SETimes: Koji su humanitarni ciljevi za koje se najviše zalažete i zašto?

Esma Redžepova: Pomoć djeci s posebnim potrebama prioritetni je cilj mojeg humanitarnog djelovanja. Smatram ih prioritetnom skupinom. Vjerujem da bi njima svi trebali pomagati. Dakako, u skladu s raspoloživim sredstvima i mogućnostima.

SETimes: Makedonski predsjednik Đorđe Ivanov nedavno vam je uručio državni orden za zasluge. Što za vas znači ta nagrada?

Redžepova: Ta mi nagrada mnogo znači. Najzad, čovjeka najviše raduje kad ga cijene u njegovom domu, kad poštuju njegov rad i doprinos. Dobila sam zaista brojne nagrade i priznanja, ali ova najnovija i ona koju mi je uručio predsjednik Tito su mi najdraže.

SETimes: Prošlog ste se mjeseca priključili makedonskim poslovnim ženama na zasjedanju Povjerenstva UN-a za status žena. Kakvo je ozračje za razvoj ženskih poslovnih pothvata u Makedoniji?

Redžepova: Poslovno ozračje u Makedoniji postupno se mijenja; sada ima više žena na rukovodećim položajima. Raste i broj žena u zakonodavstvu. Na posljednjim smo predsjedničkim izborima [u ožujku] imali žensku kandidatkinju [Mirusu Hoxha]. Smatram kako je to imalo još veću težinu zbog toga što je pripadnica albanske narodnosti. Dakle, stereotip kako su albanske žene domaćice čiji je jedini posao da brinu za svoju djecu više nije utemeljen. Bila sam vrlo ponosna na Hoxhu i nadam se kako će jednog dana žena preuzeti kormilo Makedonije.

SETimes: Na vašoj web-stranici piše kako se nadate da će u zemlji doći do promjena. Kakve biste promjene rado vidjeli? Kako vidite novu, drugačiju Makedoniju?

Redžepova: Voljela bih da se svijet promijeni, ne samo Makedonija. Voljela bih jednog dana vidjeti svijet koji počiva na jednakosti i toleranciji, bez granica, tako da svi putuju slobodno i žive gdje žele i gdje smatraju da je za njih najbolje.

Smatram kako su ta prava oteta ljudskom rodu i zato sam u mnogo navrata rekla kako su životinje naprednije od ljudi – one se mogu kretati kamo žele i nitko od njih ne traži putovnicu. Ne ovise o ničijoj dobroj volji. Čak i najotrovnija zmija ide gdje god želi.

SETimes: Članica ste gradskog vijeća Skopja. Kako vaš rad u gradskoj upravi pomaže Romima u Makedoniji?

Redžepova: Članica sam VMRO-DPMNE-a, vladajuće stranke, te kao članica vršim funkciju savjetnice u gradskom vijeću Skopja. Svojim sam političkim angažmanom prije svega htjela [pokazati] kako jedna Romkinja može biti društveno aktivna, da to nije povlastica isključivo makedonskih žena. Smatram kako sam djelomice uspjela jer vidim da se sve veći broj djevojaka školuje. Ako sam svojim primjerom imalo pridonijela emancipaciji Romkinja, vrlo sam sretna.

SETimes: Smatrate li da će vaša djeca nastaviti vaše aktivnosti i njegovati vašu humanitarnu baštinu te pomoći da više ljudi postigne relevantne promjene?

Redžepova: Naravno da bih voljela da moja djeca budu nastavljači mojeg rada. Mislim kako sam im odgojem usadila ljubav za ljude. Moja djeca znaju davati, pomagati ili organizirati humanitarni koncert. Nadam se da će nastaviti tamo gdje ja stanem.

SETimes: Mislite li da kultura može predstavljati silu koja će ujedinjavati jugoistočnu Europu?

Redžepova: Kultura je uvijek bila i ostala most koji povezuje ljude različitih vjerovanja i nacionalnosti, budući da se ne obazire na državne granice. Neovisno o tome tko je, svatko pjeva i pleše na svoj način. Mislim da pjesma ujedinjuje ne samo jugoistočnu Europu, već i svijet.

SETimes: Jesu li na vas utjecale neke druge pjevačice poput Billie Holliday ili Bessie Smith?

Redžepova: Kad je riječ o glazbi, nikad nisam imala neki određen uzor, niti su na mene utjecali pjevači ili pjevačice. Moj mentor i suprug Stevo Teodosievski htio je od mene napraviti remek-djelo. Nikad nisam pratila neki izdvojeni primjer. Naporno sam radila kako bih postala ovo što sam danas, ali on je uvijek inzistirao da ostanem “ja”, a ne da postajem netko drugi. Vjerujem kako smo to zajednički i postigli.

SETimes: Je li neka od vaših pjesama usmjerena protiv predrasuda protiv Roma? Kritiziraju li vas ikad zbog uporabe riječi “ciganka” uz svoje ime?

Redžepova: Ne, moje su pjesme posvećene tradiciji i kulturi Roma, a ne načinu na koji nas drugi vide. Kad je riječ o kritici, ja ju ne prihvaćam. Neovisno o tome što drugi govore, nadišla sam to još davno. Kad sam tek krenula u školu, shvatila sam da nisam poput ostalih. Tada su me djeca prozvala “cigankom” i nisu htjela sjediti sa mnom. Dolazila bih kući plačući, a jedna mi je od mojih teta objasnila kako smo drugačiji zato što dolazimo iz zemlje zvane Indija, u kojoj je uvijek sunčano pa smo zbog toga tamnoputi.

SETimes: U dokumentarcu “Romska duša” pripovijedate povijest Roma sve do drevnih korijena. Osjećate li čvrstu povezanost s Indijom i njenom kulturom? Je li to izravno utjecalo na vašu glazbu i kreativan rad?

Redžepova: Svakako osjećam bliskost s Indijom i njenim ljudima, posebice s indijskom pokrajinom u kojoj oko 28 milijuna ljudi govori moje jezik te ih savršeno razumijem. To je potkrijepilo moje usvajanje činjenice da Romi potiču iz Indije.

SETimes: Je li glazba postala previše komercijalizirana? Je li moguće predstaviti tradicionalnu glazbu širokoj publici bez gubitka nekih ključnih elemenata?

Redžepova: Ako je građeno na temeljima tradicionalne glazbe, sigurno je moguće postići dobar učinak. Ipak, danas se sve više prodaje golotinja na pozornici, dok se kvaliteta i dobar glas slabije prodaju.

SETimes: U karijeri ste održali tisuće koncerata kroz više desetljeća. Osjećate li i danas jednaku energiju i entuzijazam kad izađete na pozornicu? Što vas pokreće?

Redžepova: Da, i dalje nastupam jednakom strašću. I danas osjećam određenu pozitivnu tremu prije koncerta, kad sam svjesna da u publici ima više od 10.000 ljudi ili, kao u Sydneyu, 200.000 ljudi u Hyde Parku. Motivira me moja ljubav za pjesmu i glazbu.