Dana 25. studenog obilježava se Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama u spomen na tri sestre Mirabal, aktivistkinje iz Dominikanske Republike koje su brutalno ubijene 1960. godine zbog svog otpora diktaturi. Taj datum simbolizira globalnu borbu protiv svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama.
Obilježavanjem ovog dana počinje i kampanja “16 dana aktivizma”, globalna inicijativa UniTE! koju predvode organizacije civilnog društva. Kampanja traje do Međunarodnog dana ljudskih prava, 10. prosinca, a ovogodišnja kampanja pod sloganom „Svakih 10 minuta jedna žena je ubijena“
UNiTE za okončanje nasilja nad ženama želi skrenuti pozornost na zabrinjavajući porast nasilja nad ženama, obnoviti posvećenost borbi protiv nasilja i pozvati donositelje odluka na odgovornost i djelovanje. Unatoč porastu svijesti i boljim metodama za borbu protiv nasilja, nasilje nad ženama ostaje jedan od najraširenijih oblika kršenja ljudskih prava. Procjenjuje se da jedna od tri žene tijekom života doživi fizičko ili seksualno nasilje, najčešće od strane partnera. Istraživanja pokazuju da 38 % ubojstava žena u svijetu počine njihovi bivši ili trenutačni partneri.
Najčešći oblici nasilja su:
· nasilje u partnerskim odnosima (fizičko, psihološko, seksualno i ekonomsko nasilje)
· seksualno uznemiravanje.
Uzroci ovog problema često su povezani s rodnom neravnopravnošću i društvenom tolerancijom diskriminacije žena.
U Hrvatskoj se nasilje nad ženama i dalje pojavljuje kao gorući problem, o čemu svjedoče česti slučajevi femicida, osobito od strane bliskih osoba. Femicid je najekstremniji oblik nasilja nad ženama. To je rodno uvjetovano, najčešće predvidivo ubojstvo žene čiji je motiv spol ili rod žrtve.
U hrvatski je Kazneni zakon 2024. godine uvedeno „novo“ kazneno djelo – „teško ubojstvo ženske osobe“ te je za isto predviđena minimalna kazna zatvora od 10 godina ili kazna dugotrajnog zatvora (čl. 111a). Uvrštavanje femicida u Kazneni zakon važan je korak u prepoznavanju i sankcioniranju najtežih oblika nasilja nad ženama. Međutim, to je samo početak; potrebno je uložiti dodatne napore u prevenciju, edukaciju, podršku žrtvama te osnaživanje institucija kako bi se nasilje nad ženama sustavno suzbijalo.
https://romni.net/wp-content/uploads/2017/09/stop-nasilju-nad-zenama.jpg250600Romnihttps://romni.net/wp-content/uploads/2016/02/logo-bolja-budućnost.jpgRomni2026-01-15 11:03:412026-01-15 11:03:43MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA
Međunarodni dan ljudskih prava obilježava se svake godine 10. prosinca., na dan kad je davne 1948. potpisana Opća deklaracija Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima. Općom deklaracijom osigurava se širok spektar prava svakog čovjeka neovisno o dobi, spolu, rasi, vjeri, i to pravo svih ljudi na život, slobodu mišljenja i izražavanja, pravo na obrazovanje, rad i jednakost pred zakonom i sigurnost bez ikakvih razlika. Opću deklaraciju o ljudskim pravima, dokument koji je postao temelj svih međunarodnih i nacionalnih zakona o zaštiti ljudskih prava.
Republika Hrvatska potpisnica je Opće deklaracije od 2009. i kroz različite sustave osigurava zaštitu prava i dostojanstva svakog čovjeka.
Međunarodni dan ljudskih prava je prilika da se podsjetimo na značaj i vrijednosti ljudskih prava za sve ljude na planeti. Ljudska prava su osnovna prava i slobode koje pripadaju svakom ljudskom biću bez obzira na njegovu nacionalnost, spol, vjeroispovijest, političko opredeljenje ili bilo koju drugu razliku. Ona su neotuđiva, univerzalna i jednaka za sve. Ideja o ljudskim pravima temelji se na poštovanju ljudskog dostojanstva – uvjerenju da svaka osoba zaslužuje da živi u slobodi, miru i sigurnosti.
Ona su univerzalna, nedjeljiva, neotuđiva i međusobno povezana. Međutim, iako je prošlo 77 godina od usvajanja Univerzalne deklaracije, ljudska prava su i dalje ugrožena i kršena u mnogim dijelovima svijeta. Ratovi, nasilje, siromaštvo, diskriminacija, represija, korupcija, pandemija i klimatske promjene su samo neki od izazova sa kojima se suočavaju milioni ljudi koji ne mogu da ostvare svoja prava i slobode. Zato je potrebno da se svi zalažemo za poštivanje i zaštitu ljudskih prava, kako na globalnom, tako i na lokalnom nivou.
Međunarodni dan ljudskih prava je i prilika da se zapitamo što mi možemo da uradimo za ljudska prava. Možemo da se informiramo, educiramo, angažiramo, solidariziramo, protestiramo, volontiramo, doniramo, surađujemo i još mnogo toga. Svaki naš mali ili veliki korak može da napravi razliku. Zajedno možemo da gradimo sijvet u kome će ljudska prava biti stvarnost za sve.
Poštivanjem ljudskih prava gradimo društvo u kojem svaka osoba može ravnopravno učestvovati, izražavati svoje mišljenje i živjeti bez straha od progona. Ljudska prava nisu samo zakon – ona su temelj pravednog, slobodnog i mirnog svijeta. Ramiza Memedi
https://romni.net/wp-content/uploads/2017/12/MEĐUNARODNI-DAN-LJUD.-PRAVA.jpg286570Romnihttps://romni.net/wp-content/uploads/2016/02/logo-bolja-budućnost.jpgRomni2026-01-15 10:31:592026-01-15 10:32:01Međunarodni dan ljudskih prava
https://romni.net/wp-content/uploads/2025/12/594519740_1183976583869394_3213899849879002153_n.jpg20481536Romnihttps://romni.net/wp-content/uploads/2016/02/logo-bolja-budućnost.jpgRomni2025-12-09 22:26:272025-12-09 22:35:54MEĐUNARODNA ŽENSKA KONFERENCIJA U ZAGREBU
https://romni.net/wp-content/uploads/2016/02/logo-bolja-budućnost.jpg00Romnihttps://romni.net/wp-content/uploads/2016/02/logo-bolja-budućnost.jpgRomni2025-12-03 09:46:292025-12-03 09:47:32Nastup Romskog resursnog centra u KD Lisinski
https://romni.net/wp-content/uploads/2016/02/logo-bolja-budućnost.jpg00Romnihttps://romni.net/wp-content/uploads/2016/02/logo-bolja-budućnost.jpgRomni2025-11-19 13:29:472025-11-19 13:29:48Tribina o suzbijanju trgovanja ljudima u Slavonskom Brodu
Mladi Romi stvaraju medijski sadržaj u Zagrebu, Sisku i Slavonskom Brodu
Mladi Romi iz Zagreba, Siska i Slavonskog Broda sudjelovali su na radionicama projekta Romalen – upoznajmo se te kreirali vlastite video sadržaje, pokazujući kreativnost, medijsku pismenost i želju za aktivnim sudjelovanjem u svojoj zajednici. Projekt, koji vodi Medijski informativni centar, omogućio im je da se izraze, predstave važne teme i doprinesu pozitivnoj promjeni u lokalnoj sredini.
U sklopu projekta koji vodi Medijski informativni centar, održane su tri jednodnevne radionice u romskim naseljima Zagreba, Siska i Slavonskog Broda. Svaka radionica okupila je osam do deset mladih Roma i Romkinja u dobi od 13 do 25 godina, s ciljem uključivanja mladih u medijsku produkciju i društvenu angažiranost.
Kroz radionice, sudionici su se upoznali s osnovama medijske pismenosti, korištenjem mobilnih uređaja i aplikacija za snimanje i montažu video sadržaja. U grupama od četiri do pet osoba, kreirali su video priloge na teme od važnosti za njihovu zajednicu. Ovi sadržaji bit će objavljeni na web portalu i društvenim mrežama udruge, a najkreativnija grupa osvojit će nagradu temeljem broja pregleda i lajkova.
Projekt Romalen prepoznaje važnost uključivanja mladih Roma u medijski prostor, gdje je njihovo prisustvo često zanemareno. Prema izvještaju Romske organizacije mladih Hrvatske, mladi Romi rijetko sudjeluju u medijskim aktivnostima, a njihova prisutnost u medijima je minimalna. Ovakvi projekti pružaju im priliku da izraze svoje stavove, predstave izazove s kojima se suočavaju i doprinesu pozitivnoj promjeni u svojoj zajednici.
Orhan Memedi: “Mladi Romi žele biti vidljivi i čuti ih”
Voditelj radionica, Orhan Memedi, izrazio je veliko zadovoljstvo postignutim rezultatima:
„Izuzetno sam zadovoljan ishodima radionica koje smo proveli u Zagrebu, Sisku i Slavonskom Brodu. Mladi su pokazali iznimnu kreativnost i angažman u stvaranju sadržaja koji odražava njihove stvarne potrebe i iskustva. Ovakve aktivnosti ne samo da razvijaju njihove medijske vještine, već ih i motiviraju da aktivno sudjeluju u društvenim procesima. Smatram da je nužno nastaviti s ovakvim inicijativama jer mladi Romi imaju snažnu želju za angažmanom i promjenama u svojoj zajednici. Veoma mi je drago što je Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina te Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. godine prepoznalo kvalitetu projekta te se nadam da je ovo samo početak niza aktivnosti za mlade. “
Memedi također ističe važnost ovakvih projekata u kontekstu smanjenja stereotipa i povećanja vidljivosti romske zajednice:
„Mediji su moćno oružje u borbi protiv stereotipa i diskriminacije. Kroz stvaranje vlastitog sadržaja, mladi Romi mogu preoblikovati narativ o svojoj zajednici i pokazati svijetu svoju stvarnu sliku – onu koja je pozitivna, angažirana i puna potencijala. Ovo je prvi korak ka tome, a nadam se da ćemo moći kreirati nove aktivnosti za mlade koje će dodatno proširiti sliku mladih Roma u Hrvatskoj.“
Mladi moraju postati dio promjena
Projekt Romalen nastoji osnažiti mlade Rome kroz edukaciju i aktivno sudjelovanje u medijskom prostoru. Ovakvi projekti doprinose smanjenju stereotipa, povećanju vidljivosti romske zajednice i poticanju pozitivnih promjena na lokalnoj razini.
Ovaj pristup također je u skladu s preporukama Vijeća Europe koje naglašavaju važnost uključivanja mladih Roma u medijske, kulturne i političke procese kako bi se osigurala njihova ravnopravna participacija u društvu.
Ramona Memedi
https://romni.net/wp-content/uploads/2025/11/image-1.png460863Romnihttps://romni.net/wp-content/uploads/2016/02/logo-bolja-budućnost.jpgRomni2025-11-15 09:11:502025-11-23 18:43:37VAŽNOST MEDIJA I MLADI ROMI
https://romni.net/wp-content/uploads/2016/02/logo-bolja-budućnost.jpg00Romnihttps://romni.net/wp-content/uploads/2016/02/logo-bolja-budućnost.jpgRomni2025-11-14 13:49:272025-11-14 13:52:17Tribina o suzbijanju trgovanja s ljudima u Slavonskom Brodu
https://romni.net/wp-content/uploads/2016/02/logo-bolja-budućnost.jpg00Romnihttps://romni.net/wp-content/uploads/2016/02/logo-bolja-budućnost.jpgRomni2025-11-12 13:02:492025-11-12 13:52:36Održana tribina o suzbijanju trgovanja s ljudima u Slavonskom Brodu
Približavamo se godišnjici smrti Matéa Maximoffa, izvanrednog romskog pisca, pripovjedača i prevoditelja, koji nas je napustio 24. studenog 1999. godine. Prisjetimo se njegova života i djela koja su oblikovala romsku književnost i dala glas zajednici koja je stoljećima bila marginalizirana.
Matéo Maximoff rođen je 17. siječnja 1917. u Barceloni, u obitelji kalderaških Roma. Njegov otac bio je obrtnik, a majka Manuš Romkinja, rodica poznatog jazz gitarista Djanga Reinhardta. Od najranijih dana, Matéo je odrastao između jezika i kultura — kalderaški romski, španjolski, a kasnije francuski, koji je postao jezik njegova pisanja.
Njegov život bio je ispunjen izazovima. Tijekom Drugog svjetskog rata, njegova obitelj bila je prisiljena u internacijske kampove u Francuskoj, iskustvo koje je duboko obilježilo njegovo pisanje. Kroz svoja djela, Maximoff je prenosio glasove marginaliziranih, svjedočio o patnjama Roma, ali i slavio njihovu kulturu, tradiciju i identitet.
Njegov prvi značajni roman, Les Ursitory (1946), predstavlja spoj usmene romske tradicije i modernih književnih formi. Matéo je također preveo Novi zavjet na kalderaški romski jezik, pokazujući kako pisana riječ može postati most između kultura i generacija. Njegova djela prevedena su na više jezika i ostala su trajno svjedočanstvo romskog identiteta u Europi.
Prisjećajući se Matéa Maximoffa, prisjećamo se ne samo velikog pisca, već i kulturnog svjedoka i glasnog zagovornika svoje zajednice. Njegova literatura i danas nas podsjeća koliko je važno čuti, čitati i prepoznati priče onih čiji glas često ostaje nečujan.
Orhan Memedi
https://romni.net/wp-content/uploads/2025/11/Mateo-Maximoff.jpg9121280Romnihttps://romni.net/wp-content/uploads/2016/02/logo-bolja-budućnost.jpgRomni2025-11-12 10:32:232025-11-12 10:32:23Matéo Maximoff – život i djelo velikog romskog pisca
Tri generacije romskih policajki otkrivaju svoje priče
Klaudija: Od suza i znoja na akademiji do karijere policajke Policijska službenica Klaudija otvoreno govori o svom zahtjevnom putu kroz Policijsku akademiju, izazovima rada na terenu te borbi s predrasudama u svakodnevnom životu i službi.
„Prijamni ispit za Policijsku akademiju položila sam iz drugog pokušaja, a najteži dio bio mi je “psihotest,“ priznaje Klaudija“. Test je vrlo zahtjevan i zahtijeva ozbiljnu pripremu. Svim budućim kandidatima preporučujem da vježbaju psihotestove dostupne online.“
Akademija je bila fizički i psihički iscrpljujuća. Klaudijin dan počinjao je u pet sati ujutro i često završavao tek iza 23 sata. „Svaka minuta bila je isplanirana, bilo da je to bilo tjelesno vježbanje ili nastava. Osjećala sam kao da su mi stalno na oku, da testiraju moje granice. Slobodno vrijeme koristili smo samo za kratko opuštanje i obroke.“
Iako je akademija bila teška, Klaudija ističe kako joj je promijenila život: „Postala sam jača osoba. Nisam vjerovala da ću moći ispuniti sve njihove zahtjeve, ali uspjela sam.“
Težak je bio i život u zajedničkoj sobi, bez mogućnosti odlaska kući kad bih poželjela. „Suze, znoj, napor – to je ono što treba očekivati. Ali kad završiš, nagrada je velika.“
Nakon akademije, posao je dobila odmah i prve korake napravila je u Zagrebu, gdje je bilo mnogo posla, ali se često osjećala kao „stroj“. Preseljenjem u Međimurje, gdje je kod kuće, osjeća se više cijenjenom i kao osoba, a ne samo kao policajka. Rad u Međimurju donosi i specifične izazove jer često radi s romskom zajednicom. „Služba je služba, družba je družba,“ kaže Klaudija.
Zanimljivo je da joj uniforma pomaže u smanjenju diskriminacije: „Kad sam u uniformi, ljudi me gledaju kao policajku. U civilu, pak, osjećam se kao da me gledaju kroz prizmu mog romskog podrijetla. Čak me znaju pratiti po trgovinama.“
Ipak, svojim radom uspjela je srušiti mnoge stereotipe. „Poštovanje u ovom poslu moraš zaslužiti. Radiš rame uz rame s kolegama, dijeliš iste rizike i nikad ne znaš što te čeka na intervenciji.“
Policijski posao opisuje kao težak i zahtjevan – smjene traju i do 12 sati, često u više turnusa, a za sve je potrebno puno strpljenja i emocionalne snage. No, Klaudija ne žali za svojim izborom: „Ovaj posao zavoliš ili zamrziš. Ja ga volim. Mnogi su mi rekli da neću izdržati, ali ja bih opet izabrala isti put.“
Biljana: Od prve pripreme do policijske karijere – iskreno o izazovima i uspjesima Biljana je druga policijska službenica koja je svoje pripreme za Policijsku akademiju započela već u srednjoj školi, što joj je omogućilo da prijamni ispit položi iz prve.
„Položila sam iz prve, bez problema. Mislim da je upornost i dugogodišnja priprema ključ uspjeha,“ kaže Biljana. Za razliku od Klaudije, za nju najveći izazov prijemnog ispita nije bio sadržaj pitanja, već ograničeno vrijeme za rješavanje. „Mnogi kandidati se blokiraju jer ne stignu završiti test na vrijeme. Moj savjet mladima je da vježbaju psihotestove, razvijaju logiku, budu fizički spremni i prate iskustva drugih kandidata na forumima.“
Život na akademiji za Biljanu je također bio strogo organiziran i zahtjevan. „Dan je počinjao buđenjem i spremanjem sobe, zatim intoniranjem himne, obrazovnim aktivnostima i tjelesnim vježbama. Slobodno vrijeme bilo je rijetko i dragocjeno.“
Nakon akademije posao nije dugo čekala – radni dan joj je počeo tek nekoliko tjedana nakon završetka školovanja.
Biljana je radila u Međimurju i Zagrebu, a iskustva iz ta dva okruženja smatra vrlo različitim. „U Međimurju sam se suočila s diskriminacijom i neprihvaćanjem, što je bilo vrlo teško. Imala sam sreću da sam imala nadređenog koji me iskreno podržavao i savjetovao da potražim bolje radno okruženje. U Zagrebu je situacija puno drugačija – ljudi su otvoreniji, a diskriminacija znatno manja.“
Unatoč brojnim neugodnostima zbog svog romskog podrijetla, Biljana nije dopustila da je to zaustavi. „Sve što sam postigla rezultat je vlastitog truda i upornosti.“
Za razliku od Klaudije, Biljana nije imala posebne benefite zbog svog podrijetla, ali je istaknula važnu moralnu i političku podršku saborskog zastupnika Veljka Kajtazija.
Na pitanje o opasnostima posla, Biljana jasno kaže: „Policijski posao je opasan i nosi rizike, ali uz dobru pripremu i podršku može se raditi sigurno i odgovorno.“
Poruka za buduće kandidate jest jasna: potrebna je psihička snaga, hrabrost, odlučnost i spremnost na izazove.
Kada je upitana bi li opet izabrala isti put, bez razmišljanja odgovara: „Da. Volim svoj posao i ponosna sam na ono što radim. Nadam se da ću, nakon što završim fakultet, moći pomoći budućim polaznicima kao mentor i podrška.“
Također ističe da je danas zadovoljnija plaćom nego prije, što joj daje dodatnu motivaciju za rad i napredovanje.
Dušanka Oršuš: Od sna do uniforme – upis na Policijsku akademiju kao početak Dušanka Oršuš, mlada Romkinja iz Međimurja, ovih dana je ostvarila svoj dječački san – položila je prijamni ispit za Policijsku akademiju i upisala školovanje koje je priželjkivala od djetinjstva.
„Oduvijek sam željela pomagati ljudima, štititi zajednicu i biti dobar uzor unutar romske zajednice,“ kaže Dušanka, čija ljubav prema policijskom pozivu traje još od malih nogu.
Prije upisa završila je srednju školu za cestovnog tehničara u Čakovcu. „Taj smjer sam odabrala jer sam vjerovala da će mi pomoći u budućnosti ako se odlučim za policijsku školu,“ objašnjava.
Iako je prvi pokušaj upisa bio neuspješan, Dušanka je godinu dana iskoristila za dodatnu pripremu i sazrijevanje. „Radila sam druge poslove i shvatila da to nije za mene. U toj godini sam još više vjerovala u sebe.“
Obitelj je u početku bila zabrinuta zbog zahtjevnosti posla, ali nakon što je položila prijamni ispit, pružila joj je punu podršku. „Ponosni su na mene, a meni će biti posebno važno da moja majka bude sretna kada završim akademiju.“
Dušanka zna da će školovanje biti zahtjevno, a policijski posao pun izazova. „Najviše me strah da neću uspjeti ili da ću pasti na ispitima, ali želja mi je upravo suprotna – uspjeti i steći prijateljstva unutar posla.“
Poruka mladima, a osobito iz romske zajednice, glasi: „Ne odustajte od svojih ciljeva. Bit će teško, ali se isplati. Pripremite se za psihotest, budite fizički spremni i disciplinirani. Dobro se informirajte i vjerujte u sebe.“
Nakon završetka akademije, Dušanka planira raditi i stjecati iskustvo, a potom razmotriti daljnje obrazovanje. „Nije mi bitno gdje ću raditi, važno mi je da radim najbolje što mogu.“
Usporedba očekivanja i iskustava: od Dušanke do Klaudije i Biljane
Dok Dušanka tek ulazi u svijet policijske službe s velikim entuzijazmom i pomiješanim osjećajem straha i nade, Biljana i Klaudija dijele iskustva koja su potvrdila koliko je zahtjevan i složen policijski posao, posebno za pripadnice romske zajednice.
Klaudija i Biljana ističu kako je psihička i fizička priprema ključna, a zahtjevi Policijske akademije daleko od jednostavnih. Njihova iskustva pokazuju da, osim napornog školovanja, i rad na terenu donosi suočavanje s predrasudama i diskriminacijom – no također i osobnim rastom i ponosom.
Dušankina poruka mladima – da se ne predaju, da vjeruju u sebe i dobro se pripreme – jasno se nadovezuje na iskustva njezinih kolegica koje su već prošle taj put. Ove tri priče zajedno pričaju važnu priču o hrabrosti, upornosti i snazi žena iz romske zajednice koje odlučuju krenuti u zahtjevan, ali ispunjavajući poziv policajke. One ne samo da ruše predrasude već i pokazuju kako je moguće, uz podršku i vjeru u sebe, ostvariti svoje snove i postati dio sustava koji štiti zajednic.
Siniša S. Musić
https://romni.net/wp-content/uploads/2025/11/image.png528887Romnihttps://romni.net/wp-content/uploads/2016/02/logo-bolja-budućnost.jpgRomni2025-11-11 21:41:432025-11-12 10:10:43OD SNA DO UNIFORME