Ante Pavelić s Romima koji su isti dan pogubljeni
Četrdesetak povijesnih snimaka svjedoči o progonu, mučenjima, omalovažavanju i odlasku u smrt pripadnika romske zajednice neposredno prije početka i tijekom Drugog svjetskog rata u Europi
Kako bi se divne smeđe oči mogle uklopiti u učenje nacističke eugenike o rasnoj čistoći nego kao primjer nečega negativnog, rasno inferiornog. Postoje strašne fotografije koje prikazuju eksperimente nad romskom djecom vezane za boju očiju. Kao i fotografije koje prikazuje genetske razlike u crtama lica između Nijemaca, Židova i Roma.
I… jedna fotografija poglavnika Ante Pavelića s dva Roma snimljena na Glavnom kolodvoru 1941. Obojica su isti dan, navodno, pogubljeni.
Četrdesetak potresnih fotografija koje prikazuju progon Roma u Holokaustu, ali i ranije, može se od jučer vidjeti u Židovskoj vjerskoj zajednici Bet Israel u kojoj je postavljena izložba “Romi u Holokaustu” do 11. ožujka.
Romi u zatočeničkom kampu 1942. godine
I dan danas postoji ogromna praznina u istraživanjima romskih žrtava.
– Židovi i Romi zajedno s drugim žrtvama – invalidima, homoseksualcima i protivnicima nacističkog režima – trpjeli su nacističke progone, patnje, omalovažavanja te odlazak u smrt – kaže pravnik Ivan Rumbak, jedan od organizatora izložbe, po struci sociolog i žurnalist sa Sorbonne.
Romska zajednica smatra da je među bezimenim žrtvama Holokausta izuzetno veliki broj Roma.
– Ne želim se vezati ni za kakvu poznatu i izrečenu brojku pogubljenih Roma jer ona je zasigurno puno, puno veća od prikazane. Sama činjenica da je u Holokaustu na razne načine pogubljeno do 80 posto Roma govori sve, jer Romi nikada nisu bili mali narod – ističe Ivan Rumbak.
Zatočena Romkinja i njemački vojnici 1942.
Anticiganski zakon
Holokaust Roma na romskom jeziku ima više naziva – Holokosto, Porajmos, Porrajmos ili Pharrajimos. Na Balkanu su se neki znanstvenici, kao i sami Romi, opredijelili za naziv Samudaripen.
Međutim, progoni Roma traju od davnina. Započinju 1000 godine prije Krista sa sultanom Mahmudom od Ghaznija te se nastavljaju prodorom Džingis Kana i Aleksandra Velikog na prostore tadašnje Indije.
– Romi napuštaju matičnu zemlju Indiju i kreću se putem do Europe. Oduvijek su voljeli slobodu i tražili slobodu. No, dolaskom na prostore Europe započinju progoni tadašnjih vladara nad Romima koji se nastavljaju kroz cijelu povijest – priča Ivan Rumbak.
Pod vodstvom Alfreda Dillmanna u Münchenu se 1899. osniva Centralni ured koji prikuplja sve podatke o kretanju Roma u svim njemačkim pokrajinama. Taj ured službeno je zatvoren tek 1970. godine. Bavarska policija donosi poseban anticiganski zakon.
– Dillmann uz pomoć policije provodi identifikaciju više od 3500 Roma iz cijele Europe. Potom objavljuje i knjigu pod nazivom “Zigeuner” s uvodom u kojem se utvrđuju argumenti za kontrolu Roma. Knjiga se sastoji od 310 stranica indeksa s podacima više od 5000 Roma. U knjizi se tvrdi da njemački narod pati od “kuge” Roma – kaže Ivan Rumbak.
Od 1905. pa nadalje, i na području Francuske osnovane su mobilne policijske brigade, pod nazivom “La brigade des gitans”, čija je misija bila fotografirati i stvoriti datoteke Roma koji žive na francuskom teritoriju.
– U Njemačkoj se uvodi pojam “život nedostojan života” sugerirajući da Romi trebaju biti sterilizirani i eliminirani kao ljudi. Taj pojam, s istim nazivom, ugrađen je u nacističkoj rasnoj teoriji 1933. Ulazak drugih Roma na područje Njemačke posve je zabranjen. Godine 1926. u Bavarskoj je donesen “Zakon o suzbijanju Cigana” – priča Ivan Rumbak.
Uhićeni Romi 1941.
Projekt istrebljenja
Švicarska Udruga Pro Juventute počinje sa svojim radom “vodeći računa o teorijama eugenike i napretka”.
Uzmaju romsku djecu te ih prisiljavaju da promijene ime i prezime i šalju ih u sirotišta.
– Taj program nastavit će se primjenjivati sve do 1973. Njegovu primjenu švicarske vlasti neće priznati sve do 1980. kada se Švicarska ispričala Romima, ali je rigorozno odbila odobriti pristup datotekama kako bi Sinti i Romi mogli pronaći i podići svoju djecu – ističe Ivan Rumbak.
Profesor Hans Günter F. pisao je tada: “Cigani su donijeli stranu krv u Europu.”
Hitler je s progonima Roma započeo već 1934., a prve je poslao u logore tijekom Olimpijskih igara u Berlinu 1936. Iste godine odabrani su za sterilizaciju i kastraciju te ih se šalje u logore u Dachau, Dieselstrasse, Sachsenhausen…
– U svibnju je u Njemačkoj, uhićeno oko 500 Sinta i Roma koji su odvedeni u logor Venlörstrasse kod grada Kölna… – kaže Ivan Rumbak.
Znanost i politika našli su se ujedinjeni u projektu istrebljenja.
– Studije profesora Rittera i njegove pomoćnice Eve Justin morale su dokazati da je 30.000 njemačkih Sinta i Roma, od kojih su oko 5000 još uvijek nomadi, rasna grupa pod nazivom “hibridni” i stoga su namijenjeni za eliminaciju – iznosi Rumbak.
Početkom 1940. krenula je sustavna deportacija Roma iz Njemačkog Reicha u okupiranu Poljsku. Iste godine dekretom je zabranjeno kretanje nomada preko cijelog teritorija Francuske.
– Prvi masovni genocidi u Njemačkoj slijede kada se 250 romske djece koristi za testiranje plina cijanida u logoru Buchenwald – kaže Rumbak.
Tisuće Roma ubijeno je u dolini Babi Yar, zatim Einsatzgruppen D spaljuje tijela 800 pogubljenih Roma u Simferopolu. U studenome 1941. već je bilo osnovano oko šezdeset bordela na okupiranim područjima u kojima su prisilno radile Romkinje zarobljenice logora.
Testiranja
U Hrvatskoj je 1941. osnovan koncentracioni logor u Jasenovcu. Nasuprot Jasenovcu, između rijeka Save i Une smjestilo se selo Uštica. U njemu je od 1942. do 1945. djelovao ustaški logor za Rome – “ciganski logor”. U njega su bile smještene romske obitelji koje nakon deportiranja zbog prenatrpanosti nisu mogle biti smještene u logor III Ciglana Jasenovac.
– Od početka Drugog svjetskog rata Romi su prisutni i na područjima drugih europskih zemlja, onih koje su bile okupirane ili su surađivale s nacističkim režimom. Oko pet stotina Romkinja s djecom dovedeno je i u logor Sajmište kod Zemuna u Srbiji – kaže Rumbak i nastavlja: – Od 1942. pa sve do 1945. unutar logora Auschwitz, Birkenau, Mauthausen, Rabensbruch, Buchen-wald, Chelmo, Lodz, Dachau i Sachsenhausen Lackenbach, Sinti i Romi trpe kolektivne masakre, pogubljenja, mučenja svih vrsta, te su nad njima vršeni kemijski i medicinski eksperimenti. Samo u logoru Auschwitz upisano je 20.933 Roma, uključujući i 360 romske djece rođene unutar samog logora.
Slijedi transport Sinta i Roma iz Njemačke u logor Auschwitz-Birkenau, gdje je samo u jednom danu 4000 Sinta i Roma pogubljeno otrovnim plinom.
– Trideset i devetoro romske djece prebačeno je iz St. Josefspflege u sirotište u Mulfingenu u Njemačkoj gdje je 35 pogubljeno tijekom provođenja raznih eksperimenata nad njima – navodi Ivan Rumbak.
Samo jedan preživjeli
Kada 27. siječanja u Auschwitz ulaze prvi sovjetski vojnici, među preživjelim logorašima pronalaze samo jednog Roma.
– Na nürnberško suđenje nitko od preživjelih Sinta i Roma nije pozvan kao svjedok – ističe Ivan Rumbak.
Kada se progoni Roma spominju u podacima žrtava genocida unutar Drugog svjetskog rata, smatra Rumbak, njihova viktimizacija ili se ignorira, ili se banalizira, ili se iskrivljuje.
– Za razliku od Židova, od kojih je većina nestala u plinskim komorama, Romi su umirali i pogubljivani i izvan logora, bili su pojedinačno ili grupno ubijani tamo gdje su zatečeni ili su stradali na samome putu u logore – smatra Ivan Rumbak.
Eva Justin popisuje Rome u romskom naselju
Samo su u Danskoj i Finskoj Romi pošteđeni od progona, i to zbog vlada koje nisu bile spremne na suradnju s nacistima po tome pitanju.
– Moralne posljedice počinjenog nacističkog genocida moraju biti priznate i samim Romima, jer samo priznajući prošlosti možemo razumjeti kako mržnja prenesena u sadašnjosti predstavlja prijetnju – zaključuje Rumbak, hrvatski branitelj koji je i sam bio ratni zarobljenik srpskih logora.
I dr. Šalomon, predsjednika Bet Israela, ističe da se, kada se govori o Holokaustu, misli najčešće na stradanje Židova.
– Nepravda je to prema Romima, narodu koji već stoljećima u Europi doživljava progone i nesreće… Sudbinska je to i poveznica Židova i Roma. Raseljeni po cijeloj Evropi, uvijek su bili u manjini, simboli su manjinske zajednice – kaže Šalomon.
Autor: Korana Sutlić
