Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama
Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama podsjeća nas na dužnost društva da zaštiti svaku ženu od diskriminacije i nasilja. Kao Romkinja, osjećam odgovornost ukazati na činjenicu da je naše iskustvo često dvostruko teško: suočavamo se i s patrijarhalnim pritiscima unutar zajednice i s diskriminacijom u širem društvu.
U romskim zajednicama, koje su često zatvorene i čuvaju stroge običaje, žene se još uvijek doživljava prvenstveno kroz uloge majke i supruge. Rano stupanje u brak i majčinstvo u maloljetničkoj dobi nije iznimka nego obrazac. Istraživanja položaja Roma u Hrvatskoj jasno pokazuju da više od polovice Romkinja rađa prvo dijete prije osamnaeste godine. Time se zatvara put obrazovanju, a samim time i mogućnostima zapošljavanja, što vodi u trajnu ekonomsku ovisnost o partneru ili obitelji.
Patrijarhat je ovdje dvostruko opasan. S jedne strane, održava se kroz tradiciju i običaje, a s druge strane učvršćuje kroz siromaštvo i nedostatak institucionalne podrške. Romkinja koja proživljava nasilje nije suočena samo s nasilnim partnerom. Ona je suočena i s osudom zajednice ako progovori, s nepovjerenjem institucija, ali i s predrasudama koje dolaze izvana. Takva slojevitost obeshrabruje prijavu nasilja i održava tišinu.
Šutnja nije izbor nego nametnuta sudbina
Statistike otkrivaju da su slučajevi nasilja nad Romkinjama ozbiljno podzastupljeni u službenim evidencijama. Brojne žene trpe u tišini, a prijavljeni slučajevi tek su vrh ledenog brijega. Razlozi su jasni: nepovjerenje u institucije koje nas često gledaju kroz prizmu stereotipa, strah od stigmatizacije unutar zajednice i ekonomska nesigurnost.
Romkinje nisu žrtve zato što to žele biti, one su žrtve jer je sustav postavio prepreke na svakom koraku – od djetinjstva, kada se uskraćuje ravnopravan pristup obrazovanju, preko mladosti, kada nas običaji rano guraju u brak i majčinstvo, pa sve do odrasle dobi, kada bez diplome i zaposlenja nemamo ekonomske neovisnosti. Naše iskustvo nasilja nije samo posljedica „obiteljskih problema“, nego proizvod sustavne isključenosti i zanemarivanja.
Vrijeme je za drugačije politike
Ako želimo promjenu, ona se ne može svesti na simbolične poruke par puta godišnje. Potrebna nam je sustavna i ciljana politika koja je godinama ignorirana i zapostavljena. To znači da država i društvo konačno mora prepoznati specifične potrebe Romkinja koje godinama nisu imali sustavan i temeljit program koji bi ih zaštitio i nudio mjere za ravnopravnost u društvu. Potrebni su nam programi obrazovanja koji će djevojčicama omogućiti da završe školu unatoč pritiscima, stipendije i mentorska podrška koja će ih motivirati na daljnje školovanje. Potrebni su nam gospodarski programi i osposobljavanja namijenjena ženama, kako bi se osigurala njihova financijska neovisnost.
Institucije poput policije, centara za socijalnu skrb i zdravstvenih ustanova moraju proći kulturno osjetljive obuke. One moraju naučiti kako prepoznati specifične okolnosti Romkinja i kako im pristupiti bez predrasuda. Posebnu ulogu ovdje mogu imati romski medijatori i medijatorice – ljudi koji dolaze iz zajednice, poznaju njezine unutarnje dinamike, ali istodobno vjeruju u ljudska prava i jednakost.
Konačno, potrebno je otvoreno progovoriti i o fenomenu ranih brakova i maloljetničkog roditeljstva. To nije pitanje običaja koje treba poštivati, nego ozbiljno kršenje prava djevojčica i žena kojima je uskraćena bolja budućnost. Ako želimo prekinuti začarani krug siromaštva i nasilja, moramo osigurati da djevojčice odrastaju u sigurnosti i s jednakim mogućnostima kao i njihove vršnjakinje u ostatku društva.
Naš glas mora se čuti
Kada govorimo o nasilju nad ženama, Romkinje se ne smiju svoditi na fusnotu. Naš položaj mora postati sastavni dio nacionalnih politika i društvenih rasprava. Jer ako se borba protiv nasilja temelji samo na većinskom iskustvu, ona nikada neće biti univerzalna.
Kao Romkinja, osjećam obvezu da to jasno kažem: vrijeme je da prestanemo biti promatrane isključivo kao pasivne žrtve. Mi smo žene koje žele i mogu oblikovati vlastitu sudbinu, ali za to trebamo podršku institucija, jednaka prava i ravnopravne mogućnosti. Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama vrijedi onoliko koliko obuhvati sve žene. A to znači da mora vrijediti i za nas.
Sanela Nikolić
