Romska nacionalna manjina-Izvješće pučke pravobraniteljice za 2015. godinu
Tijekom 2015. osobitu pozornost obratili smo uvjetima stanovanja i života Roma te smo s predstavnicima ULJPPNM-aobišli 20-ak romskih naselja u Brodsko-posavskoj, Osječko-baranjskoj, Sisačko-moslavačkoj i Varaždinskoj županiji.
Većina njih su izdvojena, odnosno getoizirana romska naselja, što doprinosi
održavanju društvene distance od neromskog stanovništva, koje živi u tek nekoliko posjećenih romskih zajednica. Romi koji stanuju u „mješovitim“ naseljima bolje su integrirani u sveukupni život šire zajednice od stanovnika izdvojenih, isključivo romskih naselja. Pri izradi budućih planova prostornog uređenja trebalo bi planirati izgradnju naselja namijenjenih socijalno ugroženim obiteljima/osobama općenito, a izbjegavati poticanje izgradnje prostorno izoliranih, isključivo romskih zajednica. Primjerice, u Delnicama je proteklih godina romsko naselje izmješteno s jedne izolirane lokacije na drugu, još izdvojeniju od ostalih stanovnika te je time propuštena
prilika za prostornu integraciju romskih obitelji, čime bi se potakla i svekolika društvena integracija.
U nekim je naseljima proteklih godina postignut vidljiv napredak u razvoju infrastrukture –uglavnom izgradnjom ili asfaltiranjem cesta te izgradnjom vodovodne mreže i javne rasvjete.
No, u mjestima u kojima postoji komunalno-infrastrukturna mreža, mogućnost (legalnih) priključaka ovisi o pravnom statusu stambenih objekata, ali i o mogućnosti plaćanja troškova priključaka. Među romskim zajednicama različita je situacija u pogledu imovinsko-pravnih odnosa, odnosno prava vlasništva nad stambenim objektima, mogućnosti njihove legalizacije te stoga i priključenja na infrastrukturne objekte, ako naravno postoje.
U nekim naseljima stambeni objekti ne zadovoljavaju nikakve građevinske standarde i/ili minimalne standarde za stanovanje, ne postoje uređene ceste ili staze, vodovodne ili kanalizacijske mreže, osim zajedničke pumpe s koje se vodom opskrbljuju svi stanovnici, primjerice „U rupi“ u Belom Manastiru te Sv. Đurđu u Varaždinskoj županiji. S druge strane, u
„Barakama“ u Dardi izgrađena je komunalna infrastruktura i pribavljen (dio) građevinskih dozvola za izgradnju novih stambenih objekata koji bi zamijenili postojeće trošne i neadekvatne,a u integriranim naseljima izgrađena je komunalna infrastruktura pa je (eventualno) potrebno riješiti imovinskopravne odnose za pojedine objekte, legalizirati ih i/ili zamijeniti pokoji objekt neadekvatan za stanovanje novim.
Rješavanje brojnih problema u velikoj mjeri ovisi i o (većoj) aktivnosti lokalnih i područnih (regionalnih) vlasti te njihovoj koordinaciji sa središnjim tijelima, a na jedinicama lokalne samouprave je da stvore nužne prostornoplanske pretpostavke za legalizaciju bespravno izgrađenih objekata te uređenje i opremanje lokacija na kojima se nalaze romska naselja.
Osim uvjeta stanovanja, stanovnici ovih naselja susreću se i s brojnim drugim problemima, kao što su (ne)ostvarivanje prava u sustavu socijalne skrbi, odnosno statusnih prava. Rome koji su stranci s odobrenim privremenim ili stalnim boravkom, pa čak i one koji imaju državljanstvo RH,
pogađaju i teškoće u ostvarivanju zdravstvene zaštite, budući da mjesečni iznos koji su dužni plaćati za obvezno zdravstveno osiguranje od 400,00 kuna po osobi jednostavno ne mogu podmiriti.
Osim Roma u pravnom položaju stranaca, iako se često radi o osobama koje su rođene u Hrvatskoj i nikad je nisu napuštale, ali nikada prije nisu regulirale svoj status, postoje i „nevidljivi Romi“, koji su rođeni na području RH, no kod kuće, i nikada nisu bili prijavljeni u nadležni matični ured. Postupci njihova naknadnog upisa su vrlo složeni stoga što ne posjeduju medicinske dokaze o svojem rođenju. Ovo je osobito složeno pitanje kada njihovi roditelji više nisu živi te ne mogu potvrditi rođenje, a nadležno tijelo ne uzima kao relevantne izjave svjedoka, već zahtijeva provođenje skupe DNA analize. Troškove tog postupka ne podmiruje nadležno ministarstvo, a same stranke, redom Romi u izuzetno teškim životnim prilikama, to nisu u
mogućnosti te su i dalje ostaju „pravno nevidljivi“, odnosno nejasnog pravnog statusa. To za sobom povlači mnoge nepovoljne posljedice, od
nemogućnosti ostvarivanja prava u sustavu socijalne skrbi do nemogućnosti zapošljavanja. Stoga je potrebno iznaći alternativne načine
utvrđivanja identiteta pravno „nevidljivih“ osoba ili osigurati sredstva za provođenje DNA analize.
Romi kao zajednica izloženi su i nepovoljnim utjecajima primjene propisa o socijalnoj skrbi. Sudjelovanje djece romske nacionalne manjine u predškolskom i školskom obrazovanju otežano je uslijed raznih socijalno
-ekonomskih prepreka, uključujući i teško dostupan javni prijevoz iz udaljenih romskih naselja.
Zakon o socijalnoj skrbi, koji priječi korisnike zajamčene minimalne naknade da imaju odnosno koriste tuđe vozilo, znatno otežava položaj najugroženijih siromašnih skupina stanovništva, osobito obitelji s više djece,
što je bitna značajka romskih obitelji, te proizvode i mogući diskriminatoran učinak, na što smo skrenuli pažnju MSPM-u
. Naime, tijekom 2015. policijski službenici zaustavljali su Rome, vozače motornih vozila,u Međimurskoj, Sisačko-moslavačkoj te Osječko-baranjskoj županiji i dostavljali podatke o tome nadležnim centrima za socijalnu skrb, koji im zbog posjedovanjavozila ukidaju naknade iz socijalne skrbi, ostavljajući nerijetko cijele obitelji bez ikakvog prihoda.
Nepovezanost i raspršenost mjera društvenog uključivanja Roma vidljiva je u rezultatima alternativnog praćenja provođenja nacionalne strategije za uključivanje Roma, koji prikazuju problem završnosti osnovnoškolskog obrazovanja, jer veliki broj romske djece napušta osnovnu školu, dok segregirani razredni odjeli još uvijek postoje u školama koje se nalaze u blizini romskih naselja te ih pohađa veći broj romske djece.
Alternativno praćenje pokazuje i da je najviše provođena mjera programa javnih radova, dok se druge mjere poticanja zapošljavanja ili samo
zapošljavanja pripadnika/ca romske zajednice koriste u maloj mjeri. Primjerice, mjera sufinanciranja zapošljavanja Roma predviđena za područje pet županija nije uopće korištena u Brodsko-posavskoj županiji, dok je u ostalim županijama zaposleno između jedne i tri osobe.
Pravo na djelomično pokrivanje troškova samozapošljavanja koristilo je u cijeloj RH 18 Roma.
Mjere za integraciju Roma institucije provode samostalno i na vlastitu inicijativu, a tijela na istim ili različitim razinama vlasti često nisu međusobno upoznata s aktivnostima koje se provode.
Uključenost lokalnih i područnih (regionalnih) vlasti u provođenje Nacionalne strategije ostala je neujednačena i na niskoj razini.
Mogući djelomičan razlog za to leži u nedostatku učinkovitog i provedivog sustava prikupljanja podataka o provedbi mjera i učinaka Nacionalne strategije, osobito na razini posebnih ciljeva.
Stoga je nužno u buduće akcijske planove uključiti pokazatelje s polaznim vrijednostima, koji će omogućiti praćenje primjena mjera, a ne samo njihovih krajnjih rezultata. Također, nužno je zadužiti nadležna tijela da relevantne pokazatelje prate kontinuirano i osiguraju njihovu dostupnost.
