kad se govori o nasilju svi ga osuđuju, no kada dođe do toga da se nešto konkretno napravi, stvari počinju zapinjati zato što je sustav toliko duboko kontaminiran i problemi su međusobno povezani. Premijer je na početku naglasio da je Vlada napravila već dosta stvari u suzbijanju nasilja nad ženama, no to su, pokazalo se, sve bile kozmetičke promjene.
Na sjednici je premijer govorio direktno o ‘nasilju nad ženama’, što naglašavam jer se do sada izbjegavala ta konstrukcija i uvijek se govorilo o nasilju u obitelji, što je također jako važno. Tome su naravno doprinijela izvješća više međunarodnih tijela i rad nevladinog sektora, a izvještaj GREVIO-a je pokazao da je situacija u Hrvatskoj poražavajuća, da je implementacija Istanbulske konvencije po mojoj slobodnoj procjeni na dva posto. Svaka od predloženih promjena je značajna, s obzirom da se tiču različitih područja i vidi se da se tu ozbiljno promišljalo. Jedna od značajnih promjena je svakako to da je korištenje pseudoznanstvenoh koncepta ‘otuđenja od roditelja’ doslovno zabranjeno.
Ne treba stati na tome, neće se time sve riješiti. Pojam ‘otuđenja od roditelja’ ima svoje inačice u vidu manipulacije, nesuradljivosti, proglašavanja majki koje prijave nasilje nekompetentnim roditeljima. Stanje je takvo da je sustav u praksi na strani nasilnika, zapravo u velikoj mjeri radi nesvjesno protiv žrtve, tako da je ovo zapravo tek početak. Jedan od bitnih pomaka je i osnivanje alimentacijskog fonda za žene, jer je alimentacija veliki problem i budući da roditelji, najčešće očevi ne plaćaju alimentaciju, stoga je veliki pomak što će država na sebe preuzeti uzdržavanje djece u takvim slučajevima. Jedna od stvari na kojima država jako kiksa je implementacija članka 31 Istanbulske konvencije, s kojim je naš Obiteljski zakon praktički u koliziji, a koji zahtijeva da se obiteljsko nasilje uzima u obzir kod određivanja roditeljske skrbi. Sve predložene mjere su zaista važne i evidentno je da će se sada nešto promijeniti, premda će biti jako puno otpora jer je u sustavu puno partikularnih pa i osobnih interesa. No vladajući imaju mehanizme da se ozbiljno krene s promjenama ako to stvarno žele, a nama se čini da je tako”.
