Srbija – Životni vijek Roma, zbog teških uvjeta u kojima žive je mnogo kraći nego kod pripadnika drugih nacionalnosti u Srbiji. Prosječni životni vijek u Srbiji je oko 74 godina a prema podacima koje iznose, romske i neromske Nevladine Organizacije koje su radile istraživanja, prosječni životni vijek Roma je za čak 25 godina manji u odnosu na na opću populaciju.
Prema službenim statistikama, od 50 Roma u Srbiji, duže od 55 godina živi samo jedan!
Istraživanje Centra za prava manjina pokazalo je da Romi žive u lošijim uvjetima stanovanja, imaju slabije obrazovanje i značajno lošije procjenjuju svoje zdravlje, zbog čega češće koriste usluge domova zdravlja.
Kada je riječ o razvoju romske djece i trajanju njihovog životnog vijeka, činjenice su poražavajuće.
– U odnosu na prosječno stanovništvo u zemlji, romska djeca imaju duplo veću stopu smrtnosti (smrtnost djece do pet godina je dva puta veća od prosječne u Srbiji), neuhranjenija su i više zaostaju u rast i razvoju. Stupanjem u brak prije 15 godine, stopa rađanja među adolescenticama je višestruko veća u odnosu na njihove vršnjakinje. Većina njih posjeduje minimalno znanje o HIV-u ili sidi.
Bolesti srca i krvnih žila, maligni tumori, ozljede, dijabetes, opstruktivna bolest pluća i druge, već desetljećima dominiraju kao vodeći uzroci obolijevanja, invaliditeta i prijevremenog umiranja Roma.
Kada je u pitanju korištenje zdravstvene zaštite, Romi češće posjećuju domove zdravlja i liječnike i to samo u trenutku kada im je zdravlje ugroženo.
Mali broj njih koristi preventivne usluge u zdravstvenim ustanovama, a kada dobiju bitne informacije, nedovoljno ih dobro razumiju. Iako jednako dostupna pravila korištenja, informiranost o proceduri zakazivanja pregleda kod liječnika opće prakse bila su manje pristupačna Romima u odnosu na druge neromske stanovništva.
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) navodi da u odnosu na prosjek u Srbiji, svega 16% Roma doživi životno doba od 50 i više godina.
zvor: ROMinfomedia
Ista situacija je i u Republici Hrvatskoj. Ima vrlo mali broj starog stanovništva. Prema podacima koje je udruga žena Romkinja “Bolja budućnost” istražila prosječni vijek života Roma je 55 godina. Život ih ne mazi. Veliki broj su korisnici socijalnih primanja, gdje su izložene svakodnevnim kritikama da su neradnici i da tako vole živjeti. Nedavno sam čula priču od žene koja živi sa 800 kn u sedmočlanoj obitelji, ima bolesno dijete, gdje socijalna radnica ne obilazi je iako ima obvezu terenskog rada tj. obilaziti obitelji koji žive od socijalnih primanja. Na to nitko ne reagira. Snalazi se kako zna i umije. Suprug joj je bolestan i branitelj je domovinskoga rata. Nema nikakvih primanja niti se tko zauzima za njega. Ali ne samo za njega na tom području mnogi Romi su branitelji domovinskoga rata i nisu ostvarili svoja prava kao branitelji već žive od socijalnih primanja ili se snalaze obavljajući druge poslove (sakupljanje sekundarnih sirovina).
Mnogi Romi još i dalje žive u barakama, ne-žbikanih kuća, bez pitke vode, struje i onih uvjeta koji su od značaja za ljudski opstanak. Prema tome, u skladu sa tim, jasno je da socijalno ekonomski status utiče na zdravlje svakog pojedinca. Socijаlnа mаrginаlizаcija i diskriminacija koja traje više generacija uticala je na današnji težak zdravstveni status Roma koji karakterišu loši uvjeti stanovanja, niski obrazovni status i siromaštvo.
Suvremeni koncept jаvnog zdrаvljа prepoznаje zdrаvlje “ne sаmo kаo odsustvo bolesti ili slаbosti”, već “stаnje potpunog fizičkog, mentаlnog i socijаlnog”.
Ramiza Memedi
