Jews and Gypsies unite in effort to beat ‘obscene’ levels of hate
The Board of Deputies said it would be “stand in solidarity” with the groups on shared interests and to combat “obscene” levels of hostility.
The joint meeting between Jewish, Gypsy and traveller groups in Leeds (Photo: Board of Deputies)
The Jewish community will work more closely with Gypsy and traveller groups on issues including hate crime and Holocaust remembrance.
Following a series of meetings in Leeds, the Board of Deputies said it would be “stand in solidarity” with the groups on shared interests and to combat “obscene” levels of hostility.
Among the topics which will be tackled together are human rights issues and welfare concerns.
Marie van der Zyl, Board vice-president, said Gypsy and traveller groups were “working hard for the empowerment of their communities”.
She added: “Because of our history – like that of the Gypsy, Roma and traveller communities – the Jewish community is acutely aware of where racial prejudice can lead us.
“In 2017, racism remains a stain on our society, and we’re here today to say we stand in solidarity with other minority groups, who are facing obscene levels of hostility.”
Ms van der Zyl led a Board delegation alongside members of the René Cassin charity and Leeds Jewish Representative Council at the sessions in Leeds last week.
They visited the Leeds Gypsy and Traveller Exchange (Gate) to discuss housing issues, healthcare, education and employment among Roma people.
Helen Jones, Gate chief executive, said her charity was “really excited” to be developing links with British Jews.
“Whilst some of our common ground is inevitably our experiences of being demonised, excluded and subject to hate, what is really exciting to explore is our shared experiences of promoting human rights, peace building and resilience,” she said.
Mia Hasenson-Gross, René Cassin director, said: “It’s been an extremely positive few days. We have tragic historic ties as well as shared current and pressing issues such as rising hate crime.
“These are best tackled through building strong relationships and an understanding of the experiences of our respective communities. We look forward to building on these meetings.”
Simon Phillips, from the Rep Council, said the communities had “so much in common – the importance of family, a pride in culture, heritage and history and a commitment to challenging and tackling hate crime, racism and prejudice.
“The Jewish community have always had a strong belief in supporting the rights of minorities and we thank Rene Cassin for reminding us of our responsibilities for tikkun olam, the ‘healing of the world’.”
JEZIVA PRIČA DEVOJČICE IZ BOSNE
Express.hr | 26. 06. 2017 –
Trgovina ljudima jedan je od najgorih zločina. Šokantne, stvarne priče žrtava, njihove tragične sudbine zapisane su u policijskim beležnicama. Pojedine slučajeve potresli su i istražioce koji se bave suzbijanjem korupcije i organizovanog kriminala.
Anina (11) majka je prostitutka. Rodila ju je u BiH. Nije znala ko je Anin otac. Bebu nije želela, ostavila ju je nakon porođaja. O Ani se počela brinuti baka. Zapravo, nije se brinula o njoj. Zanemarivala ju je i hranila tek toliko da može preživeti. No baka joj je bila jedino živo biće koje je imala na ovom svetu, pa je Ana volela baku. Rasla je uz nju u siromaštvu i prošnji.
S vremenom, kako je Ana odrastala, a bila je predivna curica prekrasne smeđe kose, baka je, zahvaljujući Ani, počela više zarađivati.Ljudi su voleli Anino milo lice pa bi uvek udelili više novca. No nije samo prosila…
– Za nas su baka i Ana bile strankinje koje smo u Hrvatskoj zatekli u prošnji. Curica je bila gotovo nepismena, ali vrlo inteligentna i prelepa – svedoče za Express.ba istražioci, koji su baku i Anu lani uhvatili dok su prosile. Ana kao da je odahnula. Kao da je shvatila da su patnje završile. Ne zbog prosačenja nego zbog onoga što su psiholozi posle otkrili veštačenjem.
Više od godinu dana Anu su u Bosni držali zatočenu, izgladnjivali, tukli, silovali. Imala je manje od 10 godina. To nije rekla lečnicima. Nacrtala im je svoje patnje. Crteži su to koji, kad ih vidite, mislite da su predložak za film strave i užasa. Baka, koju su na kraju proterali iz Hrvatske, morala je znati što su zveri činili njezinoj unuci. Ali nije reagovala.”
– Ona ju je koristila za prosačenje i samo joj je to bilo bitno. Od dražesne curice pretvarala ju je u još dražesniju samo radi svoje koristi – kažu istražioci.
Zločincima iz Bosne policija još nije ušla u trag. Baka, nažalost, nikoga nije odala. Vratila se u Bosnu bez svoje male curice, kako joj je lažno tepala.
Ani je Hrvatska odobrila četvrti privremeni boravak iz humanitarnih razloga. U sigurnoj je skrbničkoj porodici. Ne želi otići iz Hrvatske, rado bi ovde zauvek ostala.
Ima svoju dekicu, krevetić, jastučić i medu. Naučila je čitati i pisati, jede redovni, ne tuku je, ne prisiljavaju ni na šta.
– Više od 12 milijardi dolara na godinu zarade trgovci ljudima – su u MUP ovim podatkom, piše Express.hr.
Ova dobit odnosi se samo na trgovanje ženama i decom, i to zbog seksualnog iskorištavanja. Trgovanje ljudima jedan je od najvećih međunarodnih problema poslednjih godina, piše Express.
Regionalna konferencija “Sigurnost Romkinja na zapadnom Balkanu”
Romkinje su u posebno ranjivoj poziciji i predstavljaju najugroženiju i najmarginalizovaniju grupu u svim državama zapadnog Balkana. Uprkos pomacima koji su napravljeni u prethodnom periodu, one i dalje trpe vištruke oblike diskriminacije – jedan je od zaključaka u Beogradu održane regionalne konferencije “Sigurnost Romkinja na zapadnom Balkanu”, u organizaciji CARE International Balkans i Koordinacionog tela za praćenje realizacije Strategije za socijalno uključivanje Roma i Romkinja Vlade Republike Srbije.
Kako bi se unapredio položaj Romkinja i osigurala njihova bezbednost, neophodan je intenziviniji rad na informisanju javnosti, ali i saradnji institucija i civilnog sektora. Neophodno je da i same Romkinje aktivno učestvuju u razgovorima koji se tiču njihove kolektivne i lične bezbednosti, što bi trebalo da rezultira razvijanjem bezbednosne kulture.
Takođe, veoma je važan rad na povećanju poverenja u institucije, kao što su policija i ombudsman, informisanju romske zajednice kako i na koji način može da ostvari svoja prava, obezbeđivanju dosledne primene zakona i strategija koje se tiču poboljšanja položaja Roma i uz pomoć obrazovanja ekonosmki ojačati romsku zajednicu – zaključci su oko kojih se saglasilo sedamdesetak učesnika regionalne konferencije „Sigurnost Romkinja na zapadnom Balkanu“.
Državni sekretar Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, Nenad Ivanišević, rekao je da problem Roma nije njihova odvojenost od ostatka zajednice, jer su oni neupitno njen deo, već to što je njihov položaj unutar nje znatno teži u odnosu na druge. On ističe da je važno da se čuje glas romskih aktivista i aktivistinja na mestima odlučivanja.
“Važno je da romski aktivisti budu glasni, da budu jaki. Sa ponosom mogu da istaknem da je Vlada Republike Srbije usvojila novu strategiju za poboljšanje položaja Romkinja i Roma i da je predsednik radne grupe za njenu izradu bio Rom“, navodi Ivanišević, koji je ovom prilikom najavio i izmenu krivičnog zakonodavstva po ugledu na Crnu Goru, koja, prema njegovim rečima, predstavlja odličan primer kako bi se trebalo suočiti i rešavati probleme sa kojima se susreće romska zajednica.
Jovana Atancković, pomoćnica u Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, ističe da je veoma značajno što u Srbiji postoji baza podataka koja se odnosi na takozvana podstandardna romska naselja, kojih je u Srbiji oko 580. Zakon o stanovanju koji je usvojen u decembru prošle godine, a čija primena je započeta prvog dana 2017. doneo je, kako kaže Atanackovićeva, efikasnija rešenja.
“Zakon koji smo usvojili garantuje pravo adekvatnog stanovanja i adekvatnog smeštaja svima koji se nađu u situaciji da budu relocirani sa područja u kojima žive. Takom relokacije stanovništva, nadležni organ koji to sprovodi dužan je da obezbedi i potpunu inkluziju tog dela stanovništva koje je preseljeno. To znači pristup obrazovanju, zdravstvenim institucijama i zapošljavanju“, rekla je ona.
Prema oceni Sumke Bučan, regionalne direktorke CARE Internacional Balkans, na prostoru zapadnog Balkana, za razliku od velikog broja zemlja članica EU, ne postoji fizička segregacija Roma, iako diskriminacija i predrasude u velikoj meri opterećuju društva. “Posebno bih istakla višestruku diskriminaciju Romkinja, one predstavljaju najmraginalizovaniju populacijsku grupu u regionu.“ Bučan je izrazila očekivanje da će se nastaviti dijalog romskog nevladinog sektora i državnih institucija i da će se Romkinje uključiti u izradu i implementaciju nacionalnih strategija i politika koje su usmerene prema njihovoj zajednici.
Sokoj Beganaj, predstavnik ministarstva za ljudska i manjinska prava Crne Gore, smatra da su Romkinje najugroženije ne samo zbog činjenice da su pripadnice romske nacionalne manjine, već i zbog toga što su žene. Posledice takve ugroženosti, kako ocenjuje Beganaj, dovode do toga da Romkinje veoma mlade stupaju u brak i postaju majke, te da se isključuju iz obrazovnih procesa. A upravo je obrazovanje, prema njegovim rečima, ključ za rešavanje problema mladih Romkinja.
„U Crnoj Gori je obezbeđen besplatan boravak u vrtićima za decu romske i egipćanske populacije. Ministarstvo za ljudska i manjinska prava obezbeđuje besplatne knjige za svu romsku decu do trećeg razreda, dok od četvrtog do devetog razreda knjige obezbeđuje ministarstvo prosvete. Ministarstvo za ljudska i manjinska prava redovno organizuje zimovanja i letovanja za učenike i učenice sedmog, osmog i devetog razreda. U saradnji sa Zavodom za školstvo i Fondom za obrazovanje Roma, implementiramo program za stipendiranje Roma i Egipćana, za sve srednjoškolce i studente.“
Aleksandra Bojađijeva, iz Veća za regionalnu saradnju, smatra da Romkinje imaju najmanje šanse da se odbrane od bilo koje nedaće, te da trpe veće posledice u odnosu na ostale. “Svi smo prolazili kroz tranziciju, ali su Romkinje prve koje su masvono ostajale bez posla. Njima je ujedno i najteže da pronađu zaposlenje.”
Patrijarhat, nizak nivo obrazovanja, loš socio-ekonmski položaj, nasilje u porodici i ugovoreni brakovi su, prema oceni Fane Delije, izvršne koordinatorke Centra za romske inicijative Nikišić, najveći problemi koji ugrožavaju bezbednost Romkinja. „Ne možemo očekivati veliki napredak, kad neke Romkinje i dalje smatraju da je nasilje nad njima normalno, kad majke smatraju da njihova deca ne bi trebalo da se obrazuju dalje od četvrtog ili petog razreda, kad su žene pod kontinuiranom kontrolom muškaraca, što ugrožava nihovu sigurnost i uskraćuje njihovu samostalnost.“
Ženske mreže koje povezuju Romkinje moraju aktivnije da se bave sektorom bezbednosti, s obzirom da su Romi, koliko žene, toliko i muškarci, najčešće žrtve krivičnog dela – zločin iz mržnje, istakao je Osman Balić, dirketor YUROM centra. On smatra da pojedinačni incidenti u kojima su Romi žrtve, oslikavaju raspoloženje većinske zajednice. „Kada neko udari šamar romskom dečaku, on šalje signal o opštem društvenom raspoloženju. Kada neko ruši kuću, a ne obezbeđuje alternativni smeštaj romskoj porodici, to je signal da Zakon o stanovanju nije dobar. Mi živimo u nebezbednom regionu, jer ovde još uvek nisu uspostavljene stabilne demokratije. Svi ti signali imaju svrhu da nas zastraše.“
Sistemska i neformalna diskriminacija najveće manjinske zajednice
Osvrćući se na rezultate istraživanja koje su sprovele nevladine organizacije Atlantska inicijativa i Kali Sara, Maida Čehajić-Čampara, projketna koordinatorka UN Women, navodi da je u odnosu na sistemsku diskriminaciju, daleko bolnija ona neformalna. Navodeći primer jednog od najmlađih ispitanika, romskog dečaka koji je jedan od najboljih učenika u svom odeljenju, Čehajić-Čampara slika situaciju diskriminacije Roma čak i u školi.
„Na roditeljskom sastanku razredna je želela pohvali jednog učenika, rekavši da se radi o dečaku koji živi u dosta teškoj situaciji, ali uprkos tome on ima skoro sve petice. Druga deca, koja žive u daleko boljim uslovima, ne uče dovoljno dobro. Roditelji kad su došli kući rekli su: ‘Eto, jedan ciganin ima sve petice, a ti nemaš.’ Ovakav pristup oslikava kompletno mišljenje jednog društva“, zaključila je Maida Čehajić.
Trening za sudjelovanje mladih Roma i njihovo samoorganizovanje u Hrvatskoj
Odjel mladih Vijeća Europe objavljuje poziv potencijalnim sudionicima iz Hrvatske za sudjelovanje na treningu o sudjelovanju i samoorganizaciji mladih Roma i njihovo u Hrvatskoj, predviđenom da se održi 27.-29. studenoga 2017. u Zagrebu, Hrvatska.
Svrha treninga je podizanje vještina i kompetencija sudionika za stvaranje akcija i razvijanje mogućnosti za samostalnu organizaciju i sudjelovanje mladih Roma na svim razinama u Hrvatskoj, identificiranjem mogućnosti politike i programa unutar romske politike i politika za mlade, čime bi se ubrzali socijalni i gospodarski razvoj mladih Roma.
Događaj je organiziran u okviru Akcijskog plana za mlade Rome Vijeća Europe i uz podršku Udruge mladih Roma Brodsko-posavske županije.
Zainteresirani kandidati moraju poslati prijavni obrazac u wordu putem e-maila na denis.durmis@coe.int do 25. listopada, u 18:00 sati.
Za više informacija o treningu molimo kontaktirajte: Denis Durmish, denis.durmis@coe.int.
Učitelji, sretan vam Svjetski dan učitelja
Svjetski dan učitelja obilježava se 5. listopada od 1994. godine kada ga je proglasio UNESCO želeći ukazati na važnost Preporuke o statusu učitelja, potpisane istoga datuma 1966. godine. Preporuka iz 1966. godine predstavlja glavni referentni okvir za rješavanje prava i odgovornosti nastavnika na globalnoj razini.
Svjetski dan učitelja 2017., prema UNESCO-u, ima moto “Podučavanje u slobodi i osnaživanje nastavnika”, a koji se temelji na novim ciljevima održivog razvoja iz rujna 2015., kada je osnaživanje nastavnika bilo ponovno potvrđeno kao glavni prioritet u svim obrazovnim i razvojnim strategijama.
Svjetski dan učitelja slavi se svake godine diljem svijeta i okuplja vlade, multilateralne i bilateralne organizacije, nevladine udruge, privatne sektore, učitelje i stručnjake iz svih područja podučavanja. Obilježavanje toga dana postalo je prigoda za iznošenje postignuća i razmišljanja o načinima za borbu protiv preostalih izazova za promociju učiteljske profesije, kao i akutni nedostatak nastavnika. Doista, prema UNESCO-vom Institutu za statistiku, svijet treba 69 milijuna učitelja ako želimo postići univerzalno osnovno i srednje obrazovanje do 2030. godine.
Živimo u vremenu u kojem su mnogi zaboravili da naši učitelji igraju veliku, ako ne najvažniju, ulogu u našem životu i ovo je prigoda iznova podsjetiti na to. Učitelji pomažu unaprijediti znanje, razinu vještina, razviti pozitivne ljudske osobine te svoje učenike “oblikuju” u uspješne osobe u svakome pogledu. Dakle, trebali bismo se odgovornije odnositi prema učiteljima i osigurati im zaslužen status. Trebali bismo im iskazivati svoju zahvalnosti i dokazati da cijenimo njihovo, u današnje vrijeme, sve zahtjevnije zvanje. I to ne samo na Svjetski dan učitelja!
HVALA UČITELJIMA NE GOVORI SE SVAKI DAN, ALI KADA KAŽEMO, UISTINU TO I MISLIMO!