Teška sudbina Roma
Prije 170 godina stotine tisuća Roma oslobođene su iz ropstva u Rumunjskoj
U sve se više europskih država 20. veljače obilježava kao dan kada je 1856. godine u kneževinama Vlaškoj i Moldaviji ukinuto ropstvo Roma. Njihova porobljenost pod državnom, crkvenom i plemićkom vlašću trajala je više od 500 godina. O razmjerima ove podređenosti govori podatak da je 1856. slobodu službeno steklo između 200.000 i 300.000 Roma.
Dio njih se nakon toga doselio i u Hrvatsku, gdje danas čine skupinu Roma Bajaša. Promjene u pravnom statusu robova tekle su po etapama tijekom 1840-ih i 1850-ih. Najprije su državni robovi oslobođeni 1843. u Vlaškoj, da bi godinu kasnije isto dočekali i robovi u Moldaviji.
Godine 1844. oslobođeni su manastirski robovi u Moldaviji, a 1847. oni u Vlaškoj. Posljednji paket progresivnih mjera donesen je 1855. i 1856., kada su oslobođeni plemićki robovi.
Nažalost, službeno oslobođenje nije donijelo i druge pozitivne mjere koje se moglo očekivati. Umjesto robovima, odštete su, zbog gubitka radne snage i prihoda, isplaćivane robovlasnicima. Jedina značajnija zadovoljština koju su Romi dobili od vladajućih struktura došla je tek nedavno, prije 15 godina, kada je u Rumunjskoj donesen zakon kojim se službeno priznaje višestoljetna porobljenost Roma i kojim je 20. veljače određen kao Nacionalni dan ukidanja ropstva. Romi do dan-danas ni od rumunjske države ni od pravoslavne crkve nisu dobili službenu ispriku.
Iako su zbog ropskog statusa izgubili ljudsko dostojanstvo i bili svedeni gotovo na predmete, posljednjih se godina sve više otkrivaju individualne priče pojedinih Roma i Romkinja. Tako je danas dobro poznata priča Ioane Tinculease Rudărease, žene koja se deset godina borila za ukinuće svoga ropstva. Rudăreasa je rođena kao državna ropkinja u Vlaškoj. Prisilno je udana za Nicolaea Cinceua, roba koji je služio plemićima. Kada su u Vlaškoj 1843. oslobođeni državni robovi, Rudăreasa je zahtijevala da i ona zajedno sa svojom djecom bude oslobođena jer je rođena kao državna ropkinja. No, plemići su se tome usprotivili tvrdeći da zbog svoje udaje ona i njezina djeca više ne pripadaju državi, nego njima.
Nakon što je podnijela tužbu na lokalnom sudu oslobođena je 1845. godine, ali samo privremeno. Kako bi dokazala da je rođena kao državna ropkinja, na sud je dovela svjedoke. Međutim, njihovi iskazi nisu prihvaćeni jer svjedočenja Roma tada nisu bila pravno priznata. Sud je promijenio odluku i vratio Rudăreasu plemićima. Ne odustajući, ova je hrabra žena podnijela tužbu Vrhovnom sudu u Vlaškoj koji ju je oslobodio tri godine prije 20. veljače 1856., dana kada su svi plemićki robovi u Vlaškoj napokon postali slobodni.
MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA
Dana 25. studenog obilježava se Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama u spomen na tri sestre Mirabal, aktivistkinje iz Dominikanske Republike koje su brutalno ubijene 1960. godine zbog svog otpora diktaturi. Taj datum simbolizira globalnu borbu protiv svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama.
Obilježavanjem ovog dana počinje i kampanja “16 dana aktivizma”, globalna inicijativa UniTE! koju predvode organizacije civilnog društva. Kampanja traje do Međunarodnog dana ljudskih prava, 10. prosinca, a ovogodišnja kampanja pod sloganom „Svakih 10 minuta jedna žena je ubijena“
UNiTE za okončanje nasilja nad ženama želi skrenuti pozornost na zabrinjavajući porast nasilja nad ženama, obnoviti posvećenost borbi protiv nasilja i pozvati donositelje odluka na odgovornost i djelovanje. Unatoč porastu svijesti i boljim metodama za borbu protiv nasilja, nasilje nad ženama ostaje jedan od najraširenijih oblika kršenja ljudskih prava. Procjenjuje se da jedna od tri žene tijekom života doživi fizičko ili seksualno nasilje, najčešće od strane partnera. Istraživanja pokazuju da 38 % ubojstava žena u svijetu počine njihovi bivši ili trenutačni partneri.
Najčešći oblici nasilja su:
· nasilje u partnerskim odnosima (fizičko, psihološko, seksualno i ekonomsko nasilje)
· seksualno uznemiravanje.
Uzroci ovog problema često su povezani s rodnom neravnopravnošću i društvenom tolerancijom diskriminacije žena.
U Hrvatskoj se nasilje nad ženama i dalje pojavljuje kao gorući problem, o čemu svjedoče česti slučajevi femicida, osobito od strane bliskih osoba. Femicid je najekstremniji oblik nasilja nad ženama. To je rodno uvjetovano, najčešće predvidivo ubojstvo žene čiji je motiv spol ili rod žrtve.
U hrvatski je Kazneni zakon 2024. godine uvedeno „novo“ kazneno djelo – „teško ubojstvo ženske osobe“ te je za isto predviđena minimalna kazna zatvora od 10 godina ili kazna dugotrajnog zatvora (čl. 111a). Uvrštavanje femicida u Kazneni zakon važan je korak u prepoznavanju i sankcioniranju najtežih oblika nasilja nad ženama. Međutim, to je samo početak; potrebno je uložiti dodatne napore u prevenciju, edukaciju, podršku žrtvama te osnaživanje institucija kako bi se nasilje nad ženama sustavno suzbijalo.
Međunarodni dan ljudskih prava
Međunarodni dan ljudskih prava obilježava se svake godine 10. prosinca., na dan kad je davne 1948. potpisana Opća deklaracija Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima. Općom deklaracijom osigurava se širok spektar prava svakog čovjeka neovisno o dobi, spolu, rasi, vjeri, i to pravo svih ljudi na život, slobodu mišljenja i izražavanja, pravo na obrazovanje, rad i jednakost pred zakonom i sigurnost bez ikakvih razlika. Opću deklaraciju o ljudskim pravima, dokument koji je postao temelj svih međunarodnih i nacionalnih zakona o zaštiti ljudskih prava.
Republika Hrvatska potpisnica je Opće deklaracije od 2009. i kroz različite sustave osigurava zaštitu prava i dostojanstva svakog čovjeka.
Međunarodni dan ljudskih prava je prilika da se podsjetimo na značaj i vrijednosti ljudskih prava za sve ljude na planeti. Ljudska prava su osnovna prava i slobode koje pripadaju svakom ljudskom biću bez obzira na njegovu nacionalnost, spol, vjeroispovijest, političko opredeljenje ili bilo koju drugu razliku. Ona su neotuđiva, univerzalna i jednaka za sve. Ideja o ljudskim pravima temelji se na poštovanju ljudskog dostojanstva – uvjerenju da svaka osoba zaslužuje da živi u slobodi, miru i sigurnosti.
Ona su univerzalna, nedjeljiva, neotuđiva i međusobno povezana. Međutim, iako je prošlo 77 godina od usvajanja Univerzalne deklaracije, ljudska prava su i dalje ugrožena i kršena u mnogim dijelovima svijeta. Ratovi, nasilje, siromaštvo, diskriminacija, represija, korupcija, pandemija i klimatske promjene su samo neki od izazova sa kojima se suočavaju milioni ljudi koji ne mogu da ostvare svoja prava i slobode. Zato je potrebno da se svi zalažemo za poštivanje i zaštitu ljudskih prava, kako na globalnom, tako i na lokalnom nivou.
Međunarodni dan ljudskih prava je i prilika da se zapitamo što mi možemo da uradimo za ljudska prava. Možemo da se informiramo, educiramo, angažiramo, solidariziramo, protestiramo, volontiramo, doniramo, surađujemo i još mnogo toga. Svaki naš mali ili veliki korak može da napravi razliku. Zajedno možemo da gradimo sijvet u kome će ljudska prava biti stvarnost za sve.
Poštivanjem ljudskih prava gradimo društvo u kojem svaka osoba može ravnopravno učestvovati, izražavati svoje mišljenje i živjeti bez straha od progona. Ljudska prava nisu samo zakon – ona su temelj pravednog, slobodnog i mirnog svijeta. Ramiza Memedi
