Uspješna priča ekonomskog osnaživanja Romkinja

/in , /by

Opšta ženska zadruga Bolja budućnost Tuzla, registrovana je 2016 godine. Zadruga se trenutno bavi proizvodnjom i distribucijom svježeg povrća

Plastenici u Opštoj ženskoj zadruzi “Bolja budućnost”.

Tokom jula ove godine, delegacija međunaordne organizacije Care International Austrija, koju je predvodila  direktorica Andrea Barschdorf-Hager, bila je u posjeti ženskim nevladinim organizacijama u Bosni i Hercegovini.

Care Austrija posebno sarađuju sa Austrijskom razvojnom agencijom koja finansira veliki broj projekata na Balkanu, a ovom posjetom, delegacija je imala za cilj da vidi njihov napredak, posebno onih koje realizuju ženske romske organizacije.

Prema riječima direktorice Care Balkans Sumke Bučan, u Bosni i Hercegovini se trenutno realizuje  regionalni projekt Za aktivnu inkluziju i prava Romkinja na zapadnom Balkanu II, koji se pored naše zemlje, sprovodi još u Srbiji i Crnoj Gori. Bavi se ženskim romskim pravima i svim onim temama koje su bile prioritet Vlada i Nacionalnih akcionih planova. Tu su projekti ekonomskog osnaživanja žena, koji također uključuje Romkinje, s posebnim akcentom na projekt Ekonomskog osnaživanja žena koji je do sada dao dobre rezultate.

U trodnevnoj posjeti, delegacija je obišla romske organizacije u Bijeljini, Udruženje građana za promociju obrazovanja Roma “Otaharin”, u Tuzli Udruženje žena Romkinja „Bolja budućnost“ i Omladinsku romsku inicijativu „Budi mi prijatelj“ iz Visokog.

Uspješna priča

Opšta ženska zadruga Bolja budućnost Tuzla,  registrovana je 2016 godine. Zadruga se trenutno bavi proizvodnjom i distribucijom svježeg povrća, te je cilj zadruge uvijek pružati kvalitetnu ponudu povrća te distribuciju istog.

Do sada su Romkinje koje su se bavile proizvodnjom povrća imale poteškoće u plasiranju svojih proizvoda na tržištu.

-I dalje ne razumijem slučajeve da neko neće kupiti povrće od Romkinje, samo zato što je Romkinja. Uvjerena sam u to da u budućnosti pripadnost nekoj etničkoj grupi, religiji mora biti stavljeno u pozadinu. Niko ne treba da se odrekne svojih vjerovanja ali religija i etnička pripadnost ne smiju biti kočnica za napredak društva u ekonomskom, političkom i svakom drugom smislu, rekla je za naš portal direktorica Care Austria, dr Andrea Barschdorf-Hager.

Kroz zadrugu će korisnice projekta Ekonomsko osnaživanje žena moći  prodavati svoje proizvode, što predstavlja značajan faktor za uspjeh njihovog biznisa.

(portal-udar.net)

INTERVJU G. OSMANA BALIĆA

/in /by

Prošlo je više od 25 godina od raspada Jugoslavije. Romska zajednica našla se u najmanje sedam država. Kako Vi vidite to razdoblje?

Od 1990-ih do danas situacija je u Srbiji, što se tiče Roma, vrlo nekonzistentna. Ona ima obilježja manipulacija u kojima su Romi glavni akteri i sami se nude državi za manipuliranje u cilju stjecanja nekih osobnih koristi.

Kakve su bile devedesete za Rome u Srbiji?

Bile su teške, i za Rome i za druge građane Srbije. U odnosu na režim Slobodana Miloševića, Sait Balić i dio romskih vođa iz 1970-ih i 1980-ih odlučilo se za opoziciju okupljenu u Savezu reformskih snaga Srbije. Osnovana je i Socijaldemokratska partija Roma, ali je to bilo gušeno sa svih strana, posebno od samih Roma pripadnika i jurišnika režima koji su radili za svoje privilegije. Svi oni dobili su neke beneficije, položaje, diplome. Režimu su tada trebali režimski Romi. Velik dio Roma podržao je režim. Jovan Damjanović je govorio uime Roma i bio prvi Rom ministar u Vladi.

Na koji način pitanje Kosova utječe na položaj Roma?

Položaj Roma u Srbiji bio je u velikoj mjeri vezan za pitanje Kosova. Najjača europska romska zajednica živjela je na Kosovu. Više od 120 tisuća Roma živjelo je ondje. Romska zajednica s Kosova u doba Jugoslavije bila je najhomogenija i najzdravija u smislu da su imali časopise, televiziju, najveći broj zaposlenih Roma i ekonomski su bili jaki. Imali su redakciju na romskom, dramske grupe, kazališne predstave, radioemisije.

Šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća društveno-ekonomska pozicija Roma i Albanaca na Kosovu je bila slična. Ali putevi su nam se razdvojili. Albanci su vođeni nacionalizmom krenuli svojim putem. Romi su zadnjih 25 godina žrtva te kosovske priče i drame. Odcjepljenje Kosova već se naziralo pa je politika nudila drugu viziju. Isticalo se kako Kosovo nikako ne može pripadati samo Albancima jer tu žive i Bošnjaci i Turci i Crnogorci i Srbi i Aškalije i Egipćani i Romi. Kako bi se pokazalo da je Kosovo multietničko i da nisu samo Albanci problem, a zapravo jesu bili najveći problem i jedini problem, neki su romski predstavnici prihvatili to cijepanje romskog tijela na tri dijela. Mi smo se žrtvovali zbog te političke manipulacije.

Govorite o podjeli na Rome, Egipćane i Aškalije?

Da. Uza sva uvažavanja i Egipćana i Aškalija, ipak je to produkt političke trgovine. Sami smo se žrtvovali jer su neki Romi bili tada bliski režimu Slobodana Miloševića i odlično živjeli na Kosovu. Nama je ostalo to što sada imamo tri odvojene romske zajednice. To je neuspio politički trik, gdje je nama ostala uspomena o tijelu koje je sada razbijeno na tri dijela, a radi se o istome romskom narodu.

Nakon rata 1999. godine Romi su, kao i Srbi i Crnogorci, najvećim dijelom protjerani s Kosova i Metohije. Od 120 tisuća Roma na Kosovu ih je ostalo sedam-osam tisuća. Oko deset tisuća je u Srbiji, više tisuća u Crnoj Gori, a svi ostali u trećim zemljama, uglavnom u Europi.

U Prištini je ostalo pet-šest romskih obitelji. Ostalo je nešto Roma po selima, u Gračanici ih ima dosta. Imali smo jednog svećenika koji je glumio hodžu, Halđin Zulfi iz Prizrena, koji je sačuvao prizrensku romsku zajednicu. Oni nisu istjerani iz Prizrena, ali je on paktirao s Albancima, prištinski Romi nisu i oni su protjerani. Imali su 15 minuta da napuste svoje kuće.

Radi se o tragediji romskog naroda, u vremenu kada se tragedija nije ni mogla izbjeći. Egzodus Roma s Kosova je strašan. Nisu mogli sve da nas pobiju tijekom Drugoga svjetskog rata. Nikada nitko ne radi 100 % neki svoj posao. Nikada nemaš 100 % provedeno etničko čišćenje. To nije uspjelo Nijemcima, a nije uspjelo ni na Kosovu.

Sudjelovali ste u aktivnostima kojima je na izborima srušen režim Slobodana Miloševića, tzv. 5. oktobar. Na koji su način Romi sudjelovali u tom procesu?

Moje sudjelovanje počelo je pozivom moje prijateljice Sonje Licht. Rekla je treba 200 tisuća Roma izvesti na izbore. Trebalo nam je da 4,2 milijuna birača iziđe na izbore da bi režim Slobodana Miloševića pao. Ja sam imao zadatak da izvedem 200 tisuća Roma na izbore. U to vrijeme obnovili smo društvo Rom i organizirano djelovali kroz nevladine organizacije. Mnogo smo na tome radili i dali svoj doprinos. I dobro smo mi to obavili. Miloševićev režim pao je 5. oktobra 2000. godine. Poslije 5. oktobra Miloševićev SPS se raspada. Romi naravno napuštaju SPS. Vita Mihajlović je dvije godine šutio. Onda polako svi prelaze u Demokratsku stranku koja je bila na vlasti. DS ih prima i onda opet ”Jovo nanovo”, ono što su radili za SPS, sad rade za DS, kupuju se romski glasovi. Romi su uvijek uz vlast.

Čime ste se Vi bavili nakon demokratskih promjena u Srbiji?

U razdoblju od 2000. do 2006. godine bio sam potpredsjednik gradske vlade Niša, a istovremeno i savjetnik ministra za ljudska i manjinska prava. Djelovao sam i u Građanskom savezu. U međuvremenu se dogodilo ubojstvo premijera Đinđića. Vidio sam kako je veći broj kriminalaca u DS-u nego u SPS-u i 2006. godine sam se povukao. Preuzimam odgovornost za to što sam napravio 2000. – 2006. Formirano je stotinjak ozbiljnih nevladinih organizacija, donesen je zakon o pravima manjina i osnovani nacionalni savjeti nacionalnih manjina.

Spomenuli ste nacionalne savjete. Kako taj oblik predstavništva Roma u Srbiji funkcionira? Jeste li zadovoljni?

Godine 2003. smo dobili Nacionalni savjet Roma. U međuvremenu su provedena četiri izborna ciklusa za članove Nacionalnog savjeta. Politička kultura zapravo je problem. Sve se promijenilo, mogu i režimi i vlade da se mijenjaju, ali politička kultura naroda teško je promjenjiva. Svi nacionali savjeti, ne samo romski, služe manipulaciji i postali su predmet manipulacije i potpunog dezavuiranja pojma manjinskih prava. Napravljena je jedna ”fasadna demokracija” stvaranjem zakona i statusa, a s druge strane imamo političku svakodnevicu koja je i dalje na razini kriminala, korupcije i manipulacije. Svi nacionalni savjeti su se pokazali lošima. Sprema se novi zakon i to je jedan od uvjeta u procesu pridruživanja Srbije EU-u, ali nisam siguran hoće li doći do promjene te manjinske političke elite ni kod Roma ni kod drugih zato što je politička kultura nešto jako teško i ozbiljno i ona se ne mijenja. Ozbiljni ljudi više se ne bave politikom jer politika na Balkanu nije cool.

Predstavlja li problem sam sustav izbora nacionalnog savjeta ili je to pitanje ljudi koji su birani u romski Nacionalni savjet?

Pitanje je ljudi i zapravo to je pitanje političke zrelosti jednog naroda. Krivi su i birači. Ja sam se zalagao da se ne ide na elektorski sustav, nego da glasanje za Nacionalni savjet Roma bude kao i svako glasanje, dakle glasačke kutije, i skupljali smo tada tih 3000 potpisa. Ja sam inzistirao i napravio državi veliki trošak u nadi da se demokracija i odgovornost treniraju. Dakle, neka sto puta Romi griješe, neka biraju koga biraju, sami će snositi posljedice i to se i događa. I nema boljeg načina nego da narod sam uči, samo da se ukazuje na greške. Nisu politički obrazovani niti je razina političke kulture kod Roma takva da oni mogu primijetiti što to nije dobro.

Jer taj bijeg iz jednog paternalizma u kome se nalaze romske zajednice u većinu zemalja Balkana i ta promjena stanja u stanje političke i građanske odgovornosti – to traži proces i to je najbolje kada se prođe kroz vlastite greške.

To političko sazrijevanje podrazumijeva i Vitu i nacionalne savjete i sve ovo kroz što prolazimo. Jer sve ono brže i sve po sustavu gotovih rješenja neće dati rezultate. Neće jer je kultura vrlo ozbiljna stvar. Sve je u kulturi i u sazrijevanju.

Kakva je struktura Nacionalnog savjeta Roma? Pripadaju li svi ili apsolutna većina jednoj grupaciji ili su u Srbiji zastupljeni razni dijelovi romske zajednice?

Članovi Nacionalnog savjeta dolaze iz 3-4 grupacije, ali svi imaju nešto zajedničko, svi su korumpirani. Vrlo brzo se posvađaju i vrlo brzo se pomire kad je novac u pitanju, tako da se radi zapravo o skupu sličnih ljudi po onoj izreci ”sličan se sličnom raduje”.

Imaju li Romi u Srbiji, s obzirom na svoju brojnost, zastupnika u Narodnoj skupštini?

Ne, nemaju. Nemaju zato što su sami građani, sami Romi, prodavali svoje glasove. Bilo je naravno pritisaka, ali kako drugi glasaju slobodno, tako su i Romi mogli glasati slobodno. Ne možemo reći kako Romi nisu informirani. Imamo internet, Facebook, emisije na romskom i druge oblike informiranja. Romi znaju što se događa i u Srbiji i u svijetu. Za to što su prodavali glasove neka snose odgovornost. Loše će biti jer račun za to plaćaju nedužne generacije koja dolaze. Anticiganizam na Balkanu je, zasad, benigan, ali ako se ekonomska situacija radikalizira u zemljama Balkana onda će taj reaktivni nacionalizam biti usmjeren prema Romima, k najslabijima. I to je opasno, tu može doći do otvorenih fizičkih sukoba.

Tko bi po Vašem mišljenju sada trebali biti zastupnici romskih interesa?

Imamo mozaik dionika koji svi snose svoj dio odgovornosti. U tom sustavu najveće značenje dao bih europskim institucijama i tu prije svega mislim na Europsku uniju kao centar moći i mjesto gdje se daju nove ideje i kreira politika. Imamo tu ”Barossovu” politiku prema Romima i ona se primjenjuje. Važno je da tu imamo dovoljan broj ljudi, ne samo Roma nego svih onih ljudi koji govore uime Roma.

To je težišna točka. Središte političke moći trebalo bi biti u Bruxellesu, ali središte intelektualne moći trebao bi biti taj novi Romski institut. Možda i Svjetska organizacija Roma nakon re-institucionalizacije sa zadržanim nekim tradicionalnim odnosima, ali sa sasvim novim sustavom vrijednosti, sukladno vremenu u kojem živimo i opasnostima s kojima se suočavamo jer se kontekst promijenio. Ta Svjetska organizacija trebala bi se fokusirati na zaštitu Roma jer nažalost anticiganizam može dobivati različite forme i može se ponovo raširiti. Vrlo je važna i mjesna samouprava u romskim mahalama. Nekada smo imali starješine naselja. Sada nemamo ništa i trebaju nam vijeća mahale koja bi brinula o dobrosusjedskim odnosima i kvaliteti života.

Ali ono što je glavna linija fronte jesu romske nevladine organizacije. Bez jakih, po sistemu kože dalmatinera raspoređenih, tih malih centara reakcija, ideja i promjena nema ničega. Jer romski narod mora se mijenjati. Ako se sami ne promijenimo, promijenit će nas drugi.

Govorim to jer ne možemo šutke prelaziti preko stilova života koji se zasnivaju na socijalnoj pomoći. Nije više Europa tako bogata da može nekome to plaćati. Našim precima i našim potomcima dugujemo makar pokušaj da se kao narod mijenjamo i da generacijski ne budemo ovisnici. To je loše za Rome, ali to bode oči mnogim siromašnim ljudima i u Srbiji i u Hrvatskoj i u cijeloj Europi. Romi moraju prestati misliti kako je država ili vlast dužna brinuti se o Romima, a Romi mogu ne raditi i pisati po Facebooku. To neće tako više moći.

Koja je uloga mladih obrazovanih Roma u romskom pokretu?

Mi smo prije petnaestak godina htjeli imati romsku elitu. Osigurali smo tisuće stipendija i mi je stvaramo. Svaka se elita treba malo distancirati od naroda, malo da bude u višim krugovima da bi više vidjela. Jer ako ostane u narodu, neće doći do promjena. Na kraju, promjene nikad ne provodi narod kolektivno, nego ih provode pojedinci. Romski intelektualci trebaju se vratiti u trenutku kada misle da mogu pomoći romskom narodu i neka pomognu jer sasvim će sigurno biti pojedinaca koji će provesti promjene, to je prirodan proces. I kako god, s obzirom na taj kontekst u kojem romski pokret živi, on ipak napreduje.

TKO SU ROMI?

/in /by

Istraživanje jezičnog, kulturnog i genetskog porijekla Roma vodi nas oko 1 000 godina unatrag, u područje sjeverne Indije. Poznato je da romski jezik, izuzev nekih izraza koji su usvojeni u novije vrijeme, potječe iz Indije. No nije točno poznato zašto su Romi napustili Indiju. Neki znanstvenici pretpostavljaju da su njihovi preci bili obrtnici i zabavljači što su pratili skupine vojnika koji su nakon ratnih sukoba napustili svoju domovinu. U svakom slučaju, Romi su prije početka 14. stoljeća preko Perzije i Turske stigli u Europu.

Kako su Europljani gledali na Rome? U njihovim su stavovima dugo vremena prevladavale dvije krajnosti. S jedne strane, Rome se u nekim romanima i filmovima prikazivalo kao divne, druželjubive i bezbrižne ljude koji putuju svijetom i uveseljavaju narod svojim plesom i pjesmama u kojima iskreno govore o životnim radostima i tugama. S druge strane, prikazivalo ih se u ružnom svjetlu, kao nepoštene, čudne i nepovjerljive ljude — strance koji su uvijek otuđeni od društva u kojem žive. Da bismo bolje razumjeli kako je došlo do stvaranja takvih uvriježenih predodžbi o Romima, osvrnimo se na njihovu zanimljivu prošlost.

Vrijeme nepravde i diskriminacije

U srednjem vijeku mnogi Europljani nisu znali gotovo ništa o svijetu izvan mjesta u kojem su živjeli. Stoga zamislite kako su bili iznenađeni kad su prvi put vidjeli romske obitelji koje su došle u njihova sela i gradove. Romi su im vjerojatno bili vrlo neobični. Osim što su imali tamnu put, tamne oči i crnu kosu, ti su se došljaci drugačije odijevali, imali su potpuno drugačije običaje i govorili su drugim jezikom. Romi su bili skloni držati se odvojeno od drugih ljudi — ta njihova navika vjerojatno potječe još iz vremena kad su živjeli u Indiji, zemlji u kojoj je društvo bilo strogo podijeljeno na kaste. Za nekoliko desetljeća prvobitna radoznalost Europljana pretvorila se u nepovjerljivost.

Romi su i u doslovnom smislu bili odvojeni od drugih ljudi. Bili su prisiljeni živjeti izvan naseljenih mjesta i nisu smjeli ulaziti u njih čak ni da kupe hranu ili uzmu pitku vodu. O njima su se širile svakojake glasine. Ljudi su govorili: “Oni kradu djecu i jedu ih!” U nekim zemljama čak su postojali zakoni prema kojima su Romi morali kuhati na otvorenom kako bi svatko tko to želi mogao pogledati što imaju u loncu. Oni koji su htjeli vidjeti što Romi imaju u loncu često su ga znali prevrnuti i proliti jelo po zemlji. Taj bi dan Romi ostali bez ručka. Stoga nije čudno da su neki od njih krali hranu kako bi preživjeli.

Zbog nepravde i diskriminacije Romi su se još više držali jedni drugih. Stoljećima su tražili podršku i sreću u obiteljskom krugu. Romi su još i danas jako vezani za svoju djecu, a i djeca su jako vezana za svoje roditelje i brinu se za njih kad ostare. Mnogi Romi jako drže do tradicionalnih mjerila pristojnog i čestitog ponašanja.

Česte seobe

Budući da gotovo nigdje nisu bili dobro prihvaćeni, Romi su se često selili. Putujući od mjesta do mjesta, s vremenom su izučili mnoge zanate i stekli razne vještine. Tako su se jedni počeli baviti obradom metala, drugi trgovinom, a neki su postali i zabavljači. Bavljenje takvim poslovima omogućilo im je da prehrane svoje obitelji. Neke su Romkinje vješto iskoristile to što se o njima pričalo da imaju moć proricanja budućnosti. One su se često pravile da imaju tu moć, a ljudi su im plaćali da im gataju. Zbog čestih seoba nisu previše bili u kontaktu s gadžama (romski naziv za one koji nisu Romi), pa stoga nije postojala velika opasnost da se pomiješaju s drugim kulturama ili da ih netko iskvari u moralnom pogledu.*

U međuvremenu predrasude su dovele do toga da se Rome počelo proganjati. Tako su bili protjerani iz nekih dijelova Europe. U nekim drugim područjima Romi su stoljećima živjeli kao robovi. Ukidanje ropstva krajem 60-ih godina 19. stoljeća dovelo je do daljnjeg raseljavanja Roma, pri čemu je velik broj njih otišao u zapadnu Europu te Sjevernu i Južnu Ameriku. Gdje god da su došli, nastavili su njegovati svoj jezik, svoje običaje i vještine.

Čak i kad su živjeli u vrlo teškim uvjetima, Romi su nalazili utjehu u glazbi i plesu. U Španjolskoj je miješanjem romske i nekih drugih kultura nastao flamenko, narodni ples i istoimena glazba. U istočnoj Europi romski su glazbenici obradili tamošnje narodne pjesme, izvodeći ih na svoj osebujan način. Romska glazba prožeta snažnim osjećajima utjecala je i na čuvene skladatelje kao što su Beethoven, Brahms, Dvořák, Haydn, Liszt, Mozart, Rahmanjinov, Ravel, Rossini, Saint-Saëns i Sarasate.

Romi među Jehovinim svjedocima

Mnogi su Romi postali Jehovini svjedoci. Neki od njih služe kao starješine i punovremeni propovjednici. Razni državni službenici i mnogi ljudi koji nisu Romi smatraju ih uzornim građanima. Jedan Rom koji je Jehovin svjedok i živi u Slovačkoj kaže: “Jednog dana na vrata našeg stana pokucao je jedan naš susjed koji nije Rom. ‘Brak mi je u krizi, ali znam da mi vi možete pomoći’, rekao je susjed. ‘Zašto mislite da vam mi možemo pomoći?’ upitali smo ga. On je nato rekao: ‘Ako Bog kojem služite može pomoći vama Romima da poboljšate kvalitetu svog života, onda vjerojatno može i nama pomoći.’ Dali smo mu jednu knjigu koju su objavili Jehovini svjedoci. Ona se temelji na Bibliji, a govori o obiteljskom životu.

Kasnije nam je na vrata pokucala njegova žena. Došla je s istom molbom, ne znajući da je njen muž već bio kod nas. ‘Nitko drugi u ovoj zgradi ne može nam pomoći’, rekla je žena. Njoj smo dali istu knjigu. I muž i žena zamolili su nas da ne kažemo onom drugome za taj posjet. Nakon mjesec i pol dana počeli smo s tim bračnim parom proučavati Bibliju. Zahvaljujući tome što živimo u skladu s biblijskim istinama ljudi su stekli tako lijepo mišljenje o nama da nam se sada obraćaju kad trebaju duhovnu pomoć.”

Bolji život i nada u sretnu budućnost

U takvim je prilikama pohađala školu i Andrea, crnokosa Romkinja koja živi u jednoj zemlji istočne Europe. Ona je bila jedina učenica romskog porijekla u svom razredu. Premda je inače vrlo odvažna, ne može zadržati suze dok se prisjeća kako su joj se drugi znali rugati i kako je nisu prihvaćali. “Kad bi na igralištu trebalo izabrati tko će s kim igrati, mene bi svi uvijek zadnju izabrali”, prisjeća se Andrea. “Željela sam pobjeći u Indiju jer tamo ne bih bila drugačija od drugih ljudi. Jednom je prilikom mom prijatelju netko čak doviknuo: ‘Vrati se u Indiju!’ On je nato odgovorio: ‘Vratio bih se da imam novaca.’ Osjećali smo se kao da nikamo ne pripadamo. Svagdje smo bili nepoželjni.” Budući da ima dara za plesanje, Andrea je kao mala sanjala o tome kako će jednog dana postati slavna i prihvaćena u društvu. No kad je bila u tinejdžerskim godinama, pronašla je nešto puno bolje od toga.

“Jednog dana na naša je vrata došla mlada Jehovina svjedokinja koja se zove Piroska”, priča Andrea. “Ona mi je na temelju Biblije objasnila da Bog ne ljubi samo čovječanstvo u cjelini nego i svakog od nas pojedinačno. Rekla mi je da i ja mogu razviti dobar odnos s Bogom ako to želim. Zahvaljujući tome osjetila sam da sam nekome doista važna. Saznanje da su u Božjim očima svi ljudi jednako vrijedni pomoglo mi je da steknem više samopouzdanja.

Piroska me vodila na sastanke Jehovinih svjedoka, na kojima sam upoznala neke Rome i druge ljude koji nisu Romi. Primijetila sam da među svima njima vlada jedinstvo. Stekla sam prave prijatelje među Jehovinim svjedocima koji su Romi i onima koji su nekog drugog porijekla. Nakon što sam otprilike godinu i pol proučavala Bibliju s Piroskom, i sama sam postala Jehovin svjedok.” Danas Andrea i njen suprug služe kao punovremeni propovjednici koji poučavaju druge o tome kako Bog iskreno ljubi ljude iz svih naroda.

Prihvaćen kao jednako vrijedan

Prisjećajući se svoje mladosti, Rom po imenu Hajro priča: “Zbog druženja s mladićima koji su se loše vladali i nisu poštovali zakon često sam znao upasti u probleme. Kad sam jednom bio s tim mladićima, policajci su me uhapsili zbog krađe. Dok su me vodili kući, više sam se bojao reakcije svoje majke nego što sam se bojao policije, jer se u našoj obitelji, kao i u mnogim drugim romskim obiteljima, uvijek učilo djecu da ne smiju krasti.”

Kad je Hajro odrastao, on i članovi njegove obitelji došli su u kontakt s Jehovinim svjedocima. Hajra je duboko dirnulo biblijsko obećanje da će Božje Kraljevstvo otkloniti iz ljudskog društva sve probleme, pa tako i predrasude i diskriminaciju. “Romi nikada nisu imali svoju državu koja bi se brinula za njih”, kaže Hajro. “Zato smatram da Romi sigurno mogu dobro razumjeti i cijeniti ono što će Božje Kraljevstvo učiniti za sve ljude. Ja već danas vidim kako će to biti divno. Kad sam prvi put ušao u dvoranu Jehovinih svjedoka, osjećao sam se jednako kao i apostol Petar kad je rekao: ‘Sad zaista shvaćam da Bog nije pristran, nego u svakom narodu prihvaća onoga tko ga se boji i čini što je pravedno’ (Djela apostolska 10:34, 35). Svi su me prihvatili kao čovjeka koji je jednako vrijedan kao i oni. Nisam mogao vjerovati kad sam čuo da me oni koji nisu Romi zovu prala, što na romskom znači ‘brat’!

U početku su se neki članovi moje obitelji jako protivili tome što sam počeo proučavati Bibliju. Nisu mogli shvatiti neke promjene koje sam učinio kako bih svoj život doveo u sklad s biblijskim načelima. No sada moja obitelj, rodbina i drugi Romi vide da zbog toga što se čvrsto držim Božjih načela živim sretnijim i puno boljim životom. Većina njih i sama bi željela poboljšati svoj život.” Hajro danas služi kao kršćanski starješina i punovremeni propovjednik. Njegova žena Meghan, koja nije Romkinja, također poučava Rome i druge ljude o tome kako im Biblija može pomoći da steknu nadu u bolju budućnost te da već danas žive sretnijim životom. “Članovi muževe obitelji i drugi Romi među kojima oni žive u potpunosti su me prihvatili”, kaže Meghan. “Sviđa im se to što netko tko nije Rom pokazuje zanimanje za njih.”

Preuzeto sa stranice „Internetska biblioteka“

Bizarna gradnja svjetske prijestolnice Roma

/in , /by
Jeste li ikad čuli za Sorocu? Radi se o moldavskom gradiću koji nosi titulu ‘svjetske prijestolnice Roma’. Tamošnji stanovnici imaju svojeg kralja i najbizarnije kuće na svijetu…
Sasvim slučajno, bez da su to ikada poželjeli njegovi stanovnici, Soroca je postao jedna od najneobičnijih turističkih atrakcija na svijetu. To prije svega može zahvaliti bizarnoj, trash i megalomanskoj arhitekturi koja je inspirirana najslavnijim zdanjima na svijetu poput bazilike Sv. Petra ili sjedišta američkog kongresa – Capitol Hilla.I ne, te vile nitko nije sagradio iz kulturnih ili poslovnioh pobuda. Ne, to su sve samo obične obiteljske kuće vlasnika koji očito imaju višak novca. Neobična arhitektura Soroci je privrijedila titulu ‘svjetske prijestolnice Roma‘, a u skladu s time – njegovo stanovništvo ima i kralja.Njegovo je ime Arthur ‘Baron’ Cerari , a zadužen je za lokalnu vlast te je savjetnik predsjednika Moldavije za pitanje Roma.

Grad od 37 tisuća stanovnika nedavno je posjetio novinar Andrei Ghihan, a o njegovim iskustvima je pisao i Daily Mail. Ghihana je ugostio sam kralj Arthur Cerari, čovjek koji svira brojne instrumente i govori osam svjetskih jezika.

Titula kralja najviša je u romskoj tradiciji, no Cerari za nju ima i legitimnu ‘podlogu’ – on je naime službeni predstavnik i vođa Roma u Moldaviji i u Rumunjskoj.

Foto: BrightSide/Screenshot

Ukoliko se pitate odakle stanovnicima Soroce novac za tako velika zdanja – njega većinom šalju rođaci koji rade u inozemstvu i vile su u većini slučajeva u njihovom vlasništvu. Romi su vrlo ponosni na svoje kuće i njihovu gradnju vide kao najveće životno postignuće.

  Autor: Marin Zdelar

Djecu s poteškoćama i Rome izbacili su iz reforme školstvtva

/in , , /by

AKCIJSKI PLAN U MAGLI Povjerenstvo Dijane Vican u nacrtu plana za provedbu reforme izmijenilo je ciljeve koji su izglasani u Saboru. Nova ministrica je obaviještena o svemu…

Djeca romske manjine, djeca s poteškoćama u razvoju, ali i ona darovita gotovo se uopće ne spominju u novom Nacrtu Akcijskog plana provedbe Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije.

Zašto se Posebno stručno povjerenstvo za provedbu Strategije nije njome koristilo pri izradi Akcijskog plana za njeno provođenje – pita se Dora Kršul, novinarka portala srednja.hr, koji je objavio sveobuhvatnu analizu nacrta Akcijskog plana koji je izradilo povjerenstvo.

E-škola je postala povijest

Umjesto da postavi rokove u kojima će provesti mjere strategije, povjerenstvo je u nacrtu korigiralo samu Strategiju.
– Najviše se izmjena dogodilo u dijelu koji se bavi predškolskim, osnovnoškolskim i srednjoškolskim odgojem i obrazovanjem u kojem je cilj provesti cjelovitu kurikularnu reformu – prepričava nam Kršul. Dodaje kako je u nacrtu Akcijskog plana uklonjena eksperimentalna provedba kurikula na svim razinama obrazovanja, uklonjena je eksperimentalna izbornost za gimnazijsko obrazovanje, a nacrt ne sadržava ni pojam e-škole. Povjerenstvo je u nacrtu izbacilo 11 ciljeva iz Strategije, dodalo 12 novih koji u Strategiji ne postoje i modificiralo dva cilja. Uz ciljeve, preinačili su i mjere za provedbu reforme. Izbacili su ih čak 129, dodali 22, a 71 mjeru su modificirali u odnosu na Strategiju.

Podcilj 6.6., koji se u Strategiji zove “Osiguravanje podrške djeci i učenicima romske nacionalne manjine”, u potpunosti je izbačen i uopće se ne spominje u nacrtu. Akcijski plan ne spominje otvaranje vrtića za djecu romske nacionalne manjine ni izradu kurikluma za predmet romskog jezika i kulture, koje je Strategija bila predvidjela.Ukinuto je i senzibiliranje djece za specifične potrebe djece i učenika s teškoćama i zadovoljavanje njihovih specifičnih potreba.
Iako je kurikularni pristup usmjeren na vrednovanje ishoda učenja, oni su u nacrtu Akcijskog plana izbačeni. Ni daroviti učenici nisu prošli bolje. Iako je Strategija predvidjela organizirani rad s darovitim učenicima koji bi im omogućavao rad s programima različite težine i složenosti, izborne programe, skupni i individualni rad, rad s mentorom, raniji upis i druge ativnosti, u nacrtu se od toga također odustalo.

Šest dana za očitovanje?

Ukinuta je i uključenosti odraslih u procese cjeloživotnog učenja i obrazovanja. Izbačen je i cilj koji se odnosi se na izgradnju sustava za identificiranje, poticanje i razvoj sposobnosti i potencijala pojedinaca te jačanje službi za cjeloživotno osobno i profesionalno usmjeravanje. Umjesto njega, dodan je novi cilj – poticanje provedbe programa suvremenih vrsta pismenosti. Povjerenstvo ukida i mjere praćenja ranog napuštanja školovanja. Umjesto četiri mjere koje su trebale riješiti tu problematiku, uvode jednu načelnu: sustavno sprječavati rano napuštanje redovitog školovanja. Međutim, Akcijski plan nije predvidio “akciju“ kojom će to učiniti.

Zapostavljeni nastavnici

Država je strategijom predvidjela i financijsko poticanje uključivanja nezaposlenih u programe formalnog obrazovanja kojima bi stekli kvalifikaciju, ali nacrt akcijskog plana ni tu mogućnost ne spominje. Nema više ni mjera koje redefiniraju ulogu ravnatelja, izradu standarda za biranje ravnatelja te stavranje programa za obrazovanje budućih ravnatelja. Ukinute su i dodatna te dopunska nastava iz nastavne norme učitelja.

– Mislim da je pri izradi Akcijskog plana potrebno prekopirati ciljeve iz Strategije i raspisati tko je i u kojem roku nadležan da se oni provedu – objašnjava nam Kršul koja smatra kako bi, budući da je ciljeve reforme donio Sabor, bilo logično da ih Sabor i mijenja. Tekst nacrta Akcijskog plana nikad nije javno objavljen, a Ministarstvo znanosti i obrazovanja poslalo ga je zainteresiranim stranama da se o njemu očituju. Međutim, sporni su i datumi. Županije, škole i ostale zainteresirane strane dokument su dobile u petak, 5. svibnja, a svoje mišljenje trebali su im dostaviti do četvrtka, 11. svibnja 2017. Imali su, dakle, samo šest dana, od kojih su dva dana otpala na vikend.

Nešto se očito radi ispod žita – smatra Kršul, a s tim se slažu i drugi uključeni u proces reforme.

Ministrica Divjak obaviještena je o navedenom razvoju događaja. Trenutačno je na službenom putu, a po povratku u Hrvatsku sa svojim timom će vrlo brzo detaljno pregledati dostupne materijale, odgovorili su iz Ministarstva znanosti i obrazovanja na naš upit.
Inače, povjerenstvo koje je donijelo ovaj Nacrt postavljeno je u mandatu njezina prethodnika Pave Barišića, a s njime se ne slaže Inicijativa GOOD, koja je organizirala prosvjede u znak podrške obrazovnoj reformi.
– Građani su 1. lipnja na prosvjedu tražili ostavku Povjerenstva, a sad je premijer Plenković treba procijeniti radi li Povjerenstvo što bi trebalo raditi – poručila je Eli Pijaca Plavšić iz GOOD inicijative. Rekla je kako je ovo samo jedan od razloga da Dijana Vican napusti funkciju predsjednice Posebne stručne skupine.
– Izbacivanje mjera i dodavanje novih ne može se raditi bez podrške Sabora i Europske komisjije koja je dala novac za provedbu kurikularne reforme – zaključila je Pijaca Plavšić.
Tražili smo i stav Dijane Vican, no nije nam odgvorila. Ostali članovi Povjerenstva također šute. Iako su Vladi nacrt prezentirali još u travnju, javnost do objave portala Srednja.hr s njim nije bila upoznata.

– U pravnoj državi ovakav nacrt ne može biti potvrđen jer strategiju može mijenjati samo Sabor – rekao je SDP-ovac Neven Budak, bivši predsjednik Povjerenstva za provedbu Strategije.

Nada se kako nacrt Vlada i Saborski odbor za obrazovanje, znanost i kulturu neće prihvatiti. Budak upozorava kako je u nacrtu izostavljen i cilj o izjednačavanju materijalnih uvjeta škola, što znači da će neke škole čekati jako dugo na obnovu i uređenje. Dodaje kako bi cilj plana trebao biti odrediti datume kada će pojedini ciljevi Strategije biti izvršeni.

– Ako se Plan usvoji u ovom obliku, očekujem ponovno prosvjede građana jer to znači da se od reforme odustalo – zaključio je Budak.

– Ne vjerujem da bi premijer odobrio ovakvo izbjegavanje provedbi mjera važnih za romsku nacionalnu manju – rekao je za srednja.hr Veljko Kajtazi, saborski zastupnik romske nacionalne manjine. Od ministarstva zahtijeva da ga redovito obavještavaju o provedbi reforme jer u Povjerenstvu nije zastupljen nitko od pripadnika romske nacionalne manjine. Sanja Barić, profesorica ustavnog prava sa Sveučilišta u Rijeci, promjenu ciljeva Strategije smatra neustavnom.
– Akte Hrvatskog sabora ne može mijenjati izvršna vlast, a svakako ih ne mogu mijenjati posebna tijela koja su formirana kako bi ih provodila – rekla je Barić.
Od članova Povjerenstva reagirao je jedino Vedran Mornar, koji upozorava kako ne zna tko je napisao nacrt.
Ispred toga svoj potpis neću staviti – zaključio je bivši ministar obrazovanja.

Autor: Denis Gaščić

ŽIVOT U NEIZVJESNOSTI

/in , /by

ROMI: ‘Imamo papire da smo u Hrvatskoj, a Slovenci tvrde da smo njihovi… Mi smo ni na nebu, ni na zemlji’

Romi koji žive u romskom naselju Lončarevo u općini Podturen, mjestu u kojem živi tek 350 ljudi, u strahu su jer ne znaju što će biti s njima nakon odluke Arbitražnog suda.

Godinama živimo u strahu kome pripadamo, a sad je prilika da se to jednom za svagda raščisti! Još kad se počelo govoriti o Svetoj Geri i Piranskom zaljevu, Slovenci su govorili da je sporno i naše naselje. Dolazili su, slikali, nešto mjerili, pokazivali su nam karte stare preko 200 i više godina prema kojima pripadamo Sloveniji.

Sad je završila i arbitraža, a mi i dalje ne znamo čiji smo. Po svemu sudeći, mi smo ni na nebu, ni na zemlji’, ogorčeno je kazao Josip Balog za portal emedjimurje.

Da mogu birati, ostali bi u Hrvatskoj

Naselje se nalazi na nešto više od kilometra od samog Podturna, općinskog sjedišta. Seljani kažu da bi voljeli znati kamo pripadaju, a kada bi mogli birati, ostali bi u Hrvatskoj.

Dobro nam je i ne želimo da nas nekamo sele. Imamo zidane kuće, napravili su nam cestu i ne treba nam ništa drugo. Jedino posla nema, a ne vjerujem da bi nam ga Slovenci dali’, rekao je mještanin koji vjeruje da je granica na sredini rijeke Mure, ali ove koja sad teče, a ne one u starom toku prije 200 ili 300 godina.

Josip Balog kao predstavnik naselja ističe da je arbitraža koja je nedavno završila mogla razjasniti kuda točno prolazi granična crta.

‘Slovenci nas plaše da smo u Sloveniji’

‘Mi imamo papire da smo u Hrvatskoj, ali Slovenci nas plaše da smo u Sloveniji. Ne bismo u Sloveniju, rođeni smo ovdje i tu želimo ostati. Jedino ako imaju neko drugo rješenje za nas, ako nam ponude bolje uvjete da nas prihvate…’, kaže Balog.

Njegov sin dodaje kako su prije desetak godina novinari iz Slovenije dolazili u mjesto i pokazivali karte prema kojima je Lončarevo dio Slovenije.

‘Što će biti s nama?’

‘Treba naći neko rješenje jer ako preuzmu teren, što će biti s nama? Ako je to po katastru njihovo, kako kažu, mili Bože, neka si uzmu, što mi tu možemo. Može nas se, ako treba, i humano preseliti na hrvatski teritorij, pa da nam plate.

Hvala Bogu, novca ima, tu je i Europska unija, pa neka nam kupe kuće. To će biti dobro i za našu integraciju u društvo jer više ne bismo živjeli u izdvojenom naselju kao sad. Ne želimo sukobe, mi smo ionako manjina. Smeta nam samo što se stalno nešto šuška, a nitko nam ne govori što je arbitraža odlučila’, kazao je Balog mlađi.

Neka istraživanja pokazuju da Romi u Podturnu stanuju još od 19. stoljeća, a tvrde kako je Lončarevo najstarije od 12 romskih naselja u Međimurju. Prvo je naselje bilo na drugoj lokaciji, no zbog izlijevanja rijeke Mure preselili su se.

‘Neka nam kažu čiji smo’

‘Sad imamo asfaltirane ceste i sad bi Slovenci, kad je sve uređeno, to preuzeli. A tko će nam to platiti? Kako su dozvolili da budemo građani Republike Hrvatske, ako su mislili da smo Slovenci? Pozivam sad javno da nam dođe netko reći čiji smo’, kaže Balog mlađi.

Autor: Danas.hr

Romi će dobiti knjige unatoč protivljenju HDZ-a

/in , /by

Učenici osnovnih i srednjih škola romske nacionalne manjine na području cijele Hrvatske, kao i osnovnoškolci iz pet škola u Petrinji, mogu odahnuti jer je na Skupštini Grada Zagreba usvojena odluka prema kojoj će im se iz zagrebačkog proračuna kupiti knjige za iduću školsku godinu.

Za obje stavke izdvojit će se 5,3 milijuna kuna, a zanimljivo da su protiv odluke o kupnji knjiga Romima bili Bandićevi partneri iz HDZ-a. S 21 glasom za (bandićevci, HSS, HSU), 12 protiv i jednim suzdržanim odluka je prošla unatoč tvrdnjama iz HDZ-a da ona nije u skladu sa Zakonom o lokalnoj i regionalnoj samoupravi.

Zbog ove, ali i šest drugih točaka (otpis ili odgoda plaćanja duga Zagrebačkom holdingu blokiranim građanima, projekt 400 stanova u Podbrežju te rješavanje pitanja Imunološkog zavoda, besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje za dio umirovljenika te pomoć samohranim majkama i očevima odgajateljima), SDP i HNS su rano jutros napustili Skupštinu, smatrajući da se radi o protuzakonitim točkama čija je jedina svrha skupljanje glasova pred izbore. Da su kojim slučajem ostali i glasali protiv nje, ona s glasovima HDZ-a ne bi prošla, a ovako ispada da su i oni pomogli Bandiću u ostvarenju cilja. No da su ostali, pitanje je bi li HDZ tada bio protiv.

‘Nije upitno treba li pomoći. Međutim, prijedlog nije u skladu sa zakonom. U ovom slučaju ne radi se o poslovima iz djelokruga lokalne samouprave’, kazao je Andrija Mikulić, predsjednik Skupštine i zagrebačkog HDZ-a.

Ratko Maričić, predsjednik Odbora za Statut, Poslovnik i propise te član Bandićeve stranke, naveo je da to tijelo nije našlo da je odluka o nabavci knjiga pripadnicima romske manjine u Hrvatskoj protivna bilo kojem propisu. To je kao da kažete da je Grad postupio propisu kada je dao novac za vukovarski Vodotoranj’, zaključio je Maričić.

Kada se glasalo o kupnji knjiga za male Petrinjce, 24 zastupnika su bila za, četiri protiv i četiri suzdržana.

ROMSKOG DJEČAKA TUKLI ZBOG ZASTAVE

/in , /by

U osnovnoj školi „Karađorđe“ u Voždovcu, Srbiji, grupa djece pretukli su učenika romske nacionalnosti samo zato što je Rom. Dječak je mahao srpskom zastavom i osjećao se kao netko ko navija i građanin Srbije, na utakmici Srbija – Vels. Njemu su dječaci nasilnici pocijepali usnu i polomili jedan zub. Pretučeni dječak D. V. (15) i dva dana nakon incidenta preplašen je i zbunjen

Njegovi roditelji i roditelji trojice osmaka koji su ga napali razgovarali su sa direktorom škole. Neki od roditelja su bili iznenađeni ponašanjem svoje djece, a neki – nisu. Neslužbeno se doznaje da ova trojica nasilnika su i đaci sa manjim ocjenama iz vladanja i dosad nisu bili primjerni đaci.

  1. Ranko V., otac dječaka kojeg su pretukli vršnjaci u parku na Voždovcu jer je mahao srpskom zastavicom; Sin je došao kući i nije nam rekao što se dogodilo, njegova priča bila je da se ogrebao o granu. Valjda je mislio da je on nešto pogriješio i da ćemo biti ljuti na njega, sve dok nam policija nije zakucala na vrata. Inače, moj sin je suviše dobro dijete i nikada nije uradio ništa loše što bi dovelo do ovakve situacije – priča njegov otac za „Blic“.

„Njemu su dječaci nasilnici pocijepali usnu i polomili jedan zub, a jučer je bio i na snimanju glave, ali je, na sreću, sve u redu“. Otac dječaka ističe da će tinejdžer od septembra/rujna normalno nastaviti da pohađa ovu osnovnu školu, iako se to dovodilo u pitanje u razgovoru sa direktorom škole.

Njegovog sina, inače učenika sedmog razreda OŠ „Karađorđe“ na Voždovcu, u ponedjeljak su pretukla trojica osmaka iz iste škole jer je mahao srpskom zastavicom koja je ostala na tom mjestu nakon utakmice Srbija – Vels koja je odigrana u nedjelju.

Dječak zbog posljedica torture školskih napasnika vrijeme provodi kod kuće, ali je, kako pričaju roditelji, i dalje u strahu od napada. Usprkos incidentu, roditelji su spremni da djete nastavi da živi normalnim životom kao i prije napada pa se sprema za ekskurziju..

Razrednica ističe da je on dijete kojeg u ovoj školi svi vole  – od nastavnika do đaka.

– U trenutku kada su krenuli na njega i rekli mu da „nema pravo da nosi srpsku zastavu jer je Rom i napali ga, dogodilo se to da su njemu u pomoć pritrčali mnogi njegovi drugovi iz odjeljenja. Park je bio pun djece, a njega u odjeljenju vole jer je zapravo jako fino i pitomo dijete – priča dječakova razrednica Vladanka Jakšić. Dodaje, iako možda povrede nisu toliko strašne fizičke, ipak, ono je što njega uzdrmalo jeste i situacija koju još ne razume.

Zaštitnik građana će provesti kontrolu i postupiti po pritužbi povodom nasilja, a u školi je policija obavila uviđaj.

Psiholog: „Tukli su ga jer je Rom“

– Dječak je držao srpsku zastavu i osjećao se kao netko ko navija za ovu državu i građanin Srbije, zbog čega su ga oni napali – priča školski psiholog Marina Bunčić. Kako kaže, ovaj slučaj je oličenje čiste diskriminacije.

– To je strašno, jer činjenica je da se ne bi tako ponašali prema nekome ko nije Rom. Diskriminacija Rome prati kako u školi tako i svuda. Radi se o djeci koja nisu tolerantna na razlike, ali to ne potiče samo iz obitelji. Diskriminacija se projektira na sve oblasti života i mi nismo visoko tolerantno društvo kao što mislimo – dodaje Bunčić. Nadalje kaže, ne vjeruje ni da se dječak od početka osjećao kao jednak svima i da je čak i samo vrijeđanje ono što može da uplaši ovu manjinu.

Zbog toga su oni plašljivi i često idu u grupicama kako bi se osjećali sigurnije. Mnogi ne nastavljaju dalje školovanje, baš iz razloga što se osjećaju ugroženo, ukoliko bi bili jedini u razredu. Zamislite koliko romske djece se prestrašilo samo zato što su čuli da se ovako nešto dogodilo – priča psiholog.

OSUDE ZBOG PREBIJANJA ROMSKOG DJEČAKA

“Ovo je fašistička pojava koja mora da nas zabrine” Predsjednik odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost spolova Meho Omerović osudio je napad na učenika romske nacionalnosti u beogradskoj osnovnoj školi “Karađorđe”.

Vršnjačko nasilje jeste problem sa kojim se suočavamo u posljednje vrijeme, ali kada dječaci pretuku svog druga samo zato što je Rom, uz konstataciju da “on nema pravo nositi zastavu Srbije jer je Ciganin”, onda je fašistička pojava koja mora sve da nas zabrine – istakao je Omerović. Dodao je, da je sramota za sve u toj školi i za sve nas što se ovakve pojave događaju. Svi moramo osuditi ovakve pojave. To prije svega moraju roditelji tih dječaka koji su to uradili – “danas su pretukli nekoga zato sto je Rom, a sutra će nekoga zato što je hendikepiran, onda nekoga zato što se drugačije oblači“ itd. Moramo stati na put mržnji i svakom obliku ekstremizma – navodi u izjavi Omerović.

Omerović je istakao i da djecu moramo odgajati tako da su svi ljudi jednaki i napomenuo da ovaj događaj ne smije ostati nekažnjen.

Povjerenica: Posebno zabrinjava što se incident desio u školi

I povjerenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković najoštrije je osudila ovaj incident. U priopćenju povjerenice se navodi da ona očekuje od svih nadležnih hitnu i adekvatnu reakciju. Zabrinjava je činjenica da se nasilje dogodilo u školi, jer je upravo to mjesto gdje djeca trebaju da se uče vrijednostima tolerancije i prihvaćanja različitosti. Na razvijanju svijesti mladih ljudi o poštivanju ljudskih prava svakog pojedinca, mora se intenzivno raditi u našim školskim ustanovama – ističe povjerenica Janković.

Povjerenica podsjeća da svaki građanin ili građanka koji smatraju da su pretrpjeli diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, mogu podnijeti pritužbu Povjereniku za zaštitu ravnopravnosti.

– Svi moramo osuditi ovakve pojave. To prije svega moraju roditelji tih dječaka koji su to uradili – dodao je Omerović. Nadalje je rekao, “danas su pretukli nekoga zato sto je Rom, a sutra će nekoga zato što je hendikepiran”, onda nekoga zato što se drugačije oblači itd. Moramo stati na put mržnji i svakom obliku ekstremizma – navodi se u izjavi.

Omerović je istakao da djecu moramo odgajati tako da su svi ljudi jednaki i napomenuo da ovaj događaj ne smije ostati nekažnjen.

Komentari

Bane ka-CVRX: Ovo nema veze sa sustavom obrazovanja niti zainteresiranosti nastavnika i direktora škole. Ovo je slika nesposobnih roditelja da od djece koju su lako napravili sada naprave ljude. Pogledajte malo oko sebe generaciju roditelja između 30-45 godina, bahati, nepismeni, nerealizirani, loši u svakom smislu, prije svega nasilni. Što mislite odakle su djeca u školi donijeli to ludilo- pa iz kuće. To isto vide i čuju od roditelja i ljudi koji im u kući dolaze.

Tea : Ja sam do svoje sedme godine živjela u zajedničkom dvorištu sa dvije romske porodice. Mama ode na posao I ostavi me kod njih bez ikakve brige. Najljepše godine, stalno muzika, svi pričaju u isti glas a kad dođe ručak meni daju najljepše meso. I dan danas ih pamtim a ti “sirotinjski” ručkovi su mi nešto najslađe čega se sjećam. Najviše od svega bih voljela da ih nekako opet vidim.

Lnda : Sramota me je da priznam da sam prije više od pola vijeka završila tu školu koja je oduvijek otvarala vrata SVIMA. Sram bilo i djeci i roditelje te djece. Nisu oni mali, znali su što rade. Sramota

Protest protiv nasilja nad ženama

/in , /by

Protest protiv nasilja nad ženama: ‘Reagujmo dok ne bude kasno’

Stotinak aktivistkinja nekoliko nevladinih organizacija zatražile su na protestu u Beogradu ostavke nadležnih zbog učestalog porodičnog nasilja nad ženama u Srbiji i ubistva dve žene i jednog deteta koja su se u poslednje dve nedelje dogodila ispred zgrada Centra za socijalni rad na Novom Beogradu i u Rakovici. One su pred zgradom ministarstava nadležnog za socijalnu zaštitu, uz poruku „Stop ubijanju žena“, apelovale na hitnu reakciju države.

İlknur Üstün and Nalan Erkem are detained

/in , /by

We are in solidarity with our colleagues who are detained!
Ten women and human rights defenders including members of Women’s Coalition, İlknur Üstün and Nalan Erkem, detained yesterday (5 July 2017).

It is unacceptable that two of the prominent women’s rights defenders were detained at a time when attacks against women’s rights are getting prevalent at an alarming rate. We see this detention as an outright attack against women’s movement and all women in the country. Women’s rights struggle cannot be separated from human rights struggles.

Both of our colleagues have worked dedicatedly on eliminating violence against women, for women’s access to justice and women’s political participation. We understand that their detention is a “response” to their years of relentless work on women’s rights.

Their detention will neither deter them nor us from our struggle for women’s rights, because there is a long way to go in realisation of women’s rights in Turkey.

It’s a long road, and we will continue with our strive for women’s rights.

We are in solidarity with our colleagues and and will follow the situation closely.

Women’s Coalition -Turkey

Kadın Koalisyonu