Ovo je najveća sramota ovih izbora o kojoj se šuti
Najnoviji, deveti saziv Hrvatskog sabora imat će najmanji broj zastupnica od 90-ih godina prošlog stoljeća. Od ukupno 151 zastupničkog mjesta, mizernih 12-ak posto osvojile su žene, a feministkinja i politologinja Tajana Broz iz Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) ističe da je riječ o posljedici apsolutnog nerada po ovom pitanju u političkim strankama
Podzastupljenost žena u području zakonodavne vlasti došla je do izražaja već na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima kada je u Sabor izabrano najmanje žena od uspostave parlamentarne demokracije u Republici Hrvatskoj – svega 15 posto, nasuprot 85 posto muškaraca. No da od goreg uvijek može i gore, pokazalo se već nakon samo 10 mjeseci pa je nakon jučerašnjih prijevremenih parlamentarnih izbora jasno da smo se prema broju izabranih žena u Sabor vratili čak 20 godina unatrag.
Tko će činiti ženski klub u Saboru?
Nakon što je Državno izborno povjerenstvo (DIP) obradilo sva biračka mjesta, zasad se među 19 budućih zastupnica nalazi najviše njih iz Narodne koalicije: Vesna Pusić (HNS), Anka Mrak Taritaš (HNS), Marija Puh (HNS), Ana-Marija Petin (HSS), Marta Luc Polanc (SDP), Milanka Opačić (SDP), Nada Turina Đurić (HNS), Romana Jerković (SDP), Ana Komparić Devčić (SDP) i Sabina Glasovac (SDP).
Kolegice im iz HDZ-a i partnera su Bruna Esih, Ivana Maletić, Irena Petrijevčanin Vuksanović, Branka Juričev Martinčev i Grozdana Perić, mostovke Ines Strenja Linić i Ivana Ninčević Lesandrić te Vladimira Palfi iz Živog zida i Ermina Lekaj Prljaskaj kao jedina zastupnica iz redova nacionalnih manjina.
Kako smo se nakon 10 mjeseci vratili 20 godina unatrag
‘Broj izabranih žena je najniži od devedesetih. Svega 11,9 posto je osvojilo direktni mandat što znači da mi uporno idemo unatrag umjesto unaprijed. Postotak će se vjerojatno nešto povećati kada muškarci odu u Vladu, ali teško da ćemo dohvatiti i 20 posto. Stranačke elite jednostavno pri slaganju lista nisu vodili računa o rodnoj ravnopravnosti i žene su smještali na dno lista. To je posljedica apsolutnog nerada po ovom pitanju u političkim strankama. Možemo se opet vratiti obaveznim kvotama, ali bez stvarnog razumijevanja zašto je ravnopravna politička participacija žena važna teško da možemo očekivati ikakve pomake’, upozorava feministkinja te politologinja Tajana Broz iz Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI).
I među onima koji su osvojili najveći broj preferencijalnih glasova prednjače muškarci. Naime, samo su dvije žene ušle u top 10, a to su članice Narodne koalicije SDP-ova Milanka Opačić na 6. mjestu i HNS-ova Anka Mrak Taritaš na 9. mjestu preferencijalne elite. Njima još treba, premda nije u spomenutoj desetki, ali jest ušla u Sabor temeljem preferencijalnih glasova, kao i Mrak Taritaš, ‘dodati’ Brunu Esih.
Anka Mrak Taritaš Ranko Šuvar, Izvor:Cropix
Zašto i kako birači (ne) prepoznaju žene?
Ima li dijelom i odgovornosti i svijesti, odnosno zašto ona izostaje, kod birača za ovakvo stanje jer ipak imaju priliku izabrati i žene, naravno, ne samo jer su žene, nego zbog njihova rada, a ipak to ne čine? ‘Pa učinili su u slučajevima Brune Esih i Anke Mrak Taritaš. Po meni je najveće pitanje koliko su stranke svjesne potrebe da profiliraju žene unutar svojih redova. Tu i tamo neka od žena iskoči, ali nikako ne možemo govoriti o stranačkim naporima da tome pripomognu’, zaključuje Broz.
Naime, čak i kada bi žene bile jednako tretirane od svojih političkih stranaka primjerice kad ne bi bile smještane na začelje liste ili u smislu izborne promocije (isti broj plakata, letaka i slično), prisutne u medijima barem onoliko koliko i njihovi kolege te kad bi tjerale birače da glasaju za njih, to još uvijek nije dovoljno da budu izabrane. Zakon, podsjetimo, nalaže da se preferirane glasove za pojedine kandidate uvažava samo ako broj preferiranih glasova pojedinog kandidata/kandidatkinje iznosi najmanje 10 posto glasova koje je osvojila pojedina lista.
Hoće li biti žena u Vladi i lupanja po džepu stranaka?
Na prijevremenim parlamentarnim izborima 2016. od 177 prijavljenih lista čak njih 54 nije poštovalo odredbu o 40 posto podzastupljenog spola propisanu Zakonom o izborima zastupnika u Hrvatski sabor i Zakonom o ravnopravnosti spolova, a među onima koji nisu ispunili žensku kvotu su i SDP i HDZ. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se nadležne institucije odrediti ove godine po tom pitanju i hoće li kazniti stranke, baš kao i kako će, kad jednom bude složena vlada, izvršna vlast izgledati s obzirom na ravnopravnost spolova.
Što se zakonodavne vlasti tiče po pitanju prosjeka u širim razmjerima, u jednodomnim parlamentima ili donjim domovima u svijetu je prosjek 22,8 posto, a u Europi 25,7 posto žena. Najveća prosječna zastupljenost žena trenutačno je u nordijskim parlamentima (41,1 posto), a najmanja u parlamentima zemalja Pacifika (13,4 posto).
Neki bi čak možda primijetili da i u Saudijskoj Arabiji, apsolutnoj monarhiji u kojoj je ženama zabranjeno upravljati automobilom, a tijelo im u javnosti mora biti pokriveno od glave do pete i koja je do prošle godine bila jedina zemlja u kojoj ženama nije bilo dozvoljeno glasati niti se kandidirati na izborima, u tamošnjem ‘parlamentu’ odnosno savjetodavnom tijelu Shura Council, među 150 članova broji i 30 žena, koje je, doduše, odabrao jedan muškarac – pokojni kralj Abdullah.
Autor: A. Žapčić