Iako su sve više prisutni glasovi u javnom prostoru, poglavito žena, o rodno-spolnoj neravnopravnosti, još je dalek put do uspostavljanja društva koje će pružati jednake prilike i ženama i muškarcima. Problematika neravnopravnosti postaje dvostruko otežana kad je riječ o ženama koje su pripadnice nacionalne manjine što je rezultat – dvostruka diskriminacija. Svakodnevno iskustvo života unutar našeg društva, pod okovima dvostruke diskriminacije, iz prve ruke svjedoče Romkinje. Još uvijek postoji sklapanje maloljetnih brakova što dodatno pogoršava i otežava položaj Romkinja.
Govori se o tradicionalno shvaćanje rodnih uloga te nemogućnost adekvatnog obrazovanja Romkinja, neki su od uzroka niske zaposlenosti žena iz romske zajednice. Ali na svu sreću u zadnjem desetljeću obrazovanje Romkinja je u porastu, ali na njihovu žalost zbog postojeće diskriminacije ne mogu se zaposliti sa završenim željenim obrazovanjem, što pokazuju i mnoga provedena istraživanja. Pojedine posao su našle u nevladinim udrugama, što im ne predstavlja dugoročnu egzistenciji. Poznato je da Udruge ovise o projektnim financijama, donatorima i sponzorima.
Svjesni smo da je to jedna od većih nacionalnih manjina, ali se još uvijek malo zna a što je bitnije niti žele znati nešto više o Romima. Nedavno osoba se zaposlila na poslovima čišćenja u jednu trgovinu. Kada je osoba stigla počelo je međusobno govoriti ostali radnici: što će nama ovdje, zašto su je doveli ovdje da mi moramo paziti na tu osobu da ne bi što otuđilo (pokralo). Odmah su predrasude počele prštati na sve strane iako ta osoba pokazala volju raditi a ne krasti.
Ali zasigurno je ono da su pripadnici romske nacionalne manjine kroz povijest bili žrtve diskriminacije te socijalnog isključivanja, a što pokazuje da ni danas situacija nije puno drugačija. Za žene pripadnice romske zajednice diskriminacija je dvostruka s obzirom na nacionalnu pripadnost te pripadnost spolu što Romkinjama uvelike otežava borbu za temeljna ljudska prava.
Kada se govori o rodno uvjetovanom nasilju u kontekstu romske zajednice istraživanja su također pokazala visoku razinu prihvaćenosti predrasuda o nasilju nad ženama u obitelji. Istraživanja također pokazuju kako veliki postotak pripadnika romske populacije smatra kako je žrtva kriva za doživljeno nasilje, a neki uopće niti nemaju izgrađeno mišljenje o toj problematici. Uvijek se smatra da žena mora biti ta koja sluša jer inače dobiti će svoje zaslužene batine kako bi se opametila. Ovo je rezultat i posljedica patrijarhalnog sustava koji je zastupljen u većini romskih zajednica te nedostatak obrazovanja i edukacije što dodatno otežava osvještenost o različitim oblicima nasilja kojima su Romkinje izložene.
Ali ako pitamo da li je zadnjih godina položaj Romkinja bolji?
Obzirom da se povećao broj učenika u osnovnim, srednjim i višim školama moramo priznati da je do promjene svijesti došlo, ali pitanje je još koliko nam treba da ta svijest počne djelovati kako u samoj zajednici tako i u širem društvu.
Reći ću jednu rečenicu u pogledu položaja Romkinja. „Ako se vratimo unazad 10, 15 ili 20 godina u nekim područjima položaj djevojčica, djevojaka i žena je nešto bolji“. Posebno bih naglasila da u većim gradovima to poboljšanje je vidljivo ali u ruralnim dijelovima situacija je i dalje ista čak i možda gora.
