JASENOVAC – LOGOR SMRTI

Koncentracijski logor Jasenovac bio je prvi sustavno izgrađivani logorski kompleks na teritoriju Nezavisne Države Hrvatske, jedini koji je neprekidno djelovao za cijelo vrijeme njezina postojanja, najveći po prostoru koji je zauzimao, po broju logoraša koji su kroz njega prošli kao i po broju žrtava koje su u njemu stradale tokom Drugog svjetskog rata. Logor smrti i stratišta Jasenovac bio je najveći koncentracijski logor u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) tijekom Drugog svjetskog rata. Uspostavljen je 1941. godine od strane ustaškog režima, koji je bio saveznik nacističke Njemačke i fašističke Italije. Logor Jasenovac poznat je po brutalnosti i masovnim zločinima nad Srbima, Romima, Židovima, antifašistima i političkim protivnicima režima.

Nalazi se na području Hrvatske, uz rijeku Savu, blizu granice s Bosnom i Hercegovinom i djelovao je od kolovoza 1941. do travnja 1945.godine

Logor je nastao kao rezultat genocidne politike nad Židovima, Srbima i Romima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 10. travnja 1941. godine, pod okriljem i neposrednim utjecajem nacističke Njemačke i fašističke Italije, proglasila Ustaška domovinska organizacija (isti dan kada je njemačka vojska ušla u Zagreb).

Bio je to višenamjenski logor a istovremeno koncentracijski, prolazno radni, kažnjenički i vojni. U njega su upućivani muškarci, žene i djeca iz svih krajeva NDH i istovremeno iz njega je dio zatočenika bio upućivan na prisilni rad u Njemačku i u druge logore u okupiranoj Europi. Logor je bio “najveća tvornica” u NDH s besplatnom radnom snagom gdje se u njega dolazilo i po presudi suda zbog izvršenog kaznenog djela. U logoru Jasenovac zatvoreni su bili zarobljeni partizani, pripadnici narodnooslobodilačkog pokreta, domobrani i četnici.      

Jasenovac je prije svega bio logor smrti kojem je osnovni zadatak bio istrebljivanje Srba, Židova i Roma te ostalih rasno neprihvatljivih manjina te stratište za većinu onih koji su u njega ušli, a nisu se uklapali u pojam rasne čistoće (Židovi), ili su pripadali etnički manje poželjnim narodima (Srbi i Romi), kao i za protivnike ustaškog režima i članove njihovih obitelji, bez obzira na nacionalnu ili rasnu pripadnost (antifašisti, komunisti, članovi HSS-a i dr.) Bio je dio šire politike etničkog čišćenja, prisilnog preobraćanja i uništenja „nepoželjnih“ naroda i skupina.

Jasenovac je bio posebno “ozloglašen zbog svojeg barbarizma i broja žrtava”. Za razliku od nacističkih koncentracijskih logora koje su nazivali tvornice smrti, zbog industrijskog pristupa ubijanju kojeg su imali nacisti s plinskim komorama, posebnost Jasenovca je bila u tome što su ustaški krvnici svoje žrtve često ubijali neposredno, svojeručno i brutalno, tako da su žrtve Jasenovca u velikom broju stradale od noža, malja ili sjekire. Tijekom godina, dosta je logoraša bivalo otpušteno iz Jasenovca, a znatan broj je i pobjegao nakon čega su bili u prilici svjedočiti o strahotama tog logora.

Broj ubijenih nije točno utvrđen. Procjene se kreću od 80.000 do preko 100.000 žrtava, uključujući muškarce, žene i djecu.

Danas se na mjestu logora nalazi Spomen-područje Jasenovac, koje uključuje memorijalni muzej i poznati Cvijet spomenik, podignut u znak sjećanja na žrtve.

Najpoznatiji su logori Ciglana, Bročice i Krapje, a Donja Gradina, koja se danas nalazi u Bosni i Hercegovini, bila je jedno od najvećih stratišta. Ustaše su, u travnju 1945., svjesni skorog kraja rata, pokušali uništiti dokaze zločina. Dio zatvorenika je likvidiran, a preostali su organizirali proboj iz logora 22. travnja 1945. godine. Od oko 600 zatočenika koji su pokušali pobjeći, preživjelo je samo njih oko 90.

Ove godine Komemoracija u spomen na žrtve ustaškog logora Jasenovac, pod nazivom ’80 godina, 80 sudbina’, održala se u Jasenovcu na sam dan proboja zatočenika 22. 04.

U komemorativnom krugu uz spomenik Cvijet, kroz priču “80 godina, 80 sudbina”, upaljeno je 80 svijeća, označenih kratkom biografijom i fotografijom pojedine stradale osobe. Kroz tih 80 sudbina nastojalo se simbolički naznačiti strukturu žrtava logora Jasenovac i Stara Gradiška, te postići civilizacijsku razinu kulture sjećanja na stradale pojedince.

Svi koji su prisustvovali komemoraciji u znak sjećanja na 80. godišnjicu proboja posljednjih zatočenika iz koncentracijskog logora Jasenovca, prohodali su put sastavljen od drvenih pragova željezničke pruge kojom su zatočenici prevoženi u logor.

Na komemoraciji su bili predstavnici manjina koje su bile žrtve ustaškog logora – Boris Milošević u ime Srpskog narodnog vijeća, Ognjen Kraus u ime židovske zajednice, te Veljko Kajtazi u ime romske manjine. Franjo Habulin predstavljao je Savez antifašističkih boraca i antifašista. Nazočili su i drugi uzvanici, diplomatski predstavnici, kao i predstavnici političkih stranaka, institucija, udruga i gradova, a stigao je i bivši predsjednik Stjepan Mesić.

U sklopu komemoracije izveden je prigodni glazbeni program, čitani su ulomci iz svjedočanstva preživjelih zatočenika te predvođene molitve u ime pravoslavnih, židovskih, katoličkih i islamskih vjernika.

Zaključak

Logor Jasenovac ostaje jedno od najstrašnijih mjesta zločina u Europi tijekom Drugog svjetskog rata. Predstavlja trajni podsjetnik na to kamo mogu odvesti mržnja, ekstremizam i politika isključivosti. Danas je važno čuvati sjećanje na žrtve, njegovati istinu, i suprotstavljati se svakom obliku poricanja zločina.

Poezija kao način razbijanja predrasudama o Romima

Romi u Bosni i Hercegovini su najbrojnija manjina i najčešće su izloženi predrasudama, diskriminaciji i isključenosti. Jedan od načina kako se dvadestdvogodišnji Almir Agić iz Ilijaša kod Sarajeva bori protiv predrasuda i daje glas onima koji su nevidljivi u društvenim okvirima su poezija i umjetnost.

U zbirci pjesama “Kaktus u polju orhideja” prikazuje unutrašnju borbu između onoga što osjeća i onoga što društvo od njega očekuje, naglašavajući koliko se pojedinci često moraju prilagođavati unaprijed zadanim formama.

U zbirci “Kaktus u polju orhideja”, kako je pojasnio Agić, kaktus simbolizuje njega koji je odrastao u okruženju punom izazova, naučio da se brani i uprkos svemu preživi, dok orhideja predstavlja nju – nekoga ko dolazi iz drugačijeg svijeta, nježnijeg ali istovremeno okruženog nepisanim pravilima koja ne dopuštaju odstupanja.

„Kroz tu simboliku želio sam prikazati koliko je teško izboriti se za ljubav, prihvatanje i pravo na sreću kada se ne uklapate u očekivanja sredine“, kazao je Agić.

Objašnjava da poezija ima moć da dopre do ljudi na način na koji argumenti i statistike često ne mogu. Kroz stihove, stvarnost se ne prikazuje kao puka statistika, već kao emocija koja se ne može ignorisati.

,,Smatram da je umjetnost, a posebno poezija, snažan alat u borbi protiv predrasuda jer omogućava ljudima da na trenutak vide svijet kroz naše oči. Ako makar jedna osoba nakon čitanja moje zbirke počne razmišljati drugačije, osjeti empatiju ili preispita svoje stavove, onda poezija već mijenja stvarnost“, dodao je Agić.

Njegova poezija nije samo lična priča, već i univerzalna poruka o položaju Roma u društvu.

„Nevjerovatno je važno da mi sami pričamo svoje priče. Toliko dugo su drugi pričali o nama, umjesto nas. Kada mladi Romi dobiju priliku da govore, ne samo da razbijaju predrasude, već i grade samopouzdanje, otvaraju vrata novim generacijama i pokazuju da imamo pravo na vlastiti glas”, smatra Agić, navodeći da svaka ispričana priča je mali korak prema društvu u kojem Romi nisu samo tema rasprava, već aktivni sudionici u kreiranju narativa o sebi.

Prema istraživanju iz 2022. godine koje je provela Romani Early Years Network, mnoge romske porodice u BiH navode da im djeca nemaju pristup kvalitetnim uslugama poput biblioteka, predškolskog obrazovanja i sportskih centara. Slabe komunikacijske vještine, ograničen pristup obrazovanju i siromaštvo, kako se navodi u izvještaju, često rezultiraju time da se romska djeca smještaju u škole za djecu s poteškoćama u učenju, što doprinosi daljoj segregaciji i diskriminaciji.

Diskriminacija, kako pojašnjava Agić, nije uvijek očigledna već se često pojavljuje u suptilnim oblicima, „kroz neizgovorena očekivanja, zatvorena vrata i ograničene mogućnosti“.

Iako postoje pozitivni pomaci integracije Roma u naše društvo, i dalje su najčešće spori i nedovoljni. Najčešće prepreke, prema istraživanjima, su u obrazovanju, zapošljavanju i političkom predstavljanju Roma u Bosni i Hercegovini, a što pokazuje i neimplementacija presude „Sjedić-Finci“  koju je Evropski sud za ljudska prava donio prije 16 godina.

Jedan od pozitivnih primjera integracije Roma u naše društvo je uvođenje romskog jezika kao izbornog predmeta u osnovnim školama Tuzlanskog kantona. Ova inicijativa, prva te vrste u Bosni i Hercegovini, ima za cilj stvaranje inkluzivne i nediskriminatorske obrazovne sredine te očuvanje kulturnog identiteta Roma.

,,Napredak postoji, ali je spor i nedovoljan. Vidimo više Roma u obrazovanju, kulturi, aktivizmu, ali prepreke su i dalje ogromne. Diskriminacija nije uvijek vidljiva na prvi pogled. Ipak, svaka priča poput moje, svaka uspješna priča nekog mladog Roma, otvara put drugima. Vjerujem da su promjene moguće, ali za njih su potrebni i sistemska podrška i hrabrost pojedinaca da se bore za svoje mjesto u društvu“, kazao je Agić.

Zbirka “Kaktus u polju orhideja” je Agićev prvijenac a sadrži 63 pjesme u kojima se isprepliću teme ljubavi, siromaštva, diskriminacije i nepravde. Izdali su je javna ustanova kulturno sportski centar (JU KSC) i Radio Ilijaš, a promocija je održana u januaru ove godine u sklopu programa „Ilijaška zima“.

Osim što se okušao u pisanju, Agić je i ambasador slobode izražavanja od 2024. godine a aktivan je i kao autor i kolumnista na portalu Newipe, koji tretira teme koje se tiču romske zajednice i tema koje dolaze iz romske zajednice.

Uz ambiciozne planove za budućnost, Agić navodi da se nada da će biti intenzivno, emotivno i snažno kao “Kaktus u polju orhideja”, ako ne i više od toga. Dodaje da svaka priča koju napiše nosi dio njega, a inspiracije mu ne nedostaje, zbog čega se nada da neće proći nezapaženo.

Amina Sejfić

IZ HRVATICE U ROMKINJU

Elvis Kralj: Tražimo trenutnu smjenu pročelnice Maje Odrčić Mikulić

Županijska pročelnica Maja Odrčić Mikulić promijenila je navodno nacionalnost u romsku kako bi se kandidirala za dožupanicu – romska zajednica ogorčena

Na sljedećim lokalnim izborima, koji će se održati 18. svibnja, romska manjina u Međimurju će po prvi put imati priliku birati dožupana iz svojih redova – prema popisu stanovništva iz 2021. godine imaju zakonsko pravo na to.

No, kako nam kaže Matjaš Dido Oršuš, predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine u Međimurju, uz kandidata Elvisa Kralja pojavila se navodno kandidatkinja – pročelnica Upravnog odjela za civilno društvo i ljudska prava pri Međimurskoj županiji, Maja Odrčić Mikulić. Ona je, kako kaže Oršuš, preko noći promijenila nacionalnost i postala – Romkinja.

Naša je zajednica dosta loše reagirala na tu vijest. No, romski će birači odlučiti koji je bolji kandidat. Ja sam siguran da će Romi podržati Elvisa Kralja. Sada se zapravo vidi u kojem su Romi položaju i kako se županija odnosi prema Romima.

Naš povijesni trenutak su obezvrijedili i iskoristili rupu u zakonu. No, to nas je sada još više potaknulo na ujedinjenje. Ogorčeni smo i ljuti, a to će se pokazati na biralištima”, reakcija je Matjaša Dide Oršuša za naš portal.

Elvis Kralj pak kaže kako su svi neugodno iznenađeni. “Pročelnica je imala priliku pomagati romskoj zajednici na svojoj funkciji sve ove godine, no ona to nije radila. Imala je važnu funkciju za nas Rome, ali smo nailazili na prepreke na svakom koraku. Godinama smo se žalili na nju i njezin rad.

Njezina promjena nacionalnosti i odluka da se kandidira za dožupanicu u ime romske zajednice je namjera vodstva županije da se spriječi Rome da se domognu te visoke pozicije. Np, kome će sada to koristiti? Romima ili Hrvatima? Nikome! Samo će baciti loše svjetlo na Međimurje. To nisu bile dobre namjere.

Župan bi trebao smjeniti svoju pročelnicu, a i onda dati ostavku na tu poziciju. Ako se želi kandidirati za dožupanicu, ne može raditi na županiji. Neka da otkaz, pa se neka igra sa sudbinom na izborima”, ogorčen je Elvis Kralj.

I Kralj i Oršuš složni su u jednome. Kako tvrde, pročelnica nije iskusila romski život, stereotipizaciju, diskriminaciju i rasizam, ne zna kako Romi žive i ne zna s kakvim se problemima muče iz dana u dana, stoga ih ni ne može predstavljati. Slažu se da će ovaj potez, ako se pokaže istinitim, unijeti još više razdora u ionako krhke odnose između Roma i većinskog stanovništva.

Autor: E.M.

21.04.2025.

SJETSKI DAN ROMA

Svjetski dan Roma obilježava se 8. travnja, u spomen na prvi Svjetski kongres Roma održan u Londonu 1971. godine. Ovaj dan posvećen je romskoj kulturi, povijesti i tradiciji, ali je ujedno i prilika ukazati na probleme s kojima se Romi suočavaju u svakodnevnom životu.

Ovaj povijesni događaj označio je prekretnicu u borbi za njihova prava pozivajući se na samoopredjeljenju i međunarodno jedinstvo, ali isto tako i za učešće Roma u politici. Na Kongresu donijeta je odluka o romskoj zastavi i službenoj himni „Đelem, Đelem“,  simboli koji do danas predstavljaju jedinstvo, dostojanstvo i identitet romskog naroda. Romska zastava je u donjem dijelu zelene boje koja simbolizira zemlju, a u gornjem dijelu je plave boje koja simbolizira nebo. Crveni kotač, koji se nalazi u sredini zastave, predstavlja putovanja i migracije Roma.

Na Prvom kongres Roma u Londonu je također i proglasišen službeno romski jezik (romani chib), kao i službenim prihvaćanjem naziva ˝Rom˝, što na romskom jeziku znači čovjek.

Na ovaj dan odajemo priznanje bogatom kulturnom nasljeđu Roma i njihovom značajnom doprinosu dok istovremeno ukazujemo na izazove sa kojima se i dalje suočavaju. Međunarodni dan Roma podsjeća nas na važnost jednakosti, nediskriminacije i poštovanja ljudskih prava za romske zajednice širom svijeta.

Međunarodni dan Roma, važno je osvrnuti se na ostvareni napredak, ali i na prepreke koje i dalje stoje na putu ka punoj jednakosti, dostojanstvu i pravdi za romske zajednice. Borba za prava Roma se nastavlja, ali kroz kontinuirano podizanje svijesti, zalaganje i provođenju efikasnih mjera, možemo graditi inkluzivnije i pravednije društvo za sve.

Mnogi Romi žive u teškim uvjetima i teško izlaze iz začaranog kruga višegeneracijskog siromaštva,  što dokazuje i izvještaj Pučke pravobraniteljice.

Prema rezultatima istraživanja koje je provela institucija pučke pravobranteljice, najveći broj ispitanika, njih više od petine, smatra da su upravo Romi najdiskriminiranija društvena skupina u Hrvatskoj. Romi su pri tome često izloženi i javnom govoru kojim se šire predrasude i netrpeljivost, pogotovo na društvenim mrežama, a koji nerijetko stereotipizira sve Rome i kojima se pripisuju negativne karakteristike i značajke onih pojedinaca koji protupravno postupaju.

Značajna zapreka uspješnijem uključivanju Roma u hrvatsko društvo je i problem segregacije romske djece u osnovnim školama na koji pučka pravobraniteljica ukazuje već godinama. Nažalost, problem se i dalje ne rješava što pokazuju i podaci Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih prema kojima je u školskoj godini 2022./2023. bilo 80 segregiranih razreda, dok ih je u aktualnoj školskoj godini 85. Kako je upravo osnovnoškolsko obrazovanje ključno za nastavak obrazovanja i uključivanje u društveni, gospodarski i politički život iz kojeg su Romi u velikoj mjeri isključeni, pravobraniteljica je Vladu RH više puta upozorila na potrebu hitnog provođenja sveobuhvatnih mjera s ciljem ukidanja segregiranih razreda, koje, između ostalog, uključuju i izradu analize i Akcijskog plana desegregacije, što još uvijek nije učinjeno.

Poduzimanje dodatnih mjera i rješavanje problema segregacije Roma u obrazovanju, ali i stanovanju, kao i sprječavanje govora mržnje i zločina iz mržnje prema Romima preporučio je i UN-ov Odbor za ljudska prava u četvrtom periodičnom izvješću RH iz rujna 2024. godine.

Sve to ukazuje da ni unatoč robusnoj zaštita prava na jednakost zajamčenoj zakonskim okvirima, zaštita prava na jednakost Romima u Hrvatskoj u praksi nije lako, ni brzo ostvariva. Široko zajamčena zaštita prava svakako je važna, ali suština je u konkretnoj provedbi u praksi.

Razumijevanje, dijalog te rušenje stereotipa i predrasuda ključni su za adekvatno provođenje postojećih politika i propisa, ali i za unaprjeđenje onih budućih, s ciljem uspješnijeg uključivanja Roma u društvo i učinkovite zaštite njihovih ljudskih prava. (ured Pučke pravobraniteljice)

Ramiza Memedi

Međunarodni dan borbe protiv nasilja

25. studenog obilježavamo Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, dan koji treba ući u romsku zajednicu koja i dan danas živi patrijarhalnim životom.

Odlukom Ujedinjenih naroda 1999. godine, obilježava se Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, u znak sjećanja i poštovanja prema sestrama Mirabel, koje je 25. studenoga 1960. godine u Dominikanskoj Republici dao ubiti diktator Rafael Trujillo zbog njihovih aktivnosti i borbe za demokraciju i pravdu, te svim onim ženama koje su svoj rad posvetile borbi za ljudska prava, za dostojanstvo svakog ljudskog bića.

Nasilje nad ženama je problem u gotovo svim društvima, najrašireniji je oblik ugrožavanja temeljnih ljudskih prava i predstavlja ozbiljan problem, posebice stoga što većina takvih događaja ostaje u velikoj, tamnoj brojci neprijavljenih djela.  Djela koja ponekad i tragično završe, kao što svjedočimo sve češće u medijima. Nažalost se tek tada govori u javnom prostoru o problemu koji svakodnevno prisutan, na svim razinama, svim društvima, bez obzira na nacionalnost.

Upravo zatvorene zajednice često su primjer kako se tek kada se dogodi tragedija budu medijski izloženi. Romska zajednica je takav primjer, osobito Romkinje koje  i dalje rjeđe prijave slučaj nasilja koje u romskoj zajednici i dalje ostaje unutar zajednice. I dalje drži da je to sramotno prijaviti životnog partnerra pogotovo ako imaju djecu, iako pojedine se odluče prijaviti ali je vrlo mali broj.

Isto tako nasilje se prenosi, nove generacije dolaze, svjesni i s više znanje, ali opet nedovoljno da bi ojačali i stvorili zdrave navike i svijesti  da je nasilje zlo koje ne smije zaživjeti unutar obitelji.  Upravo su najpogubnije posljedice u stvaranju međugeneracijskog prijenosa nasilničkog ponašanja gdje čitave obitelji generacijama žive u nasilju, žrtva postaje počinitelj, a dijete uči negativne obrasce ponašanja.

Iako je posljednjih godina u Hrvatskoj postignut značajan napredak u suzbijanju nasilja u obitelji, posebice u domeni zaštite žena i djece žrtava obiteljskog nasilja, nasilje nad ženama i dalje predstavlja ozbiljan društveni problem, osobito u romskoj zajednici.

Romkinje moramo ojačati i stvarati dodatne edukacije kako spriječili nasilje unutar zajednice,  možda će biti sporo, izazovno  i puno prepreka, ali posvetimo se problemu koji će pomoći mladim Romkinjama da postanu emancipirane, jake i pune samopouzdanja  kako bi se zaštitili od nasilja koji trpe.

Održan 24. godišnji koncert Romskog resursnog centra

Romski resursni centar je održao svoj tradicionalni koncert koji svake godine oduševljava s posjetitelje raznolikošću i šarenilom koji pokazuje romsku tradiciju i kulturu kroz kulturni amaterizam.

Kulturni amaterizam, osobito folklor blijedi u romskoj zajednici, koja je kroz godine izgubila mnoga kulturno umjetnička društva.  Kroz mnogobrojne izazove kojima se nose romske udruge, drago nam je vidjeti da je pojedina romska organizacija opstala više od dvadeset godina. Upravo Romski resursni centar koji djeluje od 2002. godina primjer je uspješnog djelovanja, ali i razvoja udruge koja je postala stup podrške lokalnoj zajednici u Dardi. Početkom rada s nazivom Romsko kulturno umjetničko društvo „Darda“ počela  je s kulturno umjetničkim aktivnostima s ciljem očuvanja tradicije i običaja Roma na području Baranje te rada s mladim Romima, a danas pokreće brojne aktivnosti za romsku zajednicu različite dobi i strukture. 

Jedna od tradicionalnih aktivnosti koju održavaju od početka je godišnji koncert na kojem okupljaju bitne dionike u tome području te prezentiraju folklor koji se polako gubi u romskoj zajednici u Hrvatskoj.  Ove godine je održan 24. godišnji koncert koji je održan 26 listopada 2024. godine, u Dardi te je financiran sredstvima Savjeta za nacionalne manjine i Općine Darda.

Na koncertu je uvodnu riječ održao Jovica Radosavljević koji je istaknuo ulogu Romskog resursnog centra u zajednici, ali i  projektne aktivnosti koje provode u tekućoj godini.

–   Ponosni smo na činjenicu da su u našim aktivnostima,  u prethodnih 24 godina, bili uključeni gotovo svi pripadnici romske zajednice na području naše Općine Darda. Najveći udio su upravo djeca i mladi kroz program pomoći pri učenju, folklornu sekciju i program alternativnog predškolskog programa. Trenutno smo partneri na projektu „Uključi se II“ i socijalnog uključivanja i integracije romske zajednice s Centrom za nestalu i zlostavljanu djecu iz Grada Osijeka. – istaknuo je Jovica Radosavljević

Kroz cijeli koncert se osvrnuo na brojna postignuća koja su ostvarili kroz godinu dana rada sa zajednicom i partnerima kojima je ostvaren značajan napredak u društvu. Istaknuo je i radni tim Romskog resursnog centra koji je uspio ostvariti projekte kao što su Čuvari romske baštine i društveno koristan rad putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

Kroz različite točke prezentirana je folklorna grupa udruge i njihova kvaliteta u prezentaciji plesa romske zajednice na tome području te nošnja specifična za Rome iz Darde.

Na koncertu je sudjelovale i pjesnikinje Slađana Šabić i Radojka Piškorjanac iz Darde koje su recitirale svoje pjesme kao što su Od proljeća do jeseni i Moji snovi.

Pri kraju koncerta su predstavljene ključni članovi tima Romskog resursnog centra koji su bitan dionik u osmišljavanju, apliciranju i provedbi aktivnosti udruge koja čini malim koracima velike promjene u Dardi i šire.

Nadamo se da će udruga nastaviti uspješan niz koji ostvaruju svojim radom za boljitak romske zajednice u Baranji.

Orhan Memedi

DELEGACIJA ROMA ITALIJE I SRBIJE U POSJETU SAVJETU ZA NACIONALNE MANJINE RH

Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Tibor Varga, primio je 10. lipnja 2024. godine delegaciju Roma Italije i Srbije na čelu sa Saškom Jovanović, predsjednicom i osnivačicom udruge Ženske romske organizacije Romni, uz pratnju Ramize Memedi predsjednice Udruge žena Romkinja u Hrvatskoj „Bolja budućnost“ aktivne u Hrvatskoj.

Saška Jovanović predstavila je romsku organizaciju Romni Aps koja djeluje u Italiji i provodi niz aktivnosti radi poboljšanja položaja Roma. Ove godine pokrenut je projekt „Pričajmo o nama“  kojem je cilj ojačati kapacitete romskih aktivista u Hrvatskoj, Italiji i Srbiji po pitanju medijske pismenosti i komunikacijskih vještina. Projekt se provodi u suradnji s Udrugom žena Romkinja u Hrvatskoj „Bolja budućnost“ i Klubom za zapošljavanje Roma iz Srbije. U okviru realizacije projekta planirana je posjeta ključnih tijela u Hrvatskoj koja provode aktivnosti usko vezane uz Rome.

Predsjednik Savjeta predstavio je osnovne i glavne odrednice Savjeta kao krovnog tijela nacionalnih manjina kroz njegov djelokrug i nadležnost utvrđen Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina. Ukratko je izložio postupak sufinanciranja programa kulturne autonomije udruga nacionalnih manjina putem Savjeta sredstvima Državnog proračuna koji se odvija na godišnjoj razini. Prezentirao je vrste programa kulturne autonomije kao i programe kojima se stvaraju pretpostavke za ostvarivanje kulturne autonomije romske nacionalne manjine.

Predstavnici delegacije iz svojih pozicija dotaknuli su se općenitih pitanja glede načina uređenja i rješavanja prava pripadnika nacionalnih manjina u Hrvatskoj, a usko vezana uz izazove s kojima se Romi svakodnevno i aktivno susreću u Italiji. Izrazili su iznimno zadovoljstvo činjenicom kako su određena prava pripadnika nacionalnih manjina uređena u Hrvatskoj s osvrtom na nezavidan položaj Roma i Sinta u Italiji.

Fokus organizacije Romini je rješavanje problema Roma u Italiji. Sašaka Jovanović predstavila je i organizaciju ROWNI (Roma Women Network Italy) koju je pokrenula 2014. godine kako bi proširili spektar djelovanja. Ujedno je govorila o poziciji Roma u Italiji i samostalnom financiranju romskih organizacija bez podrške države. Kao primjer navela je Romski festival muzike i kulture Roma i Sinta koji zadnje četiri godine organizira i financira nazočna članica delegacije Concetta Sarachella. Festival posjeti i do 800 ljudi čime se postiže medijska popraćenost što omogućuje predstavljanje romske kulture, muzike, novih projekata te općenito angažiranosti koja doprinosi dobrobiti romske zajednice.

Izvor : Savjet za nacionalne manjine RH

Radionica s romskim novinarima

U lipnju 2024. godine održana je cjelodnevna radionica za korisnike projekta „Pričajmo o nama“. Radionica obuhvatila brojne teme koje bi ojačale kapacitete korisnika u medijskom području, a njihovo sudjelovanje je pokazalo koliko su zainteresirani za djelovanje u medijima.

Kroz  Erasmus+  financiran je projekt čija tema pokriva veoma bitnu temu za romsku zajednicu koja  godinama  ističe nezadovoljstvo s medijskom slike romske nacionalne manjine u medijima. Taj problem su prepoznali predstavnici udruge  Romni APS iz Italije koja zajedno s  Udrugom Žena Romkinja u Hrvatskoj „Bolja budućnost“ i Klubom za zapošljavanje Roma iz Srbije, započela provedbu projekta Pričajmo o nama. Obzirom na lokacije i udaljenost partnera, u rujnu 2023. godine pokrenut je  ciklus online radionica za korisnike kojim se ojačala medijska pismenost i njihove kapacitete u tome području. Kroz početna znanja i praktičnog djela, partner iz Hrvatske je pokrenuo cjelodnevnu radionicu na kojoj su gostovali ugledna imena u romskom medijskom prostoru. Kao predavači su sudjelovali Gordana Nešović,  urednica dnevne radio emisije “Romano Them – Svijet Roma” na Radio stanici Beograd 1, Daut Qylangjiu, urednik romske redakcije na Radio televiziji Kosovo te Dalibor Tanić, glavni urednik romskog portala www.newipe.net.  Radi se novinarima koji godinama djeluju u romskom aktivizmu i medijskom prostoru u svojima državama te njihovo iskustvo doprinijelo je shvaćanje izazova i rada u medijskom sektoru.

Ključan je taj direktan kontakt s predavačima kojima je ovo svakodnevica i koji su dali svoj doprinos da se stvori romski medijski sadržaj u njihovim zemljama. Ima tri predavača, a svaki predstavlja različit medij u kojem djeluju. Imamo Gordanu Nešović koja djeluje kroz radio emisiju. Njen  pristup radu i prezentaciji je osobito težak jer treba u glasovnom smislu, s određenom dinamikom, prenijeti slušateljima informaciju koja treba doprijeti do njih. S druge strane imamo Dauta Qyulangjiu koji radi na televiziji i koji prenosi svoje iskustvo kroz audio-vizualnu prezentaciju koja je najatraktivnija korisnicama. Vjerujem da je trebao dosta truda uložiti kako bi ostvario svoj cilj  i mogućnost da prikaže romsku tematiku kroz javnu televiziju. A Dalibor Tanić prikazuje nešto što je i dalje novost, odnosno Internet koji se pokazao kao dobar medij s kojim možemo doprijeti do romske zajednice. Iako se radi o web portalu, on prikazuje različite alate kojima može stvoriti zanimljiv sadržaj za svoje korisnike te ujedno u jednom članku može ukomponirati i audio-vizualni materijal koji će dodati atraktivnosti korisnicima. Mislim da su organizatori s ovime uspjeli obuhvatiti sve potrebno kako bi pružili nama korisnicima što kvalitetniji edukativni sadržaj koji ćemo moći koristiti u svoje budućem radu. – pojašnjava Orhan Memedi iz Zagreba.

Aktivna participacija i direktan prijenos je ključ uspjeha

Na radionici je sudjelovalo 15 sudionika, iz svake zemlje po pet sudionika, a radi se o participativnim radionicama u kojima aktivno sudjelovali svi korisnici projekta, zajedno s facilitatorima.

Smatram da ovakav projekt doprinosi jačanju civilnog sektora u svim državama, osobito u medijskom području koja često ne prikazuje realan položaja romske zajednice. Nezadovoljstvo s prikazom romske zajednice vidljivo je u istraživanju Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: istraživanje baznih podataka koje je pokazalo da je svakodnevica Roma neravnomjerno prikazana, a nažalost se ističe Crna kronika u kojoj je romska nacionalna manjina i previše zastupljena. – naglašava Milan Mitrović iz Slavonskog Broda.

Radionica je obuhvaćala raznolike teme kao što je upoznavanje sudionika s teorijom i pristupom novinarskom radu, upoznavanje sudionika sa strukturom alata koji se koriste u tom procesu (prepoznavanje problema i potreba, analiza postojećih materijala i informacija, primjena alata za izradu vijesti u praksi (obrnuta piramida, 5w i 1h, korištenje profesionalne i amaterske opreme u kreiranju medijskog sadržaja), ali i razvijanje kapaciteta sudionika za samostalno pristupanje u kreiranju medijskog sadržaja.

Osobito se isticao praktični rad i vježbe u kojima su korisnici uvježbavali  kreiranje intervjua s drugim korisnicima projekta te pristup pred kamerama.  Uz teorijske temelje koje su prethodno savladali, korisnici  su uspješno odradili i vježbe predavača.

Mi zapravo želimo srušiti tabue. Mediji u Srbiji trebaju potaknuti narod da sruše tabue i da se čuje njihov glas i njihove priče, jer svaki pojedinac u romskoj naciji može odjeknuti jako snažno. Tako će omogućiti mnogim drugima da se otvore i počnu pričati, da jedni od drugih vide da ima nade za njihovu situaciju i za neku bolju budućnost. Cilj je potaknuti ljude da pričaju o različitostima. Svaka različitost je bogatstvo, a ne nešto čega bi smo se  trebali sramiti i biti stigmatizirani u društvu.  Nitko nema problem s tim što je određena osoba gay  ili osoba s posebnim potrebama, problem je u tome što drugi ljudi to osuđuju, što je neko takav ili onakav. Mediji trebaju gledati na širok spektar tema gdje se svaki pojedinac može naći i njegov glas se čuti. S ovakvim radionicama se ohrabruje ljude i učimo kako da postupamo s medijima i što možemo mi učiniti. – ističe Argentina Gidzić iz Kluba za zapošljavanje Roma Srbije.

Nastavak projekta se očekuje u Nišu, u rujnu 2024. godine te svaki korisnik se obvezao sudjelovati u kreiranju sadržaja za medije do sljedeće projektne aktivnosti. Ovakav pristup s praktičnim radom stvoriti će nove sudionike i sadržaj za romsku nacionalnu manjinu koja je opterećena s iskrivljenom slikom u mainstream medijima.

 Sanela Nikolić

Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu

Intervju: Ramiza Memedi, predsjednica Udruge žena Romkinja „ Bolja Budućnost“

Opći cilj projekta je suprotstavljanje netoleranciji i diskriminaciji prema romskim zajednicama kroz samopričanje i informiranje u medijima, čineći pripadnike romske zajednice aktivnim protagonistima informiranja. Od same realizacije projekta očekujemo educirane romske osobe , u ovom slučaju posebno žene te povećanje kontakata između pripadnika Roma i novinara i/ili blogera koji rade u svijetu informacija. Cilj nam je kroz edukacije i informiranost podići svijest žena da pričaju istinu, same o sebi bez predrasuda koje u mnogim medijima pišu o njima.

 -Nedavno ste u Savjetu za nacionalne manjine predstavili projekt „Pričajmo o nama“  kojem je cilj ojačati kapacitete romskih aktivista u Hrvatskoj, Italiji i Srbiji po pitanju medijske pismenosti i komunikacijskih vještina. O kakvom se projektu radi, možete li malo šire predstaviti njegove ciljeve, sadržaj, pa i motive za njegovo pokretanje ? 

Projekt „Pričajmo o nama“  provode  Romni APS iz Italije, Udruga Žena Romkinja u Hrvatskoj „Bolja budućnost“ i Klub za zapošljavanje Roma iz Srbije. Projekat je započeo je u rujnu 2023. godine. Od rujna 2023 do lipnja 2024 provedeno je sedam online radionica za korisnike kojim se ojačala medijska pismenost i njihove kapacitete u tome području. Radionice je organizirala Roman Press Association, talijanska organizacija koja se sastoji od novinara i novinarskog osoblja i koja već godinama radi s manjinama i pitanjima vezanim uz inkluziju i posebno je osjetljiva i fokusirana na tu temu. Inače sam projekt dio je Erazmus programa.

Opći cilj projekta je suprotstavljanje netoleranciji i diskriminaciji prema romskim zajednicama kroz samopričanje i informiranje u medijima, čineći pripadnike romske zajednice aktivnim protagonistima informiranja. Projektne aktivnosti imaju za cilj niz vještina koje bi korisnici trebali steći kroz radionice, a među njima su: osnove novinarskog pisanja, kako govoriti o sebi i predstavljati se, a da ne upadnete u stereotipe, digitalne vještine na društvenim mrežama i kako ih koristiti s tim ciljem, foto i video vještine te druga potrebna i korisna medijska znanja.

Jedna od radionica kao dio projekta održana je i Zagrebu?

Da, u  lipnju je održan trening  „Novinarstvo i jačanje kapaciteta Roma u medijskom području“ gdje su svoje znanje i iskustvo prenijeli sudionicima treninga stručni romski novinari iz Srbije, Bosne i Hercegovine  i Kosova.  Ciljevi radionice su bili upoznati sudionike sa teorijom i pristupom novinarskom radu, upoznati sudionike sa strukturom alata koji se koriste u tom procesu, priprema materijala za izvještavanje, prepoznavanje problema i potreba, itd. te razviti kapacitete sudionika za samostalno pristupanje u kreiranju medijskog sadržaja. Osim treninga gosti su imali prilike posjetiti i hrvatske institucije koje rade na problematici nacionalnih manjina poput spomenutog Savjet za nacionalne manjine RH ali i drugih tijela koja provode aktivnosti poboljšanja položaja Roma.

VAŽNOST KVALITETNE INFORMACIJE

-Što očekujete da projekt konkretno donese romskoj, posebno ženskoj romskoj zajednici u Hrvatskoj ? 

Od same realizacije projekta očekujemo educirane romske osobe , u ovom slučaju posebno žene te povećanje kontakata između pripadnika Roma i novinara i/ili blogera koji rade u svijetu informacija. Cilj nam je kroz edukacije i informiranost podići svijest žena da pričaju istinu, same o sebi bez predrasuda koje u mnogim medijima pišu o njima. Kao što je poznato vrlo često se u medijima o Romima pišu neistinite priče, a ovaj (i drugi slični projekti) znače puno za promjenu tog stanja . Pričati sam o sebi je jedna kvalitetna informacija, posebno za romsku zajednicu.

– Kako vidite poziciju žena Romkinja u hrvatskom društvu danas? Da li su njihovi problemi još istaknutiji nego problemi ukupne romske populacije i kako se očituju?

Pozicija Romkinja je i dalje loša. Njihovi problemi su uvijek istaknutiji od muške romske populacije. I dalje su zlostavljane, fizički, psihički i ekonomski itd. Postoje još uvijek one tradicionalne romske obitelji da moraju biti poslušne starijim članovima obitelji. Ali na svu sreću počele su promjene posebno među mlađim ženskim generacijama koje su sve svjesnije svoga odabira.

– Kakav je odnos lokalnih romskih struktura prema ženama u njihovoj zajednici ? Da li lokalne zajednice pomažu da se problemi prevaziđu ili pojedine romske tradicije u romskim lokalnim zajednicama probleme žena još više usložnjavaju i otežavaju ?

Nažalost, iako možda lokalna struktura želi nešto pomoći ženama u zajednici, uvijek postoje barijere. Ako imaju neki interes mogu saslušati, ali nakon toga problemi ostaju isti.  Mnogi se ne žele odreći svoje tradicije. Ali povećanjem broja educiranih mladih djevojaka čemu će doprinijeti i ovaj projekt  mijenja se i svijest o ranoj udaji i rađanje velikog broja djece kao i svijest da ne moraju trpjeti zlostavljanje.

EDUKACIJOM PROTIV BARIJERA

– Ovo je međunarodni projekt. Imate li uvida kakav su iskustva i pozicije žena Romkinja u nekim drugim europskim (posebno našim susjednim državama ) zemljama. Ima li primjera dobre prakse koje bi mogli implementirati u našim uvjetima i mogućnostima ?

Uvijek ima mjesta za promjene ako se želi. Inače slušajući partnerske organizacije, manje-više problemi su slični ili isti. Problem žena u Italiji i Srbiji je daleko teži nego li u Hrvatskoj, ali to možemo pripisati i tome što je broj Roma u Italiji i Srbiji  daleko veći od broja Roma u Hrvatskoj.

– Koje bi bile ključne prioritetne akcije koje društvo mora poduzimati kako bi se poboljšavao položaj Roma u cjelini i žena Romkinja unutar romske zajednice napose?

U Republici Hrvatskoj nedostaju kampanje o dobroj praksi. Nema niti jednog uzora. Nema zaposlenih deklariranih Roma u državnim institucijama, kako na lokalnoj tako i na državnoj razini.  U strukturama Grada Zagreba kao glavnom i najvećem gradu u Hrvatskoj niti jedan Rom/Romkinja nije zaposlen/na. Ako gledamo susjedne države kao što je Srbija, Makedonija, Crna Gora, oni imaju Rome zaposlene u Vladi, ministarstvima, državnim uredima i dr.

ROMA SE SJETE SAMO ZA IZBORE

– Kako lokalne romske strukture (vijeća, predstavnici, udruge, romski članovi lokalnih predstavničkih tijela) djeluju kada su u pitanju romski problemi. Što bi u njihovom djelovanju trebalo eventualno mijenjati kako bi učinkovitost bila veća? Koliko su lokalne i regionalne strukture vlasti osposobljene i  educirane   za kvalitetniju  suradnju i partnerski odnos s predstavnicima romske zajednice ? 

Kada govorimo o lokalnim romskim strukturama oni daju svoj doprinos onoliko koliko su u mogućnostima. Ali gledajući realno oni ništa ne mogu ako ne postoji politička volja. Uzet ćemo samo jedan primjer: mnogi Romi su dobili stanove prije 5-6 godina. Ali što se sada događa? Mnogi od njih deložirani su iz tih stanova i jednostavno rečeno završili su na ulici. Također Romi iz Struga i Plinarskog naselja deložirani su iz naselja i smjestili na raznim lokacijama uz obećanje da će im naći adekvatan smještaj. Ali sada ih deložiraju iz tih stanova gdje su privremeno smješteni i nemaju nikakvo alternativno rješenje. Pitanje je gdje će oni sada završiti.

A kada govorimo o lokalnim i regionalnim strukturama vlasti i njihovo osposobljenje i  educiranje za kvalitetniju  suradnju i partnerski odnos s predstavnicima romske zajednice i njihovim problemima treba nažalost podsjetiti da kada su izbori, bilo lokalni ili parlamentarni, da se nađe i obiđe svako romsko naselje , naravno uz napomenu da glasaju za njih i uz obećanja da će se sve srediti i izgraditi kako bi se poboljšao položaj romske zajednice. Ali nakon izbora oni ostaju i dalje tamo gdje su i bili i ne mijenja se ništa. Mislim da bi romske organizacije trebale  pokretati više kampanja kako bi poboljšali političku volju za rad i boljitak položaja romske zajednice, ali  da ne nasjedaju na obećanja i dobru riječ političara već da se nađe načina kako ih politički obavezati da se  više, odgovorno i konkretno, zauzmu oko romske problematike.

– Kakva je suradnja među nacionalnim manjinama ( i u vašem slučaju s većinskim stanovništvom ) i da li ta suradnja i na koji način može unaprijediti bolju poziciju vaše nacionalne manjina u lokalnim zajednicama?

Iskreno rečeno i ostale manjine se često susreću s istim ili sličnim problemom, posebno s financijskim problemima za rad organizacija, osobito na lokalnom nivou. Istovremeno  udruge većinskog stanovništva žele što više projekata pisati  o  poboljšanju položaja Roma ali u stvarnosti projekat realiziraju sami bez uključivanja Roma. Financijska sredstva  završavaju tamo  gdje inicijalno nisu namijenjena.   Značajni su i važni   Operativni program Vlade za nacionalne manjine ali njihova realizacija i rezultati upravo puno ovise i o tome kako će manjinske zajednice lobirati i kakvu će suradnju imati.

Autor: Stojan Obradović