Blog Elements

Približavamo se godišnjici smrti Matéa Maximoffa, izvanrednog romskog pisca, pripovjedača i prevoditelja, koji nas je napustio 24. studenog 1999. godine. Prisjetimo se njegova života i djela koja su oblikovala romsku književnost i dala glas zajednici koja je stoljećima bila marginalizirana.

Matéo Maximoff rođen je 17. siječnja 1917. u Barceloni, u obitelji kalderaških Roma. Njegov otac bio je obrtnik, a majka Manuš Romkinja, rodica poznatog jazz gitarista Djanga Reinhardta. Od najranijih dana, Matéo je odrastao između jezika i kultura — kalderaški romski, španjolski, a kasnije francuski, koji je postao jezik njegova pisanja.

Njegov život bio je ispunjen izazovima. Tijekom Drugog svjetskog rata, njegova obitelj bila je prisiljena u internacijske kampove u Francuskoj, iskustvo koje je duboko obilježilo njegovo pisanje. Kroz svoja djela, Maximoff je prenosio glasove marginaliziranih, svjedočio o patnjama Roma, ali i slavio njihovu kulturu, tradiciju i identitet.

Njegov prvi značajni roman, Les Ursitory (1946), predstavlja spoj usmene romske tradicije i modernih književnih formi. Matéo je također preveo Novi zavjet na kalderaški romski jezik, pokazujući kako pisana riječ može postati most između kultura i generacija. Njegova djela prevedena su na više jezika i ostala su trajno svjedočanstvo romskog identiteta u Europi.

Prisjećajući se Matéa Maximoffa, prisjećamo se ne samo velikog pisca, već i kulturnog svjedoka i glasnog zagovornika svoje zajednice. Njegova literatura i danas nas podsjeća koliko je važno čuti, čitati i prepoznati priče onih čiji glas često ostaje nečujan.

Orhan Memedi

Tri generacije romskih policajki otkrivaju svoje priče

Klaudija: Od suza i znoja na akademiji do karijere policajke
Policijska službenica Klaudija otvoreno govori o svom zahtjevnom putu kroz Policijsku akademiju, izazovima rada na terenu te borbi s predrasudama u svakodnevnom životu i službi.

„Prijamni ispit za Policijsku akademiju položila sam iz drugog pokušaja, a najteži dio bio mi je “psihotest,“ priznaje Klaudija“. Test je vrlo zahtjevan i zahtijeva ozbiljnu pripremu. Svim budućim kandidatima preporučujem da vježbaju psihotestove dostupne online.“

Akademija je bila fizički i psihički iscrpljujuća. Klaudijin dan počinjao je u pet sati ujutro i često završavao tek iza 23 sata. „Svaka minuta bila je isplanirana, bilo da je to bilo tjelesno vježbanje ili nastava. Osjećala sam kao da su mi stalno na oku, da testiraju moje granice. Slobodno vrijeme koristili smo samo za kratko opuštanje i obroke.“

Iako je akademija bila teška, Klaudija ističe kako joj je promijenila život: „Postala sam jača osoba. Nisam vjerovala da ću moći ispuniti sve njihove zahtjeve, ali uspjela sam.“

Težak je bio i život u zajedničkoj sobi, bez mogućnosti odlaska kući kad bih poželjela. „Suze, znoj, napor – to je ono što treba očekivati. Ali kad završiš, nagrada je velika.“

Nakon akademije, posao je dobila odmah i prve korake napravila je u Zagrebu, gdje je bilo mnogo posla, ali se često osjećala kao „stroj“. Preseljenjem u Međimurje, gdje je kod kuće, osjeća se više cijenjenom i kao osoba, a ne samo kao policajka. Rad u Međimurju donosi i specifične izazove jer često radi s romskom zajednicom. „Služba je služba, družba je družba,“ kaže Klaudija.

Zanimljivo je da joj uniforma pomaže u smanjenju diskriminacije: „Kad sam u uniformi, ljudi me gledaju kao policajku. U civilu, pak, osjećam se kao da me gledaju kroz prizmu mog romskog podrijetla. Čak me znaju pratiti po trgovinama.“

Ipak, svojim radom uspjela je srušiti mnoge stereotipe. „Poštovanje u ovom poslu moraš zaslužiti. Radiš rame uz rame s kolegama, dijeliš iste rizike i nikad ne znaš što te čeka na intervenciji.“

Policijski posao opisuje kao težak i zahtjevan – smjene traju i do 12 sati, često u više turnusa, a za sve je potrebno puno strpljenja i emocionalne snage. No, Klaudija ne žali za svojim izborom: „Ovaj posao zavoliš ili zamrziš. Ja ga volim. Mnogi su mi rekli da neću izdržati, ali ja bih opet izabrala isti put.“

Biljana: Od prve pripreme do policijske karijere – iskreno o izazovima i uspjesima
Biljana je druga policijska službenica koja je svoje pripreme za Policijsku akademiju započela već u srednjoj školi, što joj je omogućilo da prijamni ispit položi iz prve.

„Položila sam iz prve, bez problema. Mislim da je upornost i dugogodišnja priprema ključ uspjeha,“ kaže Biljana. Za razliku od Klaudije, za nju najveći izazov prijemnog ispita nije bio sadržaj pitanja, već ograničeno vrijeme za rješavanje. „Mnogi kandidati se blokiraju jer ne stignu završiti test na vrijeme. Moj savjet mladima je da vježbaju psihotestove, razvijaju logiku, budu fizički spremni i prate iskustva drugih kandidata na forumima.“

Život na akademiji za Biljanu je također bio strogo organiziran i zahtjevan. „Dan je počinjao buđenjem i spremanjem sobe, zatim intoniranjem himne, obrazovnim aktivnostima i tjelesnim vježbama. Slobodno vrijeme bilo je rijetko i dragocjeno.“

Nakon akademije posao nije dugo čekala – radni dan joj je počeo tek nekoliko tjedana nakon završetka školovanja.

Biljana je radila u Međimurju i Zagrebu, a iskustva iz ta dva okruženja smatra vrlo različitim. „U Međimurju sam se suočila s diskriminacijom i neprihvaćanjem, što je bilo vrlo teško. Imala sam sreću da sam imala nadređenog koji me iskreno podržavao i savjetovao da potražim bolje radno okruženje. U Zagrebu je situacija puno drugačija – ljudi su otvoreniji, a diskriminacija znatno manja.“

Unatoč brojnim neugodnostima zbog svog romskog podrijetla, Biljana nije dopustila da je to zaustavi. „Sve što sam postigla rezultat je vlastitog truda i upornosti.“

Za razliku od Klaudije, Biljana nije imala posebne benefite zbog svog podrijetla, ali je istaknula važnu moralnu i političku podršku saborskog zastupnika Veljka Kajtazija.

Na pitanje o opasnostima posla, Biljana jasno kaže: „Policijski posao je opasan i nosi rizike, ali uz dobru pripremu i podršku može se raditi sigurno i odgovorno.“

Poruka za buduće kandidate jest jasna: potrebna je psihička snaga, hrabrost, odlučnost i spremnost na izazove.

Kada je upitana bi li opet izabrala isti put, bez razmišljanja odgovara: „Da. Volim svoj posao i ponosna sam na ono što radim. Nadam se da ću, nakon što završim fakultet, moći pomoći budućim polaznicima kao mentor i podrška.“

Također ističe da je danas zadovoljnija plaćom nego prije, što joj daje dodatnu motivaciju za rad i napredovanje.

Dušanka Oršuš: Od sna do uniforme – upis na Policijsku akademiju kao početak
Dušanka Oršuš, mlada Romkinja iz Međimurja, ovih dana je ostvarila svoj dječački san – položila je prijamni ispit za Policijsku akademiju i upisala školovanje koje je priželjkivala od djetinjstva.

„Oduvijek sam željela pomagati ljudima, štititi zajednicu i biti dobar uzor unutar romske zajednice,“ kaže Dušanka, čija ljubav prema policijskom pozivu traje još od malih nogu.

Prije upisa završila je srednju školu za cestovnog tehničara u Čakovcu. „Taj smjer sam odabrala jer sam vjerovala da će mi pomoći u budućnosti ako se odlučim za policijsku školu,“ objašnjava.

Iako je prvi pokušaj upisa bio neuspješan, Dušanka je godinu dana iskoristila za dodatnu pripremu i sazrijevanje. „Radila sam druge poslove i shvatila da to nije za mene. U toj godini sam još više vjerovala u sebe.“

Obitelj je u početku bila zabrinuta zbog zahtjevnosti posla, ali nakon što je položila prijamni ispit, pružila joj je punu podršku. „Ponosni su na mene, a meni će biti posebno važno da moja majka bude sretna kada završim akademiju.“

Dušanka zna da će školovanje biti zahtjevno, a policijski posao pun izazova. „Najviše me strah da neću uspjeti ili da ću pasti na ispitima, ali želja mi je upravo suprotna – uspjeti i steći prijateljstva unutar posla.“

Poruka mladima, a osobito iz romske zajednice, glasi: „Ne odustajte od svojih ciljeva. Bit će teško, ali se isplati. Pripremite se za psihotest, budite fizički spremni i disciplinirani. Dobro se informirajte i vjerujte u sebe.“

Nakon završetka akademije, Dušanka planira raditi i stjecati iskustvo, a potom razmotriti daljnje obrazovanje. „Nije mi bitno gdje ću raditi, važno mi je da radim najbolje što mogu.“

Usporedba očekivanja i iskustava: od Dušanke do Klaudije i Biljane

Dok Dušanka tek ulazi u svijet policijske službe s velikim entuzijazmom i pomiješanim osjećajem straha i nade, Biljana i Klaudija dijele iskustva koja su potvrdila koliko je zahtjevan i složen policijski posao, posebno za pripadnice romske zajednice.

Klaudija i Biljana ističu kako je psihička i fizička priprema ključna, a zahtjevi Policijske akademije daleko od jednostavnih. Njihova iskustva pokazuju da, osim napornog školovanja, i rad na terenu donosi suočavanje s predrasudama i diskriminacijom – no također i osobnim rastom i ponosom.

Dušankina poruka mladima – da se ne predaju, da vjeruju u sebe i dobro se pripreme – jasno se nadovezuje na iskustva njezinih kolegica koje su već prošle taj put. Ove tri priče zajedno pričaju važnu priču o hrabrosti, upornosti i snazi žena iz romske zajednice koje odlučuju krenuti u zahtjevan, ali ispunjavajući poziv policajke. One ne samo da ruše predrasude već i pokazuju kako je moguće, uz podršku i vjeru u sebe, ostvariti svoje snove i postati dio sustava koji štiti zajednic.

Siniša S. Musić

Half Sized Blog Element (Single Author Style)

Half Sized Blog Element (Multi Author Style)

Matéo Maximoff – život i djelo velikog romskog pisca

OD SNA DO UNIFORME

Matéo Maximoff – život i djelo velikog romskog pisca

OD SNA DO UNIFORME

Full Sized Blog Element (Big Preview Pic)

Matéo Maximoff – život i djelo velikog romskog pisca

OD SNA DO UNIFORME

Impressum

Kontakt

Donatori

Zamolba za donacije

Disclaimer/odricanje