Svjetski dan Roma: Obrazovanjem uključiti Rome u hrvatsko društvo

MLADA I AMBICIOZNA LIJEČNICA RESMIJE ASANOVSKA ČEKA ZAPOŠLJAVANJE I SANJA DA BUDE VRHUNSKA NEUROLOGINJA

“Oduvijek sam željela pomoći ljudima. Humanost je odraz veličine osobe i dio je načela i životne etike građanina. To znači pomoći uvijek i u svakom trenutku, svakome i na bilo koji način, bez obzira na vjersku, etničku i nacionalnu pripadnost. A osjećaj biti liječnik nešto je najljepše i najhumanije. Jako sam sretna što mi se san konačno ostvario”.

Ovako razmišlja mlada liječnica Resmije Asanovska iz Kumanova, koja je trenutno jedina liječnica romske nacionalnosti u općini i šire. Ima 26 godina, a Medicinski fakultet Sveučilišta Sv. Ćirila i Metoda u Skoplju završila je rano, odnosno umjesto šest, diplomirala je za manje od pet godina. Kao liječnik kaže da je motivacija za znanost izravno povezana s mozgom, ali i sa srcem, odakle dolaze naši osjećaji. U životu se vodi mišlju velikog Mahatme Gandhija, prema kojoj je čovječanstvo ocean, ako se nekoliko kapi zamuti, cijeli ocean neće biti prljav.

„Znala sam da je put do zvanja liječnika jako dug i težak. Zato sam prihvatila takav živjeti da bih uspjela i eto, moj cilj se ostvario. Studiji medicine doista su jedni od najtežih. Zahtijevaju puno rada, predanosti, empatije, upornosti, inteligencije, širokog znanja. U dugom razdoblju od šest godina studenti medicine susreću se ne samo s vlastitim poteškoćama, teškim ispitima, već i s važnim životnim pitanjima. Ali u isto vrijeme, studirati medicinu je privilegija, za mene je to ultimativna karijera, jer ti daje moć da pomažeš ljudima, da te drugi poštuju i da osjećaš na neki zadovoljstvo u poslu što je nemoguće osjetiti kod mnogih drugih karijere“, kaže lijepa Resmiye, koju svi zovu Reni.

PROFESORICA U VLASTITOJ SREDNJOJ ŠKOLI

Ova ambiciozna djevojka završila je osnovno obrazovanje u OOU “Toli Zordumis”, srednje obrazovanje u OSTU “Nace Bugjoni”, profil medicinska sestra/tehničar, a nakon završenog Medicinskog fakulteta vratila se u svoju srednju školu u Kumanovu, ali ovoga puta kao profesorica. U „ Nace Buđonija“ radila sam kao profesorica zdravstvenih predmeta medicinske struke i bila sam dobro prihvaćena od strane nastavnog osoblja i učenika. “Učiteljsko zanimanje jedno je od najplemenitijih koje odlikuje odgovornost i predanost. Dobar učitelj treba biti istinski pedagog i psiholog, biti osoba i primjer u odgojno-obrazovnom procesu, znati uspostaviti komunikaciju i interakciju s mladima te održavati kodeks ponašanja u kontinuitetu. Učenici uopće nisu krivi ako učitelj ne zna pravilno organizirati i voditi nastavu. To samo potvrđuje nekontroliranu demokraciju na satu iz kojeg se ne izvlači apsolutno nikakva moralna pouka, a ponajmanje znanje sa sata. Te sam stvari naučila od svojih cijenjenih profesora s kojima sam postale kolege u školi i oni su bili ponosni što ja tu predajem, jer sam bila i najbolja učenica u toj školi“, objašnjava Reni.

Posebno je ponosna što je svojim studentima bila velika motivacija za upis na Medicinski fakultet u Skopju i Shtipu te se nada da će u budućnosti postati dobri doktori i njezini dragi kolege. No, unatoč velikoj ljubavi prema nastavničkom poslu kroz koji prenosi svoje znanje i iskustvo, Reni svoju budućnost vidi u liječničkom praktičnom radu, a jednog dana želi biti cijenjeni neurolog. “Nadam se da će se za mene kao mladog i ambicioznog doktora, i kao jedinog doktora romske nacionalnosti, naći posao. „Moji planovi su da se prvo zaposlim, inače bih htjela u svom gradu Kumanovu, a onda da otvorim privatnu zdravstvenu ustanovu i nastavim sa specijalizacijom iz neurologije“, otkriva svoje planove Reni.

 

Obrazovanje je moj čarobni leteći tepih

Potječe iz obrazovane i dobrostojeće obitelji u kojoj su svi članovi posvećeni medicini, osim oca koji je diplomirani profesor obrane i zaštite i radi kao inspektor kriminalističke tehnike u SVR Kumanovo. Majka joj je medicinska sestra u Domu zdravlja u Kumanovu, kao i sestra koja živi i radi u Švedskoj, a brat je apsolvent na Farmaceutskom fakultetu, smjer laboratorijsko biomedicinsko inženjerstvo. “Roditelji su mi uvijek govorili da uvijek trebam učiti i imati dobre ocjene, a da liječnik treba biti dobar psiholog i brižna osoba. Ove godine studija pokazale su mi put u život, naučile me biti otporan i stajati iza svojih odluka. Uvijek mi govore da je obrazovanje moj čarobni leteći tepih. Nije ni čudo što kažu da je učenje svjetlo, a neznanje tama. „Neznanje je mrak koji zamagljuje pogled i onemogućuje vidjeti pravi put, sve prilike i prepreke“, objašnjava mlada liječnica.

Koliko je obrazovanje važno u obitelji Asanovski govori i činjenica da je Renina baka bila prva djevojka koja je završila Ekonomsku školu i radila je kao službenica, a djed je završio Tehničku školu u vrijeme kada je rijetko koji Rom imao srednjoškolsko obrazovanje .

Glavni razlog diskriminacije nije etnička pripadnost, već ekonomski faktor

Upravo je posvećenost obrazovanju bila presudna da Reni izraste u samosvjesnu, samouvjerenu i neovisnu mladu djevojku koja nije pogođena predrasudama i diskriminacijom romske zajednice. “Nikakvu diskriminaciju nisam osjetila tijekom školovanja i u svojoj sredini u kojoj živim. Možda zato što sam bila najbolja učenica u osnovnoj i srednjoj školi, što su mi roditelji obrazovani ili zato što nisam živjela u okruženju s Romima. Ali iskreno, u djetinjstvu sam imala predrasude prema učenicima koji znaju manje od mene ili kad sam ih vidjela da se ponašaju nedolično, pa nisam htjela biti prijatelj s njima.

Po mom mišljenju, glavni razlog diskriminacije nije nacionalna pripadnost, već ekonomski faktor. “Siromašni, stari i nemoćni  su obično diskriminirani, ali novac ne može zamijeniti ljubav i humanost u životu”, smatra Reni.

Za sebe kaže da je blagoslovljena od Boga što je Romkinja, jer se smatraju ljudima jake inteligencije, komunikativne su i zabavne, do kraja se bore za svoja prava i mjesto u društvu koje im pripada. Najčešći razlozi za predrasuda prema Romima, povezani su uz nisku razinu obrazovanja roditelja, socio-ekonomski status, nezaposlenost, siromaštvo, tradiciju, kao i poseban način življenja. Smatra da romska populacija ne pridaje previše pažnje svom zdravlju, što je posljedica materijalne situacije, pa im treba omogućiti besplatne preglede za razne pretrage, posebno za socijalno-osjetljive skupine.

“Problem je što samo stanovništvo nije dovoljno educirano i što ih nema tko potaknuti na brigu o svom zdravlju. Romska populacija nije dovoljno upoznata s kontracepcijom i zato čujemo sve više Romkinja koje imaju spolno prenosive infekcije, prerano rođenu djecu, neredovita cijepljenja”, ističe mlada Reni.

Mladim Romkinjama poručuje da vjeruju u sebe, da se bore za bolje mjesto u društvu i školi, da se ne srame onoga što jesu, jer su Romi miroljubiva nacija kojoj ne treba puno da bi bila sretna.

“Romi su napredni, pošteni i dobri ljudi, a bit će još bolji kada više nauče i uzdignu se u društvu. Uvijek se borim za sebe, nisam osoba koja stvari dobiva na dar, već po zaslugama. Ta me činjenica čini još borbenijom, otpornijom i spremnijom na rizike koje život nosi. Uspjeh nije privilegija pametnih i učenih ljudi, već ustrajnih i upornih. Da biste uspjeli, nakon svakog neuspjeha morate imati hrabrosti nastaviti“, kategorična je ova odlučna liječnica.

Jednakost je jedinstvo i zajednički rad, a ne nadmoć jednih nad drugima

Ujedno, Reni je i zagovornica ravnopravnosti spolova te ističe primjere žena na vodećim i značajnim pozicijama u raznim sferama društvenog i političkog života, koje su dokazale svoju profesionalnost, sposobnost i uspješnost te stekle poštovanje upravo zato što su žene.

“Ali ne ukazuje li to ‘upravo zato što su žene’ da u ovoj priči ipak nešto nedostaje? Odrastamo uz to kako su se žene nekoć borile za svoja prava, no je li ta bitka gotova? Iako velik dio nas uživa ta prava, pravo na slobodan izbor partnera, pravo na obrazovanje, uključenost u sve sfere društvenog i političkog života, ipak se i u krugovima visoko obrazovanih ljudi susrećemo s raznim vrstama stereotipi i prepreka za žene. Otvorimo oči i shvatimo da jednakost treba značiti zajedništvo, zajednički rad, stvaranje i uživanje u životu, a ne nadmoć jednih nad drugima”, kaže Asanovska. Uopće se ne boji da bi se kao mlada liječnica mogla suočiti s nepovjerenjem pacijenata te kaže da su liječnici pacijenti kao i svaki drugi pacijent koji je osoba sa svojim stavovima, vrijednostima i očekivanjima.

„Pacijenti od liječnika očekuju da poznaje zdravlje i bolest s kojom se suočavaju, da im pomogne i omogući sudjelovanje u procesu dijagnostike i liječenja. No, mora se imati na umu da na svakog pacijenta utječu mnogi čimbenici, uključujući kulturno podrijetlo, fizičko i emocionalno stanje, iskustva iz djetinjstva, prethodni odnosi s roditeljima, kao i prethodno iskustvo s bolestima i liječnicima. Svatko je individualan slučaj i liječnik mora dati odgovarajući pristup”, stav je ove liječnice.

Resmiye za sebe kaže da je brižna osoba, humana, odgovorna, poštena, ambiciozna i vrijedna djevojka. Uvijek s osmijehom na licu i uvijek na stvari gleda u pozitivnom smjeru. Kao i svaka mlada osoba, voli se moderno odijevati, putovati, učiti nove stvari i suočavati se s izazovima. Istovremeno voli pustolovinu, čita knjige, piše poeziju i najviše od svega voli svog nećaka od sestre u Švedskoj. Spremna je cijeli dan pričati o humanosti i medicini te inspirirati ljude oko sebe.