Teška sudbina Roma
Prije 170 godina stotine tisuća Roma oslobođene su iz ropstva u Rumunjskoj
U sve se više europskih država 20. veljače obilježava kao dan kada je 1856. godine u kneževinama Vlaškoj i Moldaviji ukinuto ropstvo Roma. Njihova porobljenost pod državnom, crkvenom i plemićkom vlašću trajala je više od 500 godina. O razmjerima ove podređenosti govori podatak da je 1856. slobodu službeno steklo između 200.000 i 300.000 Roma.
Dio njih se nakon toga doselio i u Hrvatsku, gdje danas čine skupinu Roma Bajaša. Promjene u pravnom statusu robova tekle su po etapama tijekom 1840-ih i 1850-ih. Najprije su državni robovi oslobođeni 1843. u Vlaškoj, da bi godinu kasnije isto dočekali i robovi u Moldaviji.
Godine 1844. oslobođeni su manastirski robovi u Moldaviji, a 1847. oni u Vlaškoj. Posljednji paket progresivnih mjera donesen je 1855. i 1856., kada su oslobođeni plemićki robovi.
Nažalost, službeno oslobođenje nije donijelo i druge pozitivne mjere koje se moglo očekivati. Umjesto robovima, odštete su, zbog gubitka radne snage i prihoda, isplaćivane robovlasnicima. Jedina značajnija zadovoljština koju su Romi dobili od vladajućih struktura došla je tek nedavno, prije 15 godina, kada je u Rumunjskoj donesen zakon kojim se službeno priznaje višestoljetna porobljenost Roma i kojim je 20. veljače određen kao Nacionalni dan ukidanja ropstva. Romi do dan-danas ni od rumunjske države ni od pravoslavne crkve nisu dobili službenu ispriku.
Iako su zbog ropskog statusa izgubili ljudsko dostojanstvo i bili svedeni gotovo na predmete, posljednjih se godina sve više otkrivaju individualne priče pojedinih Roma i Romkinja. Tako je danas dobro poznata priča Ioane Tinculease Rudărease, žene koja se deset godina borila za ukinuće svoga ropstva. Rudăreasa je rođena kao državna ropkinja u Vlaškoj. Prisilno je udana za Nicolaea Cinceua, roba koji je služio plemićima. Kada su u Vlaškoj 1843. oslobođeni državni robovi, Rudăreasa je zahtijevala da i ona zajedno sa svojom djecom bude oslobođena jer je rođena kao državna ropkinja. No, plemići su se tome usprotivili tvrdeći da zbog svoje udaje ona i njezina djeca više ne pripadaju državi, nego njima.
Nakon što je podnijela tužbu na lokalnom sudu oslobođena je 1845. godine, ali samo privremeno. Kako bi dokazala da je rođena kao državna ropkinja, na sud je dovela svjedoke. Međutim, njihovi iskazi nisu prihvaćeni jer svjedočenja Roma tada nisu bila pravno priznata. Sud je promijenio odluku i vratio Rudăreasu plemićima. Ne odustajući, ova je hrabra žena podnijela tužbu Vrhovnom sudu u Vlaškoj koji ju je oslobodio tri godine prije 20. veljače 1856., dana kada su svi plemićki robovi u Vlaškoj napokon postali slobodni.
