Crna Gora početkom lipnja preuzima predsjedanje “Desetljećem Roma” – inicijativom koju je prije 10 godina potpisalo 8 država jugoistočne Europe. Jedan od najtežih problema s kojim se treba suočiti jesu “ugovoreni” brakovi.
“Evo, ja sad imam 17 godina, pa, života mi, kad gledam, nekoga od 12-13 godina, da je majka, ja se svega toga sjećam” – ovako gotovo uvijek počinje priču Sabaheta Radosavljević. Priču, koja se razlikuje od većine tinejdžerskih.
U trošnoj kući u romskom naselja Konik, u predgrađu Podgorice, Sabaheta gleda u svoju dvogodišnju kćerku i objašnjava da se prvi put udala sa 14 godina. Tada je njezinoj obitelji, mladoženjin otac dao 2.000 eura kao poklon za mladu. Dva mjeseca kasnije, Sabaheta je saznala da je obitelj njenog muža novac posudila, uz obvezu da ga vrati sa velikom kamatom. Tada su pare tražili nazad od njezinih roditelja.
“Oni nisu to rekli izravno, znači: tražimo svoje pare. Nego, ja sam bila maltretirana, bila sam mučena, zatvorena. Znali su da me vežu lancima, da me biju, da me maltretiraju “, priča Sabaheta i dodaje da je shvatila da kroz pakao prolazi zbog novca tek kad je otac njenog muža od nje tražio da obuče vjenčanicu i otputuje s njim u drugi grad. “Svekar me htio prodati, kako mu ne bi ti ljudi kojima je on bio dužan pod kamatom, kako mu ne bi uzeli kćer.”
Od prodaje ju je spasila odluka njene obitelji da je, devet mjeseci poslije prvog “vjenčanja”, ponovo “udaju”, a novac koji bi dobili na taj način, vrate obitelji njenog prvog muža. Drugi muž, s kojim je dobila i dijete, bio je još nemilosrdniji. “On je još više počeo me maltretira, dok svekar nije pokušao, jer svekar mi je bio alkoholičar, pokušao je i on tri puta da me siluje. To ja više nisam mogla izdržati i došla sam kući “, kroz suze se prisjeća Sabaheta.
Sabaheta nije jedina maloljetna Romkinja koja iza sebe ima potresnu priču o ugovorenoj udaji i nasilju u obitelji. Zna da je puno sličnih primjera u kampu Konik 1, najvećem izbjegličkom kampu na Balkanu, gdje je, nakon požara koji je prije skoro godinu uništio kartonske kuće i barake, većina od oko 1.500 uglavnom romskih izbjeglica s Kosova, smještena u kontejnere.
Nedaleko od kontejnerskog naselja živi Behija Ramović, jedina Romkinja zaposlena u kabinetu premijera. Upravo zato što je i sama bila žrtva obiteljskog nasilja, ona je prije deset godina počela borbu protiv ugovorenih brakova i prodaje djevojčica.
“Pošto sam ja većina vremena na terenu, kada saznam da se radi o tome, naravno da odmah kontaktiram Upravu policije i prijaviti taj slučaj”, objašnjava Ramović. “Prijavim da je, na primjer, djevojčica od 14 godina prodana, da su jednostavno date pare za nju i da je prisilno udana, da su prekršena njezina dječja prava.”
Ramović je jedna od tri pripadnika romske populacije, zaposlena u državnoj administraciji. Mnogo teži posao u susjedstvu radi poslije radnog vremena, u okviru romske nevladine organizacije “Prva”.
Institucije, za sad, samo pomažu
Crna Gora početkom lipnja preuzima predsjedanje “Desetljećem Roma 2005-2015” – inicijativom koju je prije deset godina potpisalo osam država jugoistočne Europe. Tada bi trebalo da zemlja predstavi što je sve učinjeno za proteklih osam godina i što se planira u naredne dvije, kako bi se poboljšao položaj te manjine. Pomoćnik ministra za ljudska i manjinska prava Sabahudin Delić, godinama se bavi tim pitanjem. On tvrdi da se problemi Roma u Crnoj Gori ne razlikuju mnogo od problema s kojima se ta zajednica sreće u mnogo razvijenijim zemljama Europe.
Delić kaže da je važno da se problemima poput Sabahetinog, konačno progovori. “To jeste nešto što je mimo pozitivno-pravnih propisa Crne Gore i ti prisilni maloljetnički brakovi su apsolutno nešto protiv čega se mi u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava borimo”, kaže Delić i objašnjava da su po tom pitanju do sada surađivali sa dvije nevladine organizacije koje su osnovale Romkinje: “Mi smo do sada proveli nekoliko obuka, pomogli im da angažiraju svoje kapacitete, snimljen jedan film o prisilnim brakovima, tiskali smo brošuru koja je podijeljena u osnovnim i srednjim školama, kao i centrima za socijalni rad.” Međutim, kaže Delić, da do sada nitko nije uhićen zbog činjenja tog, i po njegovom mišljenju, krivičnog djela.
Kaznena djela pravdaju tradicijom
“To je postao biznis u romskoj i egipćanskoj populaciji. Djevojčice se prodaju po cijeni od četiri-pet, pa do 20.000 eura. Mislim da je tu veliki problem što se oni oslanjaju na tradiciju, što kažu da je to dio običaja “, objašnjava Behija Ramović i daje najupečatljivije primjere. “Recimo djevojčicu od 12-13 godina ispišu iz škole, da bi je pripremili za brak.”
Behija vjeruje da će upravo opismenjavanje i obrazovanje mladih Romkinja i Egipćanki, makar suzbiti problem. Zato njena nevladina organizacija drži radionice i predavanja o ženskim pravima u romskim naseljima, ali nema podršku ni razumijevanje romskih predstavnika. Ona priča da odbijanje zajednice da prihvati ono što ona zastupa ide toliko daleko da su jednom kamenovali automobil kojim su ona i njezine kolegice došle u kamp Konik 1 držati predavanje o ugovorenim brakovima i ženskim pravima. Čak ni to nije najveća neprijatnost koju je doživjela:
“Jednom dok smo ja i moja kćerka spavale, polomljeni su nam prozori na kući. Smatram da je to učinio netko od romskih lidera, jer sam ja na neki način htjela prekinuti taj lanac trgovine, tj. prekinuti taj njihov biznis. “Ramović je, naravno, čim se to dogodilo, sat poslije ponoći, zvala policiju. “Čak policajac koji je išao na seminar sa mnom i sa skupinom mojih kolegica, motivacijski seminar o radu s romskom populacijom, kada sam rekla da hoću da se uradi uviđaj, jednostavno mi je odgovorio da nisu u stanju da dođu i obave uviđaj i da mi je to netko od djece možda slomio. ”
Kad završi posao u Vladi, Behija drži radionice u svom ili nekom drugom romskom naselju. Često se s tih radionica vraća razočarana ili uznemirena zato što nije imala uvjeta da ih održi do kraja, bez uznemiravanja i neprijatnosti. Ipak, kaže da ne odustaje. I iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava obećavaju da će, pored borbe protiv prosjačenja, borba protiv prisilnih brakova biti prioritet do lipnja sljedeće godine, tj. tijekom godine crnogorskog predsjedanja “Desetljećem Roma 2005-2015”.
Autorica: Ana Bogavac, Podgorica
Odgovorni urednik: Ivan Đerković
Izvor: Deutche Welle
