IZVJEŠĆE PRAVOBRANITELJICE
4.3. ŽENE PRIPADNICE NACIONALNIH MANJINA
Izvještaj za Republiku Hrvatsku –Socijalno uključivanje djece Roma (RECI+),koji su izdali Mreža fondacija Otvoreno društvo, Fond za obrazovanje Roma i UNICEF, potvrdio je nezavidan položaj u kojem se nalaze Romkinje. Pravobraniteljica podržava preporuke UN Odbora za ukidanje diskriminacije žena
: 1) Poboljšanje pristupa prilikama za formalno zapošljavanje i poduzetništvo za žene, uključujući Romkinje i žene pripadnice ostalih skupina koje su u nepovoljnijem položaju, kao i poboljšanje mogućnosti kombiniranja radnog života i obiteljskih obaveza, uključujući i povećanje broja dječjih vrtića;
2) Dodjeljivanje dodatnih financijskih sredstava za nacionalne akcijske planove i strategije usmjerene na uklanjanje svih oblika diskriminacije Romkinja
4.3.1. Status Romkinja u Republici Hrvatskoj – pregled stanja i aktivnosti
Položaj Romkinja kao jedne od najugroženijih društvenih skupina je u primarnom fokusu rada Pravobraniteljice kada se prati unaprjeđenje ljudskih prava pripadnika i pripadnica nacionalnih manjina.
Tijekom proteklih godina, Pravobraniteljica jeprovela nekoliko istraživanja i sudjelovala u izradi relevantnih strateških dokumenata. Pravobraniteljica se
zalaže da svi društveni dionici u svom djelovanju primjenjuju maksimalno osviješten pristup prema problematici romske nacionalne manjine, izbjegavajući sve predrasude i diskriminirajuće prakse. Uz razvijanje razumijevanja i tolerancije za težak položaj Romkinja, neophodno je uzimati u obzir mjere pozitivne akcije putem kojih bi se barem djelomično
nadoknadio njihov nepovoljan status i pružile ravnopravne mogućnosti u pristupu svim područjima javnog života.
Tijekom 2015., održano je niz aktivnosti vezano za navedenu tematiku a na kojima je sudjelovala Pravobraniteljica.Mreža fondacija Otvoreno društvo (OSF), Fond za obrazovanje Roma (REF) i UNICEF u 2015. izdali su
„Izvještaj za Republiku Hrvatsku ‘Socijalno uključivanje djece Roma (RECI+)“
Izvješće je potvrdilo nezavidan položaj u kojem se nalaze Romkinje. Istaknut je snažan utjecaj rodne diskriminacije unutar romske zajednice na socijalnu isključenost, segregaciju i nezaposlenost Romkinja.
Rani brak, tradicionalne uloge u obitelji, odgovornosti vezane uz skrb za djecu i dužnosti u kućanstvu pridonose visokim stopama nepismenosti i
niskim razinama obrazovanja među djevojkama i ženama. Službeno se procjenjuje da oko 60% žena stupa u izvanbračne zajednice u dobi od 13-14 godina i da s 15 godina već postaju majke. U sklopu izvješća
provedeno je istraživanje koje je pokazalo da je na uzorku od 96 Romkinja broj djece u prosjeku bio 4,47, a prosječna starost u doba prvog poroda bila je 18,33 godine.
Jedna od „prednosti“ trudnoće je zdravstveno osiguranje –naime, 21% žena iz uzorka nikada nije imalo bilo kakvo zdravstveno osiguranje, osim u vrijeme trudnoće. Prema podacima organizacija Roma u Hrvatskoj, oko 40% Romkinja nema zdravstveno osiguranje.
Većina žena iz uzorka (91) bila je nezaposlena i nikad nije formalno sudjelovala na tržištu rada. Vezano za upisivanje djece u sustav predškolskog odgoja i obrazovanja problem predstavljaju financijske prepreke za roditelje, ali i predrasude unutar romske zajednice prema
uključivanju djece u dječje vrtiće. Primjerice, jedna majka sedmero djece izjavila je da bi upisivanje svoje djece u vrtić smatrala napuštanjem i da ona ne bi bila „dobra majka” ako bi ih „napustila” u tako ranoj dobi. S druge strane, ohrabrujući su podaci koji potvrđuju porast sudjelovanja djevojaka Romkinja u formalnom obrazovanju na osnovnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini.
Europska komisija je (2015) izdala „Priručnik za poboljšanje životnih uvjeta Roma na lokalnoj razini“. U Priručniku se u smislu dobre prakse za poboljšanje kvalitete intervencija za poboljšanje životnih uvjeta Roma navode ključni prioriteti-uključivanje lokalne zajednice, rješavanje prostorne segregacije Roma, planiranje preseljenja, legalizacija stvarnih prava te
praćenje i evaluacija provedbe intervencije sa zajednicom. Priručnik sadrži korisne prijedloge mehanizama za ostvarivanje pojedinačnih potreba.
Dana 06.03.2015. u Zagrebu je održana javna tribina „Položaj žene u društvu“ u okviru projekta „Pravna pomoć osobama bez državljanstva i osobama u riziku od gubitka državljanstva“ koji provodi Informativno pravni centar uz podršku UNHCR-a Hrvatska.
Tribina je organizirana u suradnji s Vijećem romske nacionalne manjine Grada Zagreba.
Savjetnik Pravobraniteljice je kao jedan od panelista na tribini ukazao na različite aspekte uzročno-posljedičnog slijeda koji dovodi do očuvanja postojećeg neravnopravnog statusa Romkinja kao žrtava višestruke diskriminacije. Čimbenici koji doprinose i/ili uvjetuju takvu trenutnu situaciju su problemi sa stanovanjem, niska razina zdravstvene zaštite, niska razina obrazovanja, nekonkurentnost na tržištu rada, rana udaja i majčinstvo, visoka stopa nataliteta, visoka stopa nezaposlenosti, nesudjelovanje u javnom i političkom životu, ekonomska depriviranost, socijalna isključenost i segregacija, slaba informiranost i pasivnost žena te neravnopravan položaj u romskim zajednicama i obiteljima uz isključivu ulogu kućanice i njegovateljice.
Pozitivni pokazatelji u novije vrijeme su veće uključivanje Romkinja u obrazovni sustav, premda se taj trend mora ubrzati. Posebno je važna i uloga muškaraca u romskim zajednicama koji trebaju poticati emancipaciju žena i podržavati ih u nastojanjima za uključivanje u obrazovni sustav i područje zapošljavanja i rada.
Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH je u suradnji s Uredom za ravnopravnost spolova Vlade RH,01.12.2015. organizirao okrugli stol „Položaj Romkinja u Republici Hrvatskoj“,namijenjen prvenstveno romskim aktivisticama koje se bave pravima Romkinja u Hrvatskoj. Savjetnik Pravobraniteljice održao je izlaganje pod nazivom „Uloga Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u zaštiti prava Romkinja“.
U izlaganju su predstavljeni rezultati istraživanja vezano za prava Romkinja koje je do sada Pravobraniteljica provela. Na okruglom stolu je istaknuta štetnost ranog sklapanja braka među maloljetnim Romkinjama, kao i rano napuštanje školovanja.
Četiri ključna područja na kojima je potrebno unaprijediti status romske nacionalne manjine su zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvo i stanovanje. Udruga „Bolja budućnost“ predstavila je začetak inicijative o formiranju Međunarodne mreže Romkinja. Kao glavni zaključak skupa istaknut je imperativ umrežavanja Romkinja u Hrvatskoj s ciljem osnaživanja njihovog djelovanja i veće vidljivosti u lokalnoj zajednici i općenito u hrvatskom društvu.
Pravobraniteljica je od Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH i Ureda za udruge Vlade RH zatražila podatke o financiranju programa i projekata organizacija civilnog društva usmjerenima na poboljšanje položaja žena pripadnica nacionalnih manjina, s posebnim naglaskom na Romkinje i Srpkinje. Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina izvijestio je Pravobraniteljicu da je u 2015. proveden natječaj za dodjelu bespovratnih sredstava udrugama za provedbu projekata u području zaštite, poštivanja i promicanja ljudskih prava u ukupnom iznosu od 300.000,00 KN. Natječajem je obuhvaćeno 7 prioriteta za financiranje, a u okviru Pprioriteta -1 „Osvješćivanje žena –pripadnica nacionalnih manjina o ljudskim pravima“ financirani su projekti „Mirolip –osvještavanje Romkinja o njihovim pravima kroz priče i lutkarski izričaj“ udruge Suncokret-OLJIN u iznosu od 30.000,00 KNi projekt „Glas jednakosti“ srpskog kulturno -prosvjetnog društva „Prosvjeta“ Virovitica u iznosu od 20.000,00 KN. Ured za udruge je Pravobraniteljicu izvijestio da je Izvješće o financiranju projekata i programa organizacija civilnog društva iz javnih izvora u 2015.trenutno u izradi, ali je naveo projekte financirane u 2014. U većini se ne spominju posebno žene kao ciljana skupina projekata, premda u pojedinima sudjeluju udruge žena Romkinja. Vrijedi izdvojiti projekt Srpskog demokratskog foruma pod nazivom „3 županije za razvoj institucija civilnog društva i nacionalnih manjina“ financiran u iznosu od 161.693,75 EUR-a u okviru kojega su projektnim aktivnostima obuhvaćene žene kao društveno ranjiva skupin.
Iz izvještaja pravobraniteljice za ravnopravnost spolova
Izvješće pučke pravobraniteljice za 2015
Romska nacionalna manjina-Izvješće pučke pravobraniteljice za 2015. godinu
Tijekom 2015. osobitu pozornost obratili smo uvjetima stanovanja i života Roma te smo s predstavnicima ULJPPNM-aobišli 20-ak romskih naselja u Brodsko-posavskoj, Osječko-baranjskoj, Sisačko-moslavačkoj i Varaždinskoj županiji.
Većina njih su izdvojena, odnosno getoizirana romska naselja, što doprinosi
održavanju društvene distance od neromskog stanovništva, koje živi u tek nekoliko posjećenih romskih zajednica. Romi koji stanuju u „mješovitim“ naseljima bolje su integrirani u sveukupni život šire zajednice od stanovnika izdvojenih, isključivo romskih naselja. Pri izradi budućih planova prostornog uređenja trebalo bi planirati izgradnju naselja namijenjenih socijalno ugroženim obiteljima/osobama općenito, a izbjegavati poticanje izgradnje prostorno izoliranih, isključivo romskih zajednica. Primjerice, u Delnicama je proteklih godina romsko naselje izmješteno s jedne izolirane lokacije na drugu, još izdvojeniju od ostalih stanovnika te je time propuštena
prilika za prostornu integraciju romskih obitelji, čime bi se potakla i svekolika društvena integracija.
U nekim je naseljima proteklih godina postignut vidljiv napredak u razvoju infrastrukture –uglavnom izgradnjom ili asfaltiranjem cesta te izgradnjom vodovodne mreže i javne rasvjete.
No, u mjestima u kojima postoji komunalno-infrastrukturna mreža, mogućnost (legalnih) priključaka ovisi o pravnom statusu stambenih objekata, ali i o mogućnosti plaćanja troškova priključaka. Među romskim zajednicama različita je situacija u pogledu imovinsko-pravnih odnosa, odnosno prava vlasništva nad stambenim objektima, mogućnosti njihove legalizacije te stoga i priključenja na infrastrukturne objekte, ako naravno postoje.
U nekim naseljima stambeni objekti ne zadovoljavaju nikakve građevinske standarde i/ili minimalne standarde za stanovanje, ne postoje uređene ceste ili staze, vodovodne ili kanalizacijske mreže, osim zajedničke pumpe s koje se vodom opskrbljuju svi stanovnici, primjerice „U rupi“ u Belom Manastiru te Sv. Đurđu u Varaždinskoj županiji. S druge strane, u
„Barakama“ u Dardi izgrađena je komunalna infrastruktura i pribavljen (dio) građevinskih dozvola za izgradnju novih stambenih objekata koji bi zamijenili postojeće trošne i neadekvatne,a u integriranim naseljima izgrađena je komunalna infrastruktura pa je (eventualno) potrebno riješiti imovinskopravne odnose za pojedine objekte, legalizirati ih i/ili zamijeniti pokoji objekt neadekvatan za stanovanje novim.
Rješavanje brojnih problema u velikoj mjeri ovisi i o (većoj) aktivnosti lokalnih i područnih (regionalnih) vlasti te njihovoj koordinaciji sa središnjim tijelima, a na jedinicama lokalne samouprave je da stvore nužne prostornoplanske pretpostavke za legalizaciju bespravno izgrađenih objekata te uređenje i opremanje lokacija na kojima se nalaze romska naselja.
Osim uvjeta stanovanja, stanovnici ovih naselja susreću se i s brojnim drugim problemima, kao što su (ne)ostvarivanje prava u sustavu socijalne skrbi, odnosno statusnih prava. Rome koji su stranci s odobrenim privremenim ili stalnim boravkom, pa čak i one koji imaju državljanstvo RH,
pogađaju i teškoće u ostvarivanju zdravstvene zaštite, budući da mjesečni iznos koji su dužni plaćati za obvezno zdravstveno osiguranje od 400,00 kuna po osobi jednostavno ne mogu podmiriti.
Osim Roma u pravnom položaju stranaca, iako se često radi o osobama koje su rođene u Hrvatskoj i nikad je nisu napuštale, ali nikada prije nisu regulirale svoj status, postoje i „nevidljivi Romi“, koji su rođeni na području RH, no kod kuće, i nikada nisu bili prijavljeni u nadležni matični ured. Postupci njihova naknadnog upisa su vrlo složeni stoga što ne posjeduju medicinske dokaze o svojem rođenju. Ovo je osobito složeno pitanje kada njihovi roditelji više nisu živi te ne mogu potvrditi rođenje, a nadležno tijelo ne uzima kao relevantne izjave svjedoka, već zahtijeva provođenje skupe DNA analize. Troškove tog postupka ne podmiruje nadležno ministarstvo, a same stranke, redom Romi u izuzetno teškim životnim prilikama, to nisu u
mogućnosti te su i dalje ostaju „pravno nevidljivi“, odnosno nejasnog pravnog statusa. To za sobom povlači mnoge nepovoljne posljedice, od
nemogućnosti ostvarivanja prava u sustavu socijalne skrbi do nemogućnosti zapošljavanja. Stoga je potrebno iznaći alternativne načine
utvrđivanja identiteta pravno „nevidljivih“ osoba ili osigurati sredstva za provođenje DNA analize.
Romi kao zajednica izloženi su i nepovoljnim utjecajima primjene propisa o socijalnoj skrbi. Sudjelovanje djece romske nacionalne manjine u predškolskom i školskom obrazovanju otežano je uslijed raznih socijalno
-ekonomskih prepreka, uključujući i teško dostupan javni prijevoz iz udaljenih romskih naselja.
Zakon o socijalnoj skrbi, koji priječi korisnike zajamčene minimalne naknade da imaju odnosno koriste tuđe vozilo, znatno otežava položaj najugroženijih siromašnih skupina stanovništva, osobito obitelji s više djece,
što je bitna značajka romskih obitelji, te proizvode i mogući diskriminatoran učinak, na što smo skrenuli pažnju MSPM-u
. Naime, tijekom 2015. policijski službenici zaustavljali su Rome, vozače motornih vozila,u Međimurskoj, Sisačko-moslavačkoj te Osječko-baranjskoj županiji i dostavljali podatke o tome nadležnim centrima za socijalnu skrb, koji im zbog posjedovanjavozila ukidaju naknade iz socijalne skrbi, ostavljajući nerijetko cijele obitelji bez ikakvog prihoda.
Nepovezanost i raspršenost mjera društvenog uključivanja Roma vidljiva je u rezultatima alternativnog praćenja provođenja nacionalne strategije za uključivanje Roma, koji prikazuju problem završnosti osnovnoškolskog obrazovanja, jer veliki broj romske djece napušta osnovnu školu, dok segregirani razredni odjeli još uvijek postoje u školama koje se nalaze u blizini romskih naselja te ih pohađa veći broj romske djece.
Alternativno praćenje pokazuje i da je najviše provođena mjera programa javnih radova, dok se druge mjere poticanja zapošljavanja ili samo
zapošljavanja pripadnika/ca romske zajednice koriste u maloj mjeri. Primjerice, mjera sufinanciranja zapošljavanja Roma predviđena za područje pet županija nije uopće korištena u Brodsko-posavskoj županiji, dok je u ostalim županijama zaposleno između jedne i tri osobe.
Pravo na djelomično pokrivanje troškova samozapošljavanja koristilo je u cijeloj RH 18 Roma.
Mjere za integraciju Roma institucije provode samostalno i na vlastitu inicijativu, a tijela na istim ili različitim razinama vlasti često nisu međusobno upoznata s aktivnostima koje se provode.
Uključenost lokalnih i područnih (regionalnih) vlasti u provođenje Nacionalne strategije ostala je neujednačena i na niskoj razini.
Mogući djelomičan razlog za to leži u nedostatku učinkovitog i provedivog sustava prikupljanja podataka o provedbi mjera i učinaka Nacionalne strategije, osobito na razini posebnih ciljeva.
Stoga je nužno u buduće akcijske planove uključiti pokazatelje s polaznim vrijednostima, koji će omogućiti praćenje primjena mjera, a ne samo njihovih krajnjih rezultata. Također, nužno je zadužiti nadležna tijela da relevantne pokazatelje prate kontinuirano i osiguraju njihovu dostupnost.
Ponosna sam što sam Ciganka
PRIČA KOJU TREBA PONOVITI
Selma Selman mlada je romska umjetnica iz Bihaća, i prva romkinja studentica Akademije likovnih umjetnosti u Banja Luci gdje studiraju i njezina polubraća, Mersud i Ferdih. Prije toga zajedno su pohađali Srednju umjetničku školu gdje je njihov talent prepoznala nastavnica Mirza Imbrahimpašić koja ih je i poticala da nastave školovanje.
„Ja sam rođena u kući gdje nitko nije čitao, znači nije bilo knjiga kod nas da se čita i kad ja uzmem nešto da pročitam ja sam već drugačija. I onda nije meni mama govorila svaki dan ajde u školu, nego zašto moraš svaki dan u školu“, govori Selma Selman u reportaži iz serijala „Moj heroj“ koja je objavljena još prije dvije godine, ali je vrijedi ponoviti. Svoju umjetnost, performanse i slike, bazira na svojoj etničkoj pripadnosti.
„Baziram se na sebe, ja se ne sramim reći da sam Ciganka, ja sam ponosna što sam Ciganka. (…) Mi smo obični ljudi samo što smo zadržali istu kulturu, sve ono što smo radili i prije sto godina radimo i danas, nekad je to dobro, nekad je loše, nekad je previše dobro, nekad previše loše“, govori mlada Romkinja koja je 2009. godine u Bihaću imala i prvu svoju samostalnu izložbu.
„Bila je jedna novinarka i pitala te male Romkinje u mojoj mahali što bi one voljele biti kad odrastu i one su one sve rekle da bi željele da budu kao Selma. I to je mene … dosta mi znači to u životu jer ja nisam ništa radila, samo sam imala izložbu i išla u školu, a danas su one sve u srednjim školama“, govori Selma svjesna kako ju s jedne strane obrazovanje udaljava od njezine zajednice, ali istovremeno uvjerena kako obrazovanjem može doprinijeti svojoj zajednici.
Umjetnost će meni biti sredstvo, zašto da ne, i smisao. Jer kroz taj smisao ja ću izraziti samog sebe, pokazati se svijetu da vrijedim, ne da ne vrijedim, ja mislim da ću vrijediti jednog dana“, govori Mersud Selman, jedan od polubraće iz ove umjetničke obitelji. Kaže, da još nije umjetnik, ali se nada kako će to jednog dana postati. Dosta je ljudi i nastavnika već u osnovnoj školi prepoznalo njegov talent i poticali su ga da ga nastavi razvijati. Bilo je, međutim i takvih koji su se držali uobičajenih predrasuda o čemu govori Selma, nastavnika koji se nisu željeli oko njih previše angažirati vjerujući kako će i oni prestati dolaziti u školu kao toliko Romske djece prije njih.
„Iako smo mi od početka bili umjetnici, samo to nismo znali“, reći će zvijezda priloga.
Romskom naselju predan uređen društveni dom
“Romska zajednica ovdje nije imala takav prostor do sada, mjesto je udaljeno od gradskog središta, a prijevoz je problem. Ovako će u svakom slučaju im olakšati život” – rekla je Jasmina Papa, voditeljica programa za socijalno uključivanje UNDP-a Hrvatska.
Novouređeni Mjesni dom te antkriveno autobusno stajalište za školarce dobili su stanovnici sisačkog naselja Capraške poljane. Tamo živi gotovo 1500 Roma, od kojih je 500-tinjak djece.
“Uz mjesni odbor društveni dom će koristiti udruge i Vijeća nacionalnih manjina, a to će biti i mejsto za igraonicu, radionice te predškolske aktivnosti. Raduje nas da će PGP Sisak ovdje jedan puta tjedno davati i besplatne pravne savjete pa više nećemo morati do grada zbog raznih molbi i slično. ” – rekao je čelnik mjesnog odbora i Vijeća romske nacionalne amnjine za Sisak ranko Nikolić.
“Romska zajednica ovdje nije imala takav prostor do sada, mjesto je udaljeno od gradskog središta, a prijevoz je problem. Ovako će u svakom slučaju im olakšati život” – rekla je Jasmina Papa, voditeljica programa za socijalno uključivanje UNDP-a Hrvatska.
Ranko Nikolić pozvao je prisutne predstavnike Grada Siska, UNDP-a Hrvatska te Projekta građanskih prava Sisak, koji su sa 115.000 kuna financirali radove, da im pomognu i u uređenju dječjeih igrališta u naselju uz opciju otvorenja dječjeg vrtića. Dio novca osiguran je donacijom EU i Kraljevine Norveške.
Foto: Nikola Čutuk/pixsel
Otvoreno novo dječje igralište za igru, rekreaciju i druženje
U slavonskombrodskome romskome naselju “Josip Rimac”, u ponedjeljak 6.lipnja.2016 god. službno je otvoreno novo dječje igralište, za koje je Grad osigurao pripremu terena, a Unicef uložio 83.000 kuna u opremanje s ciljem da djeci na ovom gradskom području bude osigurano mjesto za igru, rekreaciju i druženje.
U romskome naselju u kojemu živi oko 500 djece pripadnika romske nacionalne manjine, igralište je otvoreno i osmišljeno u sklopu projekta “Krenimo zajedno”, koji je bio pokrenut s ciljem povećanja broja romske djece uključene u osnovnoškolsko obrazovanje, a od ove godine je proširen i na predškolsko obrazovanje.
Kao grad – prijatelj djece već godinama sustavno radimo na stvaranju što kvalitetnijih uvjeta života za svu djecu s područja grada, s posebnim naglaskom na onu koja se nalaze u najranjivijoj skupini. Upravo zato već godinama razvijamo uspješnu suradnju s UNICEF-om kroz različite projekte. Veselje djece koje se ovdje može vidjeti dovoljan je dokaz opravdanosti ulaganja u to igralište – rekao je zamjenik gradonačelnika Slavonskog Broda Hrvoje Andrić
Za program uključenja djece romske nacionalne manjine u obrazovni sustav u Slavonskom Brodu Unicef je u protekle dvije godine uložio 795.000 kuna. “Djeca nacionalnih manjina iz ruralnih područja nemaju jednake startne pozicije i to je ono što nastojimo izjednačiti”, vjerujemo da je ovo teren na kojem ćemo nastaviti graditi prilike za bolju budućnost djece iz najranjivijih obitelji – istaknula je Valentina Otmačić, predstojnica ureda Unicefa za Hrvatsku.
Izgradnja igrališta vezana je uz projekt izgradnje društvenog centra u naselju, a kao podršku na putu ka ostvarenju tog cilja UNICEF osigurava edukaciju o apliciranju za sredstva iz fondova Europske unije, u koju su uključeni predstavnici romske zajednice, Razvojne agencije Grada i OŠ “Hugo Badalić”.
U cilju poboljšanja kvalitete života u naselju “Josip Rimac”, sljedeći veliki projekt je izgradnja je društvenog centra, te završetak legalizacije samog naselja, koje je izgrađeno na državnom zemljištu. Pomaci koji se događaju ohrabrujući su za romsku zajednicu naglasio je predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine Grada Slavonskog Broda, g-din Milan Mitrović.
“Sada je prioritet rješavanje problema legalizacije kuća u naselju. Za mnoge obitelji to je prevelik trošak jer višečlane obitelji žive od socijalne pomoći koja iznosi 1800 kuna, a mnogi imaju pet i više članova. Plaćanje obaveza je moguće na rate, ali uz ovako niska primanja i prvu ratu od 1000 kuna to je teško. Naravno sad je i na nama i udrugama da se aktivnije uključimo u cijeli proces i pridonesemo poboljšanju uvjeta življenja svih nas”, rekao je Milan Mitrović.
Grad Slavonski Brod zaposliti će i dva komunalna asistenta, koji bi s građanima trebali brinuti o novootvorenom dječjem igralištu, te olakšati rejšavanje komunalnih problema u naselju.
E.M
Foto:slavonski brod.hr
Ispovijest jedine Romkinje koja studira u Splitu
RUŠI PREDRASUDE
Ispovijest jedine Romkinje koja studira u Splitu
Prema popisu iz 2011. godine u Splitu ima samo dvoje Roma, a ako je to zbilja tako, onda im se od lani pridružila i jedna studentica ekonomije. Zove se Melanija Mešić i jedna je od 30-ak hrvatskih Roma studenata koji ruše predrasude o neobrazovanoj nacionalnoj manjini. Na razgovor za “Slobodnu” pristala je odmah i ispripovjedila nam svoju priču bez imalo zadrške.
Jedina je, kaže nam, od sve mnogobrojne rodbine s majčine i očeve strane koja je dospjela do visoke škole. Ima starije sestru i brata koji već imaju obitelj, odrasla je više s bakom i djedom nego s roditeljima jer oni su, kaže, uglavnom bili na putu. Bila je, kako kaže, uvijek znatiželjna, sama je naučila čitat i pisat.
U razredu je imala idole i uzore, pronalazila ih je u najboljim učenicima, htjela je, kaže, biti kao oni. Nikad se nije previše zamarala pričama o Romima, o različitosti i segregaciji i unatoč uvriježenim stereotipima bila je prihvaćena u kvartu, u školi i na faksu. Odrasla je na zagrebačkoj Peščenici s prijateljima iz ulice, družila se s Hrvatima. S jezikom nije imala problema jer u njenoj kući govorilo se na hrvatskom, samo je baka, očeva mati, znala romski.
– Nekad bi vikala na mene na romskom, ja bih je gledala, bako, šta ti je. Ona bi onda požalila što nas nije učila. Nekad kad joj dođe starija prijateljica u posjet, one pričaju romski. Mene su romski učila djeca Hrvata iz ulice. Kasnije sam ponešto čitala i sama, ali zaboravila sam jer se ne služim – govori Melanija.
Njen djed Alija Mešić osnovao je romsku udrugu u Zagrebu i dosta je vremena provodila s njim, pomagala mu je u radu Udruge. Otuda i ljubav prema ekonomiji, računima, računovodstvu, knjigovodstvu…
– Na splitsku ekonomiju sam prošla, lakše se upisat, jer zagrebačka je razvikana i veća je navala, ali koliko čujem, nije lakša od splitske, dapače. Imala sam već jednu krizu, vikala sam mami na telefon da spremam kofere, napuštam sve, odlazim… I to sam se bila iznervirala zbog jednog zadatka.
Mama me smirivala, veli mi, Melanija, važan je samo prolaz, nema veze kakva je ocjena. U osnovnoj i srednjoj sam bila dobar đak, ono, samo četri, pet, iako sam već tada navukla gastritis. Sad baš imam tremu pred ispit, ispred profesora kad stanem drhti mi glas, lako se onda zbunim… – pričljiva je Melanija. Drugu godinu upisala je parcijalno.
Kaže nam kako joj Grad Split sufinancira smještaj u unajmljenom stanu na Sućidru, a povremeno i sama nešto zaradi. Ovo ljeto prodavat će sladoled na Bačvicama, već je vikendima počela u svibnju radit. Raduje se što će ljeto provesti u Splitu, makar to bilo i zbog posla. Na plažu će moći, ajme, između podne i četiri, ali tada će imati pauzu od posla. Nije se navikla na vjetar, još uvijek ne razlikuje buru od juga. Kad puše, najradije ne izlazi iz kuće.
– Lani sam cijelo ljeto radila u Italiji kod tete, u Bariju sam čistila apartmane. To mi je pomoglo za ovu godinu studija. Nije mi teško radit, dapače. Teško mi je neke predmete učit, jer mi u srednjoj ekonomskoj, recimo, nismo imali baš jaku matematiku i sad mi nedostaje predznanja, na primjer, integrali i derivacije.
Bila je fakultativna dodatna matematika, ali ja sam upisala talijanski jezik – sliježe ramenima, ali vedra je i optimistična. Nakon razgovora s nama ići će u Sveučilišnu knjižnicu gdje najčešće uči, a ondje među policama s knjigama jedva će dohvatiti onu koja joj treba.
– Metar i pedeset devet i pol – ispalit će svoju visinu, a ono pola centimetra joj je prevažno jer stalno su joj pjevali: “Šta radi Melanija? Eno je ispod stola – stoji.”
Inače, plesala je u KUD-u “Romska duša”, trenirala odbojku, atletiku i jedno vrijeme tajlandski boks, pohađala je informatički tečaj, glumila u školskim predstavama i bila član novinarske sekcije u osnovnoj. Pohađala je i tečaj engleskog u Vodnikovoj, na talijanskom bi se snašla…
– Svašta me zanima, svestrana sam – kaže nam. To što je Romkinja ne stvara joj probleme, u potpunosti je integrirana u društvo. Može izdvojiti možda jedan ozbiljni i jedan benigni događaja u svojoj 20-godišnjoj povijesti koji su povezani s njenim porijeklom. Jedan se zbio u prvom razredu srednje kad je jednoj učenici nestao mobitel na satu, a kasnije se ispostavilo da ga je učenik iz klupe ispred Melanijijine stavio krišom u njenu torbu.
– Ja sam toliko pocrvenila od stida, bilo mi je strašno – zgrožena je još i danas. Poslije se ustanovila istina, ali ona više nikad nije bila u prijateljskom odnosu s tim kolegom.
– Inače, dovikivanja i zadirkivanja me ne diraju, ne osvrćem se na to. Jednom su tu neka djeca na Sućidru vikala za mnom “ubij, zakolji Cigane”, ali ja sam se smijala jer to govori o njihovoj kulturi i kućnom odgoju, a ne o meni. Mene nitko ne može uvrijediti, znam što sam i tko sam, i ne zanima me što o tome netko misli – odlučna je, a to što će se i sad predstaviti javno ima za cilj da potakne i druge njene sunarodnjake na školovanje.
– Ma nije vam se meni problem slikati, jer kad god bi netko od novinara i s televizije došao u našu udrugu, moj bi djed mene poticao “ajde, Melanija, ti govori!” Inače me u studiranju podupire cijela obitelj, baš zato što sam jedina. A sjećam se da je djed stalno slao jednu svoju suradnicu u romska naselja kako bi nagovarala obitelji da upisuju djecu u vrtiće i škole, on je istinski oduvijek smatrao da je obrazovanje važno. I bit će nas sve više – zaključila je simpatična Mešićeva i sretno joj bilo.
Inače, kaže da će s diplomom sigurno pokrenuti neki biznis, možda studio za šminkanje jer voljela bi biti i vizažistkinja.
– Imaš li momka? – zaskočili smo je.
– Joj, nemam, nemam – odgovorila je s grimasom koja poručuje kako je to šteta, ali šta se može.
Piše Silvana Uzinić
Foto Joško Ponoš / EPH