OKRUGLI STOL „Iskustva u radu s romskom djecom u dječjim vrtićima, školama i knjižnicama na koprivničkom području“
U povodu Svjetskog dana Roma, koji se obilježava 8.travnja, u koprivničkoj Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ održan je 8. okrugli stol „Iskustva u radu s romskom djecom u dječjim vrtićima, školama i knjižnicama na koprivničkom području“ na temu „Suradnja s roditeljima Romima“. Uz Knjižnicu, suorganizatori su bili Udruga Roma „Korak po korak“ Koprivničko-križevačke županije, Pučko otvoreno učilište „Korak po korak“ iz Zagreba i Mreža podrške romskoj djeci REYN Hrvatska.
Izlaganja o programima i projektima osnaživanja romske djece i njihovih roditelja održali su viša stručna savjetnica za obrazovanje Roma u Ministarstvu znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske Ermila Pozaić, koordinatorica Mreže podrške romskoj djeci REYN Hrvatska i predstavnica POU Korak po korak Zagreb Asja Korbar te učiteljica razredne nastave u OŠ Dr. Ivana Novaka Macinec Vesna Perhoč. Primjere dobre prakse sa šireg koprivničkog područja predstavile su ravnateljica Gradske knjižnice Đurđevac Antonija Mandić, roditelji Romi Željko Oršoš iz Reke i Alen Balog iz Botova te romski pomagač u nastavi Mladen Bogdanić i učiteljica u Osnovnoj školi „Prof. Blaž Mađer“ Novigrad Podravski – Područna škola Plavšinac, Višnjica Šestak.
U ime Koprivničko-križevačke županije Okruglom su stolu prisustvovale pročelnica Upravnog odjela za zdravstveno-socijalne djelatnosti Željka Koluder Vlahinja, viša savjetnica za kapitalne projekte u školstvu Ana Mušlek i viša savjetnica za kulturu, udruge, sport i nacionalne manjine Vesna Peršić Kovač.
Pročelnica Koluder Vlahinja pohvalila je Knjižnicu koja brojnim projektima i programima pomaže romskoj zajednici, za što je primila i nekoliko nagrada, te je naglasila kako će primjeri dobre prakse poslužiti kao smjernice za daljnje aktivnosti.
„Koprivničko-križevačka županija od 2015. godine ima Vijeće romske nacionalne manjine, čiji rad Županija financijski podržava, kao i kulturne i edukativne aktivnosti udruga na našem području s kojima ostvarujemo odličnu suradnju. Važno je istaknuti i kako smo krajem prošle godine donijeli Akcijski plan za socijalno uključivanje Roma, a jedna od ključnih mjera je poticanje romske djece na obrazovanje, a njihovih roditelja na suradnju s odgojno-obrazovnim ustanovama.“, kazala je pročelnica Koluder Vlahinja.
Uvod u stručni skup s pregledom tema i zaključaka s dosadašnjih okruglih stolova dala je ravnateljica Dijana Sabolović-Krajina, a okupljenima se obratio i predsjednik Udruge „Korak po korak“ Franjo Horvat, koji je istaknuo: „ I dalje je najveći problem nepoznavanje hrvatskog jezika, posebno kod djece koja dolaze iz romskih naselja, i zato nam je važno što više uključiti romsku djecu u vrtiće kako bi od najranije dobili mogla krenuti s učenjem, što će im pomoći u daljnjem obrazovanju i integraciji u društvo.“
Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ od 2010. godine organizira okrugle stolove koji imaju nekoliko ciljeva. Prvi cilj je poboljšati životne šanse romskoj djeci koja žive u siromaštvu i teškim uvjetima kroz formalne i neformalne oblike obrazovanja kako bi se što lakše uključila u život lokalne zajednice i društva.
Drugi je cilj potaknuti što veću i kvalitetniju uključenost romske djece i mladih u obrazovni proces, a treći poboljšati stručne kompetencije stručnjake različitih profila koji rade s pripadnicima romske zajednice te omogućiti umrežavanje stručnjaka iz različitih područja i različitih profila i njihovu suradnju s romskim udrugama, predstavnicima Grada Koprivnice, Koprivničko-križevačke županije i općina na širem koprivničkom području.
Preuzeto sa: prigorski.hr
Hrvatska kriva jer nije istražila zločin motiviran mržnjom prema Romima
Strasbourg: Hrvatska kriva jer nije istražila zločin motiviran mržnjom prema Romima
Evropski sud za ljudska prava objavio je danas presudu u predmetu Škorjanec vs. Hrvatska u kojoj je Hrvatska proglašena krivom jer nije istražila slučaj napada motiviran mržnjom prema Romima. Sud u Strasbourgu je utvrdio da je Hrvatska time podnositeljici zahtjeva Maji Škorjanec povrijedila pravo na zabranu mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja a u vezi sa zabranom diskriminacije, odnosno da je prekršila članak 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda vezano s člankom 14.
Hrvatska zbog toga oštećenoj građanki mora platiti 12.500 eura na ime nematerijalne štete te još 2.200 eura za troškove postupka, odnosno ukupno oko 110.000 kuna.
Riječ je o događaju iz lipnja 2013. godine kada su Maju Škorjanec i njezinog partnera na tržnici u Zagrebu, nakon verbalnog sukoba, fizički napale dvije osobe. Napadači su ih vrijeđali na nacionalnoj osnovi, jer je partner Maje Škorjanec bio Rom, uz salvu pogrdnih izraza poput „Sve Cigane treba ubiti“, „Sve ćemo vas protjerati!“ i „Sve vas treba istrijebiti!“. Par je pokušao pobjeći, ali su ih napadači sustigli. Maju Škorjanec srušili su na zemlju udarajući je u glavu, a njezinog partnera je jedan od napadača zarezao nožem po ruci.
Policija je istoga dana ispitala napadnuti par, a dan kasnije podnijela je prijavu zbog zločina iz mržnje protiv dva napadača zagrebačkom Općinskom državnom odvjetništvu, ali samo za slučaj napada na mladića, a ne i djevojku koju su naveli samo kao svjedokinju. Istovjetno je postupilo kasnije i Općinsko državno odvjetništvo. I policija i državno odvjetništvo smatrali su da napad na Maju Škorjanec nije motiviran rasnom mržnjom, jer ona nije Romkinja, te su istragu za zločin iz mržnje koncentrirali isključivo zbog napada na njezinog partnera.
Evropski sud za ljudska prava ocijenio je da su policija, a pogotovo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, propustili ispitati okolnosti napada, odnosno jesu li napadači i prijaviteljicu percipirali kao Romkinju te moguću povezanost između njezine partnerske veze s mladićem i napada na oboje. Sud u Strasbourgu je utvrdio i to da su tijela kaznenog progona pogriješila što su ustrajala na tome da je bitno to što sama podnositeljica nije romskog porijekla. Sve je to, stoji u presudi, dovelo do manjka istrage i ocjene njezinog slučaja.
Sud u Strasborugu u presudi upozorava da netko može biti žrtva zločina iz mržnje iako nije pripadnik manjinske skupine, već da može biti žrtva zločina iz mržnje i zato što ima “stvarnu ili pretpostavljenu“ vezu s osobom koja je napadnuta zbog manjinske pripadnosti.
„Države imaju obavezu prepoznati oba ova tipa kao zločine iz mržnje i primjereno tome ih istražiti. U ovom slučaju, hrvatske vlasti su opetovano propustile posvetiti primjerenu pozornost prepoznavanju nasilja prema podnositeljici zahtjeva kao mogućem zločinu iz mržnje. Odbijajući žalbu tužiteljice, država je prekršila obaveze iz Konvencije“, stoji u presudi Suda.
Presuda Evrpskog suda za ljudska prava nije konačna. Postat će konačna ako u roku tri mjeseca nijedna strana ne podnese žalbu Velikom vijeću.
Nema povratka, sad je vrijeme otpora
Oko šest tisuća ljudi na Noćnom maršu: Nema povratka, sad je vrijeme otpora!
“Nemate šanse. Žene ne pristaju. Nema povratka. Ne računajte na nas u vašoj velikoj demografskoj obnovi! Iako je žalosno da danas branimo nešto izboreno prije skoro 40 godina, to nas ne smije obeshrabriti”, poručile su organizatorice zagrebačkog Noćnog marša – 8. mart, najvećeg prosvjeda za prava žena u Hrvatskoj u novijoj povijesti.
Prosvjedni osmomartovski noćni marš održava se drugu godinu zaredom, a sinoć je u borbi za reproduktivna prava žena okupio između pet i sedam tisuća tisuća prosvjednica i prosvjednika. Marširalo se od Trga žrtava fašizma do Zrinjevca, gdje je održan kratki program uz zborske pjesme i čitanje proglasa.
Međunarodni dan žena ove je godine obilježen marševima u više gradova u Hrvatskoj i regiji, a u Zagrebu su članice feminističkog kolektiva fAKTIV iznijele zahtjev, između ostalog, ne samo za dostupan, siguran i legalan, već i potpuno besplatan pobačaj kako bi svoje pravo na medicinsku uslugu uistinu mogle ostvariti sve žene.
“Ako nas je povijest ičemu naučila, to je da ništa nećemo dobiti, a ni obraniti bez borbe. Spremne smo boriti se za sebe, u ime svih onih koje su se borile za nas i onih kojima borbu ostavljamo u nasljedstvo”Pozvale su na otpor te prozvale političke elite i Katoličku crkvu koje “pretvaraju društvo u kojem živimo u neprijateljsko za sve one koji odudaraju od njihove vizije ispravnih Hrvata i Hrvatica”, te se osvrnule na politiku trenutne Vlade. “Premijer i Vlada lažu, uvaljuju nam najkonzervativnije politike nad kojima se zgraža čak i europska demokršćanska parlamentarna većina. To nisu ni politike, već fašističke metode koje žene pokušavaju svesti na obezvrijeđene ropkinje bez prava glasa – na ‘inkubatorice’ nacije i ‘proizvođačice’ obespravljene radne snage i topovskog mesa”, upozorile su iz fAKTIV-a i poručile: “E, pa nećete! Nećete nas niti prevariti, niti zastrašiti. Nećemo vam to dopustiti!”.
“Svatko tko se usudi dirnuti u prava žena, mora znati da žene neće stajati sa strane i gledati. Nećemo reći da će biti lako jer znamo da feministička borba nikad nije laka, ali baš zato ne smijemo odustati, ne smijemo im dopustiti da nas uvjere da smo bespomoćne, jer to nikako nismo. Ako nas je povijest ičemu naučila, to je da ništa nećemo dobiti, a ni obraniti bez borbe. Spremne smo boriti se za sebe, u ime svih onih koje su se borile za nas i onih kojima borbu ostavljamo u nasljedstvo”, poručeno je na Maršu na kojem su se glasno tražile ostavke ministra Davora Ive Stiera i njegove desne ruke Ladislava Ilčića.
Sumnjiva borba protiv diskriminacije
Antidiskriminacijski plan donosit će konzvervativci i anonimne udruge
Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije preduvjet je za povlačenja 6,8 milijardi eura iz Operativnog programa konkurentnost i kohezija EU
ZAGREB – Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina zaprimio je 22 prijave za članstvo u Radnoj skupini koja bi trebala doraditi Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije 2017. – 2022. godine. Ured je objavio tko je od prijavljenih izabran, ali nije objavio tko se sve prijavio. Naše pitanje poslano Uredu koje su sve organizacije civilnog društva poslale svoje prijave i koje su kandidate predložile za sada je još bez odgovora. Baš kao i pitanja na temelju kojih kriterija je izabrano pet kandidata te je li provedeno bodovanje pristiglih prijava i ako jest na temelju kojih parametara i kriterija.
Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije preduvjet je za povlačenja 6,8 milijardi eura iz Operativnog programa konkurentnost i kohezija EU. Prethodna je verzija Nacionalnog plana u vrijeme Vlade Tihomira Oreškovića prošla javnu raspravu, a sva su ministarstva i druga državna tijela dala o njoj pozitivno očitovanje. U Vladi Andreja Plenkovića, pri ponovnom očitovanju, negativno mišljenje dalo je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, a tom su se Nacionalnom planu protivile radikalno konzervativne udruge Grozd i Vigilare.
Javni poziv za predstavnike udruga u Radnoj grupi proveden je i prije tri godine, kada se radila sad već prošla, neusvojena verzija Nacionalnog plana, ali tad su udruge morale priložiti i popis provedenih aktivnosti u suzbijanju diskriminacije i jačanja provedne Zakona o suzbijanju diskriminacije, što ove godine nije bio slučaj već je postavljen općenit uvjet opisa provedenih aktivnosti na području zaštite i promicanja ljudskih prava. Takva šira odredba omogućila je da se prijavi mnogo veći broj organizacija, a neke među njima možda i nemaju nikakve veze s borbom protiv diskriminacije.
Među pet izabranih su Ivan Zvonimir Čičak (HHO), Don Markušić (Transparency International Hrvatska), Ivana Eterović (Hrvatski pravni centar), Filip Markanović (HUM – Hrvatska udruga mladih) i Jasna Petrović (Sindikat umirovljenika Hrvatske).
Transparency International Hrvatska udruga je čijeg bi se predstavnika moglo zamisliti u radnoj skupini za borbu protiv korupcije, a s obzirom na transparentnost te udruge upitno je može li biti i u takvoj radnoj skupini. Naime, na internetskim stranicima udruge čija je prva riječ transparentnost u rubrici donacije navodi se da je lani primljeno tisuću kuna »anonimna donacija građanina«. Problematično je i to što je TIH-u u ožujku prošle godine ukinuta licenca, odnosno Transparency International kojemu je sjedište u Berlinu obavijestio je svoju (bivšu) hrvatsku podružnicu da mu ukida licencu i to zbog »neispunjavanja minimalnih uvjeta koji su postavljeni pred organizaciju«.
Predstavnik TIH-a u Radnoj skupini je Don Markušić, odvjetnik rodom iz Australije, dugogodišnjii član i potpredsjednik udruge. Markušić je bio jedan od sudionika Tradfesta, festivala tradicije i konzervativnih ideja, kojega je organizirala Zaklada Vigilare čiji je najpoznatiji aktivist u javnosti Vice Batarelo, također rodom iz Australije.
Nejasno je i na temelju kojih kriterija je odabran predstavnik Hrvatske udruge mladih. Ta udruga na svojoj internetskoj stranici navodi da je osnovana s ciljem promicanja interesa i aktivnosti mladih i to »kroz osmišljavanje i provedbu novih te usavršavanje postojećih edukativnih, poduzetničkih, kulturnih, zabavnih i športskih sadržaja i projekata integriranih u svakodnevni život ljudi«. Sudeći prema onome što udruga sama piše o svom radu jedna od njenih ključnih aktivnosti je govornička škola koja se odvija kroz debatne klubove.
Vladin Ured u svojoj odluci navodi da je bilo nužno »napraviti takav odabir organizacija civilnog društva koji će najbolje odgovoriti na trenutne izazove u sutavu zaštite od diskriminacije« i uvažiti područja u kojima je diskriminacija najučestalija odnosno najteža po posljedicama, a odabirom »navedenih predstavnika nastoji se osigurati sudjelovanje organizacija civilnog društva s različitim fokusima na diskriminaciju«
Tihomir Ponoš
Objavljeno: 16. ožujak 2017. u 22:30
Rezultati NZPUSS
Nacionalna zaklada za potporu učeničkom i studentskom standardu je donijela Odluku o dodjeli stipendija za studente Roma za akademsku godinu 2016./2017.
Više na web stranici NZPUSS.
”Javni natječaj za dodjelu studentskih stipendija za akademsku godinu 2016./2017.
Rezultati ,: NZPUSS_rezultati_Kategorija 3. Romi
ANU RUCNER PROLAZE TRNCI OD ROMSKE GLAZBE: ‘Kako se to obično događa kod nas umjetnika, jednog dana uzela sam violončelo i odsvirala ‘Đelem, đelem’
Nakon petnaest godina uspješne glazbene karijere Ana Rucner odlučila je krenuti u novi glazbeni izazov. Atraktivna 34-godišnja glazbenica na skorašnjim slavljeničkim koncertima u Zagrebu i Osijeku predstavit će svoj novi program romske glazbe, a oba ta nastupa imat će i humanitarni karakter.
– U zagrebačkom HNK 19. ožujka, kao i u osječkom HNK 23. ožujka, održat ću, u suradnji s Rotary klubom Zagreb Maksimir, čija sam i sama članica, koncerte na kojima ću izvesti svoje najizvođenije skladbe, ali i predstaviti svoj novi glazbeni pravac. U Zagrebu će moji gosti biti Goran Karan, Danijela Pintarić, Ivan Jelić i vokalni ansambl Arije, a u Osijeku će sa mnom nastupiti Danijela Pintarić, Ivan Jelić i HKUD Osijek 1862. Prihod od koncerta darovat ćemo udruzi Baranjski leptirići za nabavu medicinskih pomagala, Udruzi sv. Martina za pomoć ugroženim obiteljima i dječjem vrtiću Radost iz Darde te društvenom domu u Popovcu za gradnju dječjeg igrališta.
Petnaest godina je lijepa obljetnica i jako me veseli da ću je obilježiti sa svojim prijateljima i dragim posjetiteljima na koncertima. Moja ljubav prema Baranji počela je prošle godine kad smo snimali spot u Kopačkom ritu, tom netaknutom prirodnom raju. Otada pomažem nekim obiteljima u Baranji, a sad ćemo prihod usmjeriti na društveno dobro – najavljuje Ana, koja će svoj novi glazbeni pravac na tim nastupima premijerno izvesti uz vokalni sastav Arije, sastavljen od bivših ladarica. Zbog čega se odlučila baš za romsku glazbu?
Dugo razmišljanje
– Ta ideja dugo je u meni nastajala, godinama sam o tome razmišljala. Romska glazba iznimno je puna emocija i uvijek kad bih je slušala, prolazili su me trnci. Istovremeno je tužna i nosi u sebi životnu strast i veselje. Kako se to obično događa kod nas umjetnika, jednog dana uzela sam violončelo i odsvirala ‘Đelem, đelem’. Budući da se ništa u životu ne događa slučajno, kad sam počela raditi na toj glazbi, sjetila sam se sjajnih pjevačica koje poznajem godinama: Jadranke Gračanin, Aleksandre Ptičar, Janje Ivančan i Vere Radić.
One poznaju moj novi opus pjesama, sjajno su se uklopile i vrlo su važan dio ovog projekta… Godinama su nastupale u Folklornom ansamblu Lado i u Ladaricama. Počela sam suradnju i s bendom Filipa Gjuda i kad se to sve spojilo, stvarno je zazvučalo fantastično. Ta glazba – to sam ja, a sve te emocije i ja prolazim u životu – otkriva glazbenica koja će za potrebe novog pravca promijeniti i modni stil, pa će na pozornicama zasjati u kostimima koje za nju kreira Juraj Zigman. Ipak, kako će romska glazba zvučati u izvođenju glazbene “klasičarke”?
– Romska glazba je istina i izvodit ću je na način na koji se treba izvoditi. Zvučat će vrlo jednostavno, što ne znači da je izvedba jednostavna. Romska glazba je meni tuga i veselje u jednom, s ogromnom količinom strasti. U životnom sam razdoblju kad me ova glazba hrani, ona je i hrana i lijek za moju dušu. Osim vokalnog ansambla Arije i benda, na sceni će mi se pridružiti trubači koji su vrlo važni za ovaj tip glazbe – kaže Ana, koja, dakako, nije prva glazbenica s ovih prostora koja poseže za romskom glazbom. Publici je po tome možda najpoznatiji Goran Bregović. Treba li bivši šef Bijelog dugmeta strepjeti od mlade zagrebačke violončelistice?
Sedlarov film
– Istina je, postoji jako puno glazbenika koji izvode ovaj tip glazbe. Moj brat Mario također je jedan od njih i on izvodi ovu glazbu na svoj način. No, mislim da se nitko nikoga ne treba bojati kad je glazba u pitanju, jer za sve ima mjesta. Što se gospodina Bregovića tiče, izuzetno ga cijenim i iskreno se divim njegovu radu – govori glazbenica o čijem je radu i životu snimljen i dokumentarni film u režiji njezina dugogodišnjeg prijatelja Jakova Sedlara, koji će se prikazati na njezinim slavljeničkim koncertima.
Žao mi je što će za ovu prigodu, jer se prikazuje na koncertu, film trajati samo 10 minuta, no u planu je i snimanje jednosatnog dokumentarnog filma jer smatram da to Ana definitivno zaslužuje zbog velike promocije Hrvatske u svijetu putem turističkih videa. Ova kraća verzija filma sastoji se od sekvenci koje će prikazati sam početak Anina umjetničkog rada, dakle, vidjet ćemo kako je njezina karijera tekla od prvih nastupa do danas. Sastojat će se od nastupa, spotova i osvrta na humanitarne događaje jer je Ana poznata i po humanitarnom djelovanju – kaže Sedlar, koji Anu prati od početka njezine karijere. Može li Ana odrediti koji joj je trenutak u proteklih petnaest godina bio najdraži?
Diplomacija
– Svaki na svoj način, no pamtim veće promjene. Sjećam se prvog trenutka kad sam u ruke uzela električno čelo, sjećam se izazovnih nastupa kad su me spuštali s petnaest metara visoke zgrade, nastupa u Gruziji, snimanja spota na Kineskom zidu… – prisjeća se Ana koja je, kaže, oduvijek znala da će se u životu baviti glazbom.
– Moje jedino zanimanje, zapravo, moj život jest glazba. Odmalena sam znala da ću se baviti glazbom. Budući da sam odrastala u glazbenoj obitelji, to je bio prirodan odabir. Najvažnije je uživati u onome što radite, osjećati da radite nešto dobro, a ja uživam u glazbi svih ovih godina i sigurno će tako biti i dalje. Uz glazbu, vrlo mi je zanimljivo područje i diplomacija te management u kulturi jer se i sama njime bavim – kaže velika glazbena zvijezda koja, kad se ugase svjetla pozornice, ne živi nikakvim glamuroznim životom.
Putovanja
– Kad sam u Zagrebu, moj dan izgleda uobičajeno, samo možda nešto dinamičnije. Osim što brinem o sinu, pomažem mu u učenju, kuham, pospremam, peglam i obavljam sve kućanske poslove. Uz još jedan dodatak – vježbanje čela po nekoliko sati na dan. Dopustim si koji dan pauze od vježbanja samo ponekad, kad se ne osjećam dobro ili kad su praznici. U glazbi je jako važan kontinuitet. Kao i u svim profesijama, i ja imam neke dobre i neke lošije dane kad me žice jednostavno ne slušaju i koliko god pokušavala, ne ide, pa ne ide. Tada je najbolje stati i posvetiti se nečem drugom. Jako volim sama prošetati Maksimirom i u prirodi napuniti baterije.
Tjelovježba je važan dio mog rasporeda jer nama glazbenicima jako je važno biti u dobroj formi. Tu su, iako ne baš česta, i druženja s prijateljima. Kad sam na putovanjima, raspored je malo drukčiji. Uključuje intenzivno vježbanje prije puta, zatim putovanje koje ponekad traje gotovo cijeli dan, vježbanje nakon dolaska na destinaciju, prije koncerta i na kraju koncert. Sjećam se lani, kad smo išli u Gruziju, na humanitarni koncert, kako smo između dolaska u hotel i odlaska na primanje kod njihova patrijarha imali samo petnaestak minuta vremena za spremanje i cijeli dan smo bili angažirani na primanjima i susretima. Stigli smo u hotel u 17 sati, odmorili se pola sata i otišli na generalnu probu koja je trajala do dva sata. To je manje glamurozan dio mog posla. No, kad izađem na pozornicu, sve je to zaboravljeno i postojimo samo moja glazba i ja, što je predivan osjećaj – ističe bivša supruga Vlade Kalembera s kojim je i nakon razvoda ostala u odličnim odnosima.
– A zašto ne? Što je tu čudno? Meni je čudno što se drugi čude, jer po meni to bi tako trebalo biti među ljudima koji se razvedu, osobito ako imaju djecu, jer ona su najvažnija. Ljudi ponekad nisu svjesni koliko djeca zbog razvoda pate jer im se mijenjaju životne okolnosti, a još kad gledaju kako mama govori protiv tate ili obrnuto, njihova je bol još veća. Jako je važno poštovanje i ako više niste s bračnim partnerom, to ne znači da ste u ratu. Vlado i ja zajedno odgajamo Dariana, dogovaramo se i između nas postoji veliko poštovanje i razumijevanje, što je važno. Na prvo mjesto stavili smo brigu o djetetu i njegovu dobrobit. Nažalost, često ljudi djeluju iz svog ega i osvećuju se bivšem partneru, ne shvaćajući da zapravo štete prije svega svom djetetu. Osoba sam koja nikad ne zatvara vrata za sobom – ističe Ana koja je i Vladu Kalembera pozvala na svoje slavljeničke koncerte.
Svoju mamu će na sceni gledati i desetogodišnji Darian koji, kako sad stvari stoje, neće krenuti stopama svojih roditelja.
– Darian voli glazbu, ali na drukčiji način. Voli je slušati, znamo ponekad zajedno pjevati dok se vozimo u autu, no on je zaljubljen u robotiku i elektroniku. Jako voli raditi zvučnike, odnosno voli raditi novo od starog. Spretan je i precizan pa me ponekad začudi svojim izumima. Jako voli prirodu, biljke i životinje – kaže ponosna mama koja je dosad trideset i dva puta nagrađivana za svoj rad.
– Svaka od tih nagrada jako mi puno znači, jer mi je velika motivacija za daljnji rad i pokazatelj da struka cijeni to što radim, a i da se publici sviđa. Osim nagrada, puno mi znači oduševljenje gledatelja na koncertima kad vide na spotovima ljepote Hrvatske – govori Ana koja je zahvaljujući poslu proputovala pola svijeta. Gdje joj je bilo najljepše?
Bez objašnjenja
– Vrlo mi je zanimljiva bila Kina. Tamo sam nastupala više puta, čak su me proglasili počasnom ambasadoricom. Ta zemlja je posebna, specifična, s drukčijom tradicijom od naše. Ljudi su jako dragi, ljubazni i jako cijene glazbu – govori Ana koja je lani u timu Bosne i Hercegovine nastupala na Eurosongu. Ima li kakav savjet za Jacquesa?
– Neka bude svoj i da sve od sebe. Nije jednostavno na Eurosongu, no u isto vrijeme posebno je iskustvo to doživjeti, upoznati puno ljudi, a to je i prilika za neke poslovne mogućnosti. Jacquesu želim svu sreću – iskreno govori atraktivna crnka koja je već tri godine, što se ljubavi tiče, slobodna i sama. Kako objašnjava to što joj se u proteklom razdoblju nitko nije svidio, što ni jednom nije bila zaljubljena?
– Ponekad objašnjenja ne postoje. Jednostavno se nije dogodilo. Puno radim, fokusirana sam na posao i na svog sina, imam u planu puno novih projekata i to mi je prioritet. Trenutačno nisam spremna za veze i ne želim se vezivati u skoroj budućnosti – kaže Ana Rucner.
AUTOR:
Klara Rožman
jutarnji