Romi su tijekom 1. svjetskog rata bili vojni obveznici. U mjestima kotara Županja tada je živio znatan broj Roma (žive većinom sjedilačkim životom) a većina vojno sposobnih je unovačena. Novačeni su u razne vojne formacije Austro-Ugarske vojske, relativno najveći broj Roma sa kotara Županja ( kao i domaći Hrvati) služio je u ;
– 28. domobranska pješačka pukovniji -Osijek ( 28. Landwer/Honved infanteri regiment )
– 70. pješačka pukovniji zajedničke vojske -Petrovaradin ( 70. infanteri regiment )
Osječka, 28. domobranska pješačka pukovnija bila je u sastavu čuvene 42. domobranske pješačke divizije, ( „ vražja divizija ” ). Petrovaradinska 70. pješačka pukovnija bila u sastavu 32. budimpeštanske divizije.
U manjem broju raspoređeni su i služe u drugim jedinicama ( borbenim i neborbenim ) nap. 78. pješačka pukovnija Osijek, 31. samostana lovačka bojna ( Zemun ), služe kao ulani, saperi, pioniri, u transportnim odjelima, kao kuhari, u radnim odjelima, kao posluga časnicima i u drugim vojnim službama .
Novačenje
Što se tiče novačenja vojnika na samom početku rata nije bilo velikih otpora jer se očekivala brza i laka pobjeda, niko nije slutio što ih čeka na bojištu. Kako su stizale vijesti o strahotama bojišta tako se povećavao otpor novačenju. Oni imućniji “otkupljivali” su odlazak na bojište korupcijom- podmićivanjem nadležnog vojnog osoblja za novačenje. O tome svedoči zanimljiv zapis iz knjige Vinka Juzbašića “ Bošnjačani u Prvom svjetskom ratu”
“ Djed Mato Lenić u rat nije morao ići jer je “otkupio” svoj odlazak. Tako su radili i drugi dobrostojeći ljudi i zadruge.”
Otkupljivanje vojne obveze u stvarnosti je značilo zamjenu, morao se pronaći netko tko će zamjeniti „otkupljenoga” i na taj način ispuniti potrebnu kvotu za popunu postrojbi na bojištu.
Dukatima se plaćalo „otkpljivanje” od odlaska na bojište. Zamjene su tražene među onima koji iz razno raznih razloga nisu unovačeni, najčešće među seoskom sirotinjom. Žrtve takvih korupcija bili su i Romi.
Donosimo citate iz već spomenute knjige Vinka Juzbašića;
„ Strica Petra Bertića, koji je trebao ići u Srbiju, zamjenio je jedan Ciganin m(Rom) za što se pobrinula moja baka Bara”
No i sami Romi nevoljko su išli u rat. Ratovanje je strano romskoj kulturi a osim toga taj rat vode „ gadže” što se njih nije ticalo. No i pored toga mnogi Romi sudjeluju u ratu osobito oni koji žive sjedilačkim životom stalno nastanjeni na jednom mjestu. Romi koji žive tradicionalnim nomadskim načinom života stalnim skitanjem pokušavaju izbjeći novačenje. U stalnom pokretu bili su nedostupni vojnim vlastima jer im jednostavno nisu mogli ući u trag. Tijekom rata Romima – nomadima priključio se i jedan dio sjedilačkih Roma.
Uredba o Romima
U trećoj ratnoj godini u cijeloj Monarhiji osjeća se kriza koja se svakim danom produbljuje. Stanje je sve teže. I u bogatoj Slavoniji vlada teška oskudica, u mnogim mjestima ni hrane nema dovoljno.
O teškom stanju u Slavoniji govori citat iz knjige Mate Blaževca Pajkovog iz Bebrine „Neoplakani slavonski soldati“
„30.5.915; Gačić Andrija govori. U Brodu nema brašna, nema ni mesa, jest se ne more dobit za novce. Eto gotov glad, svit će pomrt od glada, a kud će soldati, kad je kila kruva 6 seksera.“
Takvo stanje osobito pogađa Rome. Način života Roma, bez velike brige o budućnosti ( „od danas do sutra“ ), bez zaliha hrane i kakve takve sigurnosti doveo ih je na rub egzistencije. Zbog toga i mnogi sjedilački Romi ( uz tradicionalne Rome – nomade ) kreću u skitnju, u potragu za hranom i boljim životom. U mjestima kroz koja prolaze Romi česte su pritužbe na krađe, prijevare i štete koje prave na imovini.
„… obće poznato, da su cigani skitalci na teret ljudskom družtvu te da zadavaju brigu pučanstvu i oblastima. Nebrojene su prevare i krađe, koje su oni počinili sa još brojnije svagdanje štete, što ih čine na tuđem dobru. Kad dođu, osjećaju se kod kuće, smještavaju se na tuđem posjedu bez znanja i privole vlasnika, pasu konje po tuđem zemljištu, sijeku drvo i lože vatru, kidaju plotove, kradu povrće i harače po tuđem imetku.“
To je očito postao ozbiljan problem jer banska vlast uredbom o Romima pokušava tome stati na kraj. Ban Ivan Škrlec donio je 23.8.1916. godine uredbu o provedbi nadzora nad Romima-nomadima pod nazivom „O popisu cigana skitalaca i o stalnom nadzoru nad njima „. Uredba zabranjuje Romima uobičajeni nomadski način života, („uobičajeno skitanje“) te se nadležnim državnim organima naređuje popisivanje skitalačkih Roma. Pri provođenju popisa naloženo je oduzimanje isprava, oružja, novca i ostalih vrijednosti. Oduzeti su im i konji i ostala tegleća stoka kao i zaprežna kola. Oduzimanjem konja i kola htjelo se onemogućiti njihovo kretanje. Nakon provedenog popisa nomadskih Roma predviđeno je novačenje vojno sposobnih Roma u vojsku. Osim toga uredbom je predviđeno njihovo cijepljenje te medicinska kontrola radi prijenosa zarazni bolesti (kolera i dr.) na ljude. Mjera se odnosila i na suzbijanje širenja stočnih bolesti (svinjska kuga, slinavka i dr.) Oštrina uredbe može se opravdati ratnim stanjem, vlasti su htjele prisiliti Rome na sjedilački način života i iskoristiti ih za ratne potrebe kao vojnike i radnu snagu a pojačanom kontrolom i oduzimanjem oružja spriječiti njihove kriminalne aktivnosti.
O Romima i uspješnosti provođenja mjera iz uredbe govori prilično tolerantan članak u Ilustrovanom listu
Lijepe Ciganke u Sisku
Romi u tamburaškim kapelama hrvatskih pukovnija na bojištu
Kao što čitamo iz članka i Romi su bili dobri vojnici a kad su se već našli na bojištu u mirnim razdobljima prihvaćali su se tambura i violina i radilo ono što su najbolje znali – svirali. Mnoge hrvatske postrojbe na bojištu imale su u svom sastavu tamburašku kapelu sastavljeno od vojnika vičnih sviranju tambure, među njima nalazimo i Rome. U svim mjestima kotara Županja gdje je bilo Roma postojala je i njihova sviračka kapela, možda se koji od njih nalazi na priloženim fotografijama. Do početka 20 stoljeća Romske kapele bile su gudačke – violina, viola, čelo i kontrabas. Kako je tambura u Hrvatskoj postajala sve popularnija i Romi je prihvaćaju. Poznati Romski talent za glazbu i svirku djelili su i sa domaćim ljudima koji su od njih učili.
Što se tiče samih fotografija iz Ilustrovanog lista njihova zadaća je u prvom redu promidžbena, htjelo se pokazati kako na bojištu i nije tako strašno jer se, eto, vojnici mogu i zabaviti uz tamburaše. Međutim, zbilja bojišta je bila okrutna; patnja i smrt. Tko zna, možda za mjesec dana od nastanka fotografije više nitko od tamburaša nije bio u stanju svirati; osakaćen ili mrtav.
Donosimo tri fotografije vojnih tamburaški kapela s bojišta tijekom Prvog svjetskog rata objavljenih u Ilustrovanom listu na kojima su i Romi.
Tamburaška kapela 16. satnije 78. pješačke pukovnije iz Osijeka
Novine ne donose imena tamburaša no po karakterističnim crtama lica na fotografiji se može prepoznati šestorica Roma. Osobito je zanimiljiv bas koji je četvrtast, izgleda sašiven od dasaka.
Tamburaška kapela Vjekoslava Karlovčana pri zapovijedništvu 78. pješačke pukovnije iz Osijeka. Čini se kako je basista u pozadini i basista sa četvrtastim basom sa prethodne fotografije ista osoba.
Tamburaška kapela 7.pješačke divizije iz Osijeka
Fotografija je objavljena u već spomenutoj knjizi Vinka Juzbašića. Autor ne navod o kojoj se postrojbi rad, vjerovatno o 70.pješačkoj pukovniji- Petrovaradin ili 28. domobranskoj pješačkoj pukovniji –Osijek. Na fotografiji lijevo poznaju se četiri svirača Roma.
Kraj rata
Ciničan komentar raspada Austro-Ugarske monarhije i stvaranje nove države viđen očima mještanina Vrbanje, jugofila , Ante Kovača ( spominje vrbanjske Rome );
„ U mom selu bilo je pravo ratno, svatovsko slavlje. Venčavalo se na gomile, sanjaklo se i pucalo iz pušaka. Najodvažniji su bili markirantski heroji iz Bršadina a zeleno-kaderaši držahu se mudro kao „najzaslužniji“ za slobodu. Cigani su odmah počeli prilaziti komunizmu i po selu nasta dreka od ukradenih gusaka i pilića…“Narodno veće“ dovršilo je svoj mučni posao pošto je oteran bilježnik a doveden njegov predšasnik nazad. Time je veliko delo nacionalnog „prevrata“ bilo dovršeno. Švabe su se već oporavile od prvog straha i kritikovale pomalo novo stanje. Svi se međutim obogatiše švercom, pa je konačno bio pripremljen teren za Radićevu republiku, jer ništa lepše; oženio si se, imaš para, ne plaćaš poreza, pečeš slobodno rakiju i sad samo da neideš u vojsku, pa eto Amerike. Ipak se iz sviju bircuza čula galama: Zovi samo zovi, svi će sokolovi…“
Romi u Popisu gubitaka i Vijestima o ranjenicima i bolesnicima
U popisu su navedena imena Roma, vojnika sudionika rata sa područja ondašnjeg vojno – popunidbenog kotara Županja. Popis se odnosi na Županju i mjesta u okolici. Popis je sastavljen prema karakterističnim imenima i prezimenima pripadnika Romske zajednicu sa područja kotara Županja. Moguće su pogreške.
Ovaj popis ne sadrži imena svih Roma koji su sudjelovali u ratu a broj poginulih za navedena mjesta ( na popisu 6 poginulih ) zasigurno mora biti veći. Problem sa popisima poginulih je širi problem, ne samo kod vojnika Roma.
Pukovnije u kojima služe Romi 1914. godine ratuju u Srbiji, od 1915. godine ratuju u Galiciji/Bukovini i 1918. godine u Italiji na Sočanskom bojištu. Mnogi od njih su u borbama zarobljeni i završili u zarobljeništvu, u Srbiji, Rusiji i Italiji. Sudbina mnogih zarobljenih ostaće nepoznata, osobito onih u Rusiji. S obzirom na način života Roma, moguće je kako je pokoji zauvijek tamo i ostao. Takvih slučajeva bilo je i među drugim zarobljenicima.
Uokvirena vijest u popisu koji slijedi označava poginulog.
Babina Greda
Radosavljević Antun, Inft,, IR ‘Nr. 70,1. ErsKomp., Slavonien, Zupana, Babinagreda, 1893; kriegsgef., Rußland,
Radosavljević Martin, Inft., IE, Nr. 70, 11. Komp,, Slavonien, Zupanja, Babina greda, 1896, verw.
Radosavljević Antun, Inft., IR. Nr. 70, 1. ErsKomp., Babina Greda, Slavonien, krank, ResSpit. in Nagyszeben.
Štitar
Radosavljević Gjuro, Inft., k. u. LIR. Nr. 28, 3. ErsKomp., Slavonien, Zupanja, Stitar, 1892, verw., kriegsgef. (Res-Militärspital Alexinac, Serbien.)
Radosavljević Šändor, Trainsold., TrainDiv. Nr. 3, Stitar, Schuß i. d. 1. Knie. Städt. Spital in Ujvidek.
Gradište
Đorđević Pero, Inft. k. n. LIR. Nr. 28., 5. Komp., Slavonien, Zupanja, Gradiste, 1893, verw.
Milenković Stevo, Inft., IR. Nr. 78., Slavonien, Zupanja, Gradiste,verw. kriegsgef. (Spital Idadic und Islahane in Skoplje, Serbien.)
Đorđević Stevan, Inft., IR. Nr.70., 8. Komp., Slavonien, Zupanja, Gradiste, 1889, kriegsgef. (Pirot, Serbien.)
Đorđevic Đuro, Reslnft. statt Inft., IR, Nr. 70., 5. Komp.,Slavonien, Zupanja,Gradiste, 1889, verw.
Đorđevic Petar, Inft., k. u. LIR. Nr. 28., 5. Komp., Gradiste,1893. Schuft i. d. r. Hand, KesSpit. in Nagykaniza.
Županja
Đorđević Janko, ErsRes., F.JB. Nr. 31, 1. Komp., Slavonien,Zupanja, 1883; kriegsgef., Rußland.
Nikolić Đoka,Inft., IR. Nr. 70, C. Komp., Slavonien, Zupanja, kriegsgef.
Bošnjaci
Radosavljević Glišo, Inft., IR. Nr. 70, 11. Komp., Slavonien, Zupanja, Bosnjaci, verw.
Drenovci
Nikolić Steva, Inft., IR. Nr. 70,12. Komp., Slavonien, Zupanja,Drenovci, verw.
Račinovci
Nikolić Tanasija, Inft., IR. Nr. 70, 8. Komp., Slavonien, Zupanja, Racinovci, 1883; kriegsgef., Kiew, Rußland.
Nikolić Pavle, LstInfst., IR. Nr. 70, TechnJnfKomp., Slavonien, Zupanja, Racinovci, 1898; verw.
Dimović Miloš, Inft., k. u. LIR. Nr. 28, 2. Komp., Slavonien, Zupanja, Racinovci, 1893, verw.
Podgajci
Petrović Todor, Inft., IR. Nr. 70, 14. Komp., Podgajci, 1889, Schußwunde a. r. kl. Finger, GarnSpit. Nr. 21 in Temisvar.
Gunja
Nikolić Branko, ErsRes., k. u. LIR. Nr. 28, 4. Komp., Slavonien, Zupanja, Gunja, 1887, verw.
Stefanović Sava, Slavonien, Vukovar Gunja, kriegsgef. (Reserve-Militärspital in Veles, Serbien.)
Nikolić Glino, Inft., IR. Nr. 70, 9. Komp., Gunja, 1885, Schuß i. d. r. Hand, ResSpit. in Steyr.
Nikolić Đuro, Inft., IR. Nr. 70, 9. Komp., Gunja, 1885, Schuß i. d. r. 2. u. 3. Finger, VereinsResSpit. Armenbadspital in Bad Hall.
Vrbanja
Jovanović Ilija, ErsRes., IR. Nr. 7, 2. Komp.,_ Slavonien, Zupanja-Srijem, Vrbanja, verw.
Radosavljević Dušan, Inft.,. IR. Nr. 70, 15. Komp., Slavonieni, Zupanja, Vrbanja, 1883; kriegsgef., Rußland.
Radosavljević Mihajlo, ErsRes., IR. Nr. 70, 1. ErsKomp., Slavonien, Zupanja, Vrbanja, 1890; verw,, kriegsgef., Forte Begato, Genoa, Italien.
Mitrović Jovo, Inft., IR. Nr. 70, 3. ErsKomp., Slavonien, Zupanja, Vrbanja, 1893; kriegsgef. Vereinigtes Evakuations-spital Nr. 34 in Kaluga, Rußland.
Radosavljević Jovo, Inft.. k. u. LIR. Nr. 28 3. ErsKom. Vrbanja, 1896, krank, ResSpit. Nr. 1 in Osijek.
Soljani
Nikolic Jovan, ErsRes., IR. Nr. 70, 4. Msarchkomp., Slavonien, Zupanja, Srijem, Soljani, verw.
Cerna
Radosavljević Gjuro, Inft., IE. Nr. 70, 4. Komp., Slavonien, Vinkovci, Cerna, 1878, verw.
Radosavljević Mijo, Inft., k. u. LIR. Nr. 28, 5. Komp., Cerna, 1881, krank, Komitatsspital in Füzesgyarmat.
Petrović Joca, Inft., IR. Nr. 70, 1. Komp., Ccrna, 1892, Schußwunde, Zita-Spital in Budapest.
Šiškovci
Petrović Miloš, Reslnft. statt Inft.,IR. Nr. 70, 6. Komp., Slavonien, Vinkovci, Siskovci, 1887, verw.
Petrović Stevan, Inft.; IR. Nr. 70, 9. Marschkomp., Slavonien,Vinkovci, Siskovci, 1890, verw.
Petrović Milan, Inft.. IR. Nr. 70. 13. Komp., Siskovci, 1892,Schuß i. d. I. Hand, NotResSpit. in Nagy-Värad.
Izvori:
1.Danijel Vojak, Radovi-Zavod za hrvatsku povijest, Zakonsko reguliranje položaja romskog stanovništva na području banske Hrvatske 1873-1918. vol.37. Zagreb, 2005.str 157-158
2.Ministarstvo rata Austro – Ugarske monarhije – Popis gubitaka – online.
( K.u k. Kriegministerium – Verlustliste )
3.Ministarstvo rata Austro – Ugarske monarhije – Zajednički centralni ured za iskazivanje
vijesti o ranjenicima i bolesnicima – online.
( K.u k. Kriegministerium -Gemeinsames Zentralnachweisebureau
Nachrichten über Verwundete und Verletzte )
4.© Portal Stare hrvatske novine, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 2009.
Ilustrovani list
5. Vinko Juzbašić, Bošnjačani u Prvom svjetskom ratu,Vlastita naklada, Bošnjaci, 2013.
6. Mato Blaževac Pajkov, Neoplakani slavonski soldati,Udruga povijesničara baštinika zavičajne starine Slavonije, Baranje i Srijema, Donja Bebrina,2015.
7.Ivan Ćosić Bukvin,Vrbanjci u Velikom ratu,Vrbanja,2014.
Mato Dominković, kolovoz 2016.
zupanjac.eu
