DESEGREGACIJOM DO INTEGRACIJE
Uspjeli smo objasniti roditeljima Roma da su mjere razmještaja po drugim školama prvenstveno u interesu njihove djece te da i oni moraju pomoći da se romska djeca uključuju u školski i obrazovni sustav na povoljniji i kvalitetniji način. Nekima je to padalo teško, ali mi smo inzistirali na takvim rješenjima koja su u skladu i s pedagoškom strukom i s intencijama uspješne integracije Roma u neko društvo. Iako smo u početku imali i otpora koji su dolazili upravo od samih Roma, brzo smo uspjeli razjasniti da se učitelji i nastavnici mogu bolje posvetiti romskoj djeci ako ih je manje u razredu i školi te da će ih i sredina odnosno njihovo okruženje u tom slučaju lakše i bolje prihvatiti.
Autor: Stojan Obradović
S ravnateljicom Osnovne škole „Vladimir Vidrić“ u Kutini, Snježanom Cohom, razgovarali smo o programima desegregacije Roma u obrazovanju.
Vi i Vaša škola poznati ste po provođenju uspješnog programa/projekta desegregacije djece Roma kada je u pitanju njihovo obrazovanje odnosno pohađanje škole. Kako je došlo do provođenja tog programa? S kakvim ste se problemima na tom planu prethodno suočavali?
Prije šest godina bili smo suočeni s mogućnošću potpune segregacije romske djece koja su se upisivala u osnovnu školu. Naime, sva su se djeca Romi s područja grada Kutine upisivala u našu osnovnu školu što je izazvalo i svojevrstan revolt drugih roditelja te je počela jačati tendencija upisivanja neromske djece u druge škole. Tako je postotak romskih učenika u našoj školi postajao sve viši, a obrazovno-pedagoški problemi sve veći. Suočeni s tom situacijom, prije četiri godine u suradnji s Gradom Kutina i romskim organizacijama pokrenuli smo projekt desegregacije. Uspjeli smo dogovoriti da se učenici Romi upisuju ravnomjerno po svim školama u Kutini te da imaju ista prava kao i u našoj školi (besplatan prijevoz i prehrana). Naš cilj bio je da se u našu školu upiše oko 30 % djece Roma koja počinju ići u školu. To je bio najpovoljniji postotak koji smo temeljili na pedagoškim standardima te odluci Europskog suda za ljudska prava u vezi problema sa segregacijom djece Roma u školama u Međimurju (poznati slučaj Oršuš). A treba znati i da je presuda protiv RH u tom slučaju donesena jer se ništa nije učinilo da bi se spriječila segregacija. Dakle, bili smo spremni prihvatiti 30 % djece Roma jer je to pedagoški gledano prihvatljiv broj da se potakne njihova integracija. Ako Romi ili bilo koja druga manjinska grupa čini više od 50 % ili 60 %, onda su tu uvjeti za integraciju izrazito reducirani, pa i nemogući. Uz to naravno pada i kvaliteta ukupnog obrazovnog procesa što pogađa sve učenike i dodatno otežava situaciju.
NEPRIHVATLJIVA KONCENTRACIJA
Kako su na to reagirali roditelji djece Roma?
Prije provođenja ovih mjera održano je mnogo sastanaka s roditeljima Romima gdje se raspravljalo o ovom problemu i načinu njegova rješavanja te je postignut zajednički dogovor. Uspjeli smo objasniti roditeljima Romima da su mjere razmještaja po drugim školama prvenstveno u interesu njihove djece te da i oni moraju pomoći da se romska djeca uključuju u školski i obrazovni sustav na povoljniji i kvalitetniji način. Mnogi su to odmah prihvatili dok je nekima trebalo vremena kako bi se uvjerili da je to korisno za njihovu djecu. Iako smo u početku imali i otpora koji su dolazili upravo od samih Roma, brzo smo uspjeli pokazati da se učitelji i nastavnici mogu bolje posvetiti romskoj djeci ako ih je manje u razredu i školi te da će ih i sredina odnosno njihovo okruženje u tom slučaju lakše i bolje prihvatiti. Danas oko toga nema problema. Kod upisa i razmještaja djece Roma u druge škole to ide vrlo uspješno. Također uočili smo trend povratka učenika neroma koji su se ispisivali iz škole zbog velike koncentracije djece Roma.
Bili smo spremni prihvatiti 30 % djece Roma jer je to pedagoški gledano prihvatljiv broj da se potakne njihova integracija. Ako Romi ili bilo koja druga manjinska grupa čini više od 50 % ili 60 %, onda su tu uvjeti za integraciju izrazito reducirani, pa i nemogući. Uz to naravno pada i kvaliteta ukupnog obrazovnog procesa što pogađa sve učenike i dodatno otežava situaciju.
Projekt desegregacije pratili su ili, možda još preciznije, prethodili su mu projekti pomoći i potpore roditeljima Romima te osposobljavanje nastavnika za nove izazove. Što nam o tome možete reći?
Nastavno osoblje jedno je vrijeme samostalno prilagođavalo svoj rad na osnovi iskustva što dakako nije bilo dovoljno. To sam i sama iskusila jer sam u ovoj školi radila kao učiteljica prije no što sam postala ravnateljicom. U zadnjih pet godina putem različitih projekata osigurali smo edukaciju svih učitelja za rad s romskom djecom. Jedan od najjačih projekata pomoći djeci i roditeljima u uključivanju u obrazovni proces jest „Poticajno roditeljstvo“. Nastavnici volontiraju održavajući radionice za roditelje i učenike prije polaska u 1. razred. Na tim radionicama tijekom godine na primjeren način pomaže se roditeljima i učenicima u svladavanju predmatematičkih i predčitalačkih vještina, u socijalizaciji i građenju pozitivnog odnosa prema školi i učiteljima. U tim radionicama sudjeluju Romi, ali i ostali, što je već u startu stvaranje poticajnog okruženja za uspješniju integraciju djece Roma. Taj projekt u početku je ostvaren uz pomoć Pučkog otvorenog učilišta „Korak po korak“ iz Zagreba i naši su nastavnici dobili besplatnu edukaciju u sklopu programa „Živjeti različitosti“. Nastavnicu su podučeni kako raditi s tom specifičnom skupinom djece, kako ih razumjeti, motivirati, pružiti im dodatnu pomoć. No sada i sami organiziramo te radionice za buduće prvašiće i njihove roditelje i u to uključujemo čak i buduće učenike drugih škola koje nemaju razvijene ove programe i radionice.
POTICAJNO RODITELJSTVO
Osim projekta pripreme djece Roma i roditelja za školu, posebno je značajan i vaš program dodatne nastave odnosno produženog boravka za romske učenike kako bi im se pomoglo da bolje svladavaju gradivo i nadoknade bitno lošije startne pozicije s kojima su krenuli u obrazovni proces. Kako se on ostvaruje?
Da, taj je projekt provođen u suradnji s Fondom za obrazovanje Roma (REF), a potporu je davalo i Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta. Međutim, odgovarajuća sredstava imali smo samo za jednu godinu, a uz daljnju pomoć Fonda za obrazovanje Roma očekujemo da ćemo biti u prigodi reaktivirati taj projekt. Važnost projekta bila je u tome što to nije bio samo klasični produženi boravak za romsku djecu, nego i pomoć u svladavanju gradiva i posebno pomoć u kvalitetnom ovladavanju hrvatskim jezikom što je mnogim učenicima Romima u početku školovanja velik problem. Iako je i tu bilo otpora u početku od samih romskih roditelja, to je na kraju odlično prihvaćeno i pokazalo se kao iznimno važan element u pomoći i djeci i roditeljima jer tu je bilo i učenja i igre i stjecanje dodatne socijalizacije itd. Bitno je, pokazalo se vrlo brzo, a to je i logično, da učenici Romi uključeni u taj produženi boravak postižu bolji uspjeh u školi i mnogi su, s pravom, bili nezadovoljni kada je taj program prestao. No eto nadam se da ćemo uskoro dobiti priliku da to nastavimo odnosno obnovimo. To je vrlo važno, pa i presudno, za ravnopravno uključivanje romske djece u obrazovni proces.
Kako su se u ove vaše aktivnosti uključile romske institucije? Koliko one pomažu?
U projektima poboljšanja obrazovnog procesa za Rome pomažu nam i romske udruge i institucije: Udruga Roma iz Kutine i Romsko nacionalno vijeće koje su važan most između škole i roditelja. Iako je u početku bilo nezadovoljstva i neslaganja s romskom zajednicom, zahvaljujući kontinuiranoj komunikaciji, upornosti svih dionika, uspjeli smo spriječiti segregaciju Roma. Mjere koje smo poduzeli poduprla je i sama romska zajednica u lokalnoj sredini. Pripadnici romske zajednice uključuju se u javni, društveni i kulturni život lokalne zajednice (predavanja, tribine, sportske aktivnosti…).
SVE BOLJI REZULTATI
Ostvarili ste i zanimljivu suradnju s nekim drugim školama iz zemalja EU-a. Kakva su tu iskustva?
Škola je već ostvarila međunarodnu suradnju po pitanju obrazovanja Roma s Romskim nacionalnim vijećem i školama u Španjolskoj. Nama je bilo vrlo zanimljivo vidjeti kako se problemi obrazovanja romske djece rješavaju u nekim drugim zemljama EU-a te se eventualno koristiti pozitivnim iskustvima i primjerima dobre prakse. Imali smo priliku u sklopu projekta posjetiti Španjolsku i upoznati se njihovom praksom. U Španjolskoj nam je bilo vrlo zanimljivo to da se ondje na rješavanju obrazovnih pitanja i problema Roma iznimno mnogo radi na volonterskoj osnovi što kod nas nije slučaj. To je vrijedno i poticajno saznanje te ćemo nastojati naći načina kako i u našim uvjetima potaknuti veći stupanj volonterstva jer to daje vrlo dobre rezultate. No jednako tako moram reći da je u mnogočemu drugom položaj naših Roma bolji nego u Španjolskoj. Kao partneri uključeni smo i u projekte poduzetništva među učenicima osnovnih škola koje financira EU, a ostvarujemo ih u suradnji sa školama iz Bugarske. Nadam se da će u budućnosti biti još sličnih projekata kako bi se poboljšalo obrazovanje Roma, tj. poticalo ih se da svi završavaju osnovnu školu i upisuju se u srednju.
Važnost projekta bila je u tome što to nije bio samo klasični produženi boravak za djecu Rome, nego i pomoć u svladavanju gradiva i posebno pomoć To je vrlo važno, pa i presudno, za ravnopravno uključivanje romske djece u obrazovni proces. Bitno je, pokazalo se vrlo brzo, a to je i logično, da učenici Romi uključeni u taj produženi boravak postižu bolji uspjeh u školi i mnogi su, s pravom, bili nezadovoljni kada je taj program prestao.
Kako djeca reagiraju na vaše aktivnosti, kolika je stopa uspješnosti djece Roma?
Mi smo relativno zadovoljni uspjehom djece Roma. Skoro svi upisani, preko 90 % njih, ipak završe osnovnu školu. No, moramo tu biti realni i shvatiti da se njihov stvarni uspjeh trenutno ne može mjeriti u potpunosti s ostatkom učeničke populacije, ali svake godine i na tom planu bilježimo sve bolje rezultate. To je proces koji se odvija postupno i svaki mali pozitivni korak predstavlja velik napredak. U ovom trenutku rekla bih da nam je poseban zadatak motivirati i pomoći da što veći broj učenika Roma upiše srednju školu kad smo već postigli da skoro svi koje i upišemo završe osnovnu. Pa onda, dalje, da ih potičemo i na sve veći upis na fakultete jer je po meni obrazovanje ključ integracije Roma. U tom kontekstu nama je vrlo važan rad i s roditeljima Romima, pomoć njima i njihovo motiviranje da daju punu podršku obrazovanju svoje djece. Romima mi moramo pomoći, ali jednako tako moramo učiniti sve da potaknemo i njihov angažman i aktivizam. Ni mi ni oni ne možemo sami riješiti probleme Roma u obrazovanju i zato je suradnja tu nužna i presudna za daljnji uspjeh.
Ciganka iz grada Skopja”, kako sama sebe naziva, Esma Redžepova pjeva i humanitarno djeluje preko 40 godina.
Rođena 1943., Esma Redžepova održala je preko 8.000 koncerata u 30 zemalja kako bi prikupila sredstva za svoje ciljeve. Izdala je 108 singlova, 20 albuma i šest filmova.
Esma je pod svojim krovom odgojila šestero usvojene djece te podigla još 47 djece koja ju nazivaju svojom majkom i ocem.
Esma je za Southeast European Times govorila o svojim pogledima na humanitarna nastojanja, o svojem pjevanju i općenito o životu.
SETimes: Koji su humanitarni ciljevi za koje se najviše zalažete i zašto?
Esma Redžepova: Pomoć djeci s posebnim potrebama prioritetni je cilj mojeg humanitarnog djelovanja. Smatram ih prioritetnom skupinom. Vjerujem da bi njima svi trebali pomagati. Dakako, u skladu s raspoloživim sredstvima i mogućnostima.
SETimes: Makedonski predsjednik Đorđe Ivanov nedavno vam je uručio državni orden za zasluge. Što za vas znači ta nagrada?
Redžepova: Ta mi nagrada mnogo znači. Najzad, čovjeka najviše raduje kad ga cijene u njegovom domu, kad poštuju njegov rad i doprinos. Dobila sam zaista brojne nagrade i priznanja, ali ova najnovija i ona koju mi je uručio predsjednik Tito su mi najdraže.
SETimes: Prošlog ste se mjeseca priključili makedonskim poslovnim ženama na zasjedanju Povjerenstva UN-a za status žena. Kakvo je ozračje za razvoj ženskih poslovnih pothvata u Makedoniji?
Redžepova: Poslovno ozračje u Makedoniji postupno se mijenja; sada ima više žena na rukovodećim položajima. Raste i broj žena u zakonodavstvu. Na posljednjim smo predsjedničkim izborima [u ožujku] imali žensku kandidatkinju [Mirusu Hoxha]. Smatram kako je to imalo još veću težinu zbog toga što je pripadnica albanske narodnosti. Dakle, stereotip kako su albanske žene domaćice čiji je jedini posao da brinu za svoju djecu više nije utemeljen. Bila sam vrlo ponosna na Hoxhu i nadam se kako će jednog dana žena preuzeti kormilo Makedonije.
SETimes: Na vašoj web-stranici piše kako se nadate da će u zemlji doći do promjena. Kakve biste promjene rado vidjeli? Kako vidite novu, drugačiju Makedoniju?
Redžepova: Voljela bih da se svijet promijeni, ne samo Makedonija. Voljela bih jednog dana vidjeti svijet koji počiva na jednakosti i toleranciji, bez granica, tako da svi putuju slobodno i žive gdje žele i gdje smatraju da je za njih najbolje.
Smatram kako su ta prava oteta ljudskom rodu i zato sam u mnogo navrata rekla kako su životinje naprednije od ljudi – one se mogu kretati kamo žele i nitko od njih ne traži putovnicu. Ne ovise o ničijoj dobroj volji. Čak i najotrovnija zmija ide gdje god želi.
SETimes: Članica ste gradskog vijeća Skopja. Kako vaš rad u gradskoj upravi pomaže Romima u Makedoniji?
Redžepova: Članica sam VMRO-DPMNE-a, vladajuće stranke, te kao članica vršim funkciju savjetnice u gradskom vijeću Skopja. Svojim sam političkim angažmanom prije svega htjela [pokazati] kako jedna Romkinja može biti društveno aktivna, da to nije povlastica isključivo makedonskih žena. Smatram kako sam djelomice uspjela jer vidim da se sve veći broj djevojaka školuje. Ako sam svojim primjerom imalo pridonijela emancipaciji Romkinja, vrlo sam sretna.
SETimes: Smatrate li da će vaša djeca nastaviti vaše aktivnosti i njegovati vašu humanitarnu baštinu te pomoći da više ljudi postigne relevantne promjene?
Redžepova: Naravno da bih voljela da moja djeca budu nastavljači mojeg rada. Mislim kako sam im odgojem usadila ljubav za ljude. Moja djeca znaju davati, pomagati ili organizirati humanitarni koncert. Nadam se da će nastaviti tamo gdje ja stanem.
SETimes: Mislite li da kultura može predstavljati silu koja će ujedinjavati jugoistočnu Europu?
Redžepova: Kultura je uvijek bila i ostala most koji povezuje ljude različitih vjerovanja i nacionalnosti, budući da se ne obazire na državne granice. Neovisno o tome tko je, svatko pjeva i pleše na svoj način. Mislim da pjesma ujedinjuje ne samo jugoistočnu Europu, već i svijet.
SETimes: Jesu li na vas utjecale neke druge pjevačice poput Billie Holliday ili Bessie Smith?
Redžepova: Kad je riječ o glazbi, nikad nisam imala neki određen uzor, niti su na mene utjecali pjevači ili pjevačice. Moj mentor i suprug Stevo Teodosievski htio je od mene napraviti remek-djelo. Nikad nisam pratila neki izdvojeni primjer. Naporno sam radila kako bih postala ovo što sam danas, ali on je uvijek inzistirao da ostanem “ja”, a ne da postajem netko drugi. Vjerujem kako smo to zajednički i postigli.
SETimes: Je li neka od vaših pjesama usmjerena protiv predrasuda protiv Roma? Kritiziraju li vas ikad zbog uporabe riječi “ciganka” uz svoje ime?
Redžepova: Ne, moje su pjesme posvećene tradiciji i kulturi Roma, a ne načinu na koji nas drugi vide. Kad je riječ o kritici, ja ju ne prihvaćam. Neovisno o tome što drugi govore, nadišla sam to još davno. Kad sam tek krenula u školu, shvatila sam da nisam poput ostalih. Tada su me djeca prozvala “cigankom” i nisu htjela sjediti sa mnom. Dolazila bih kući plačući, a jedna mi je od mojih teta objasnila kako smo drugačiji zato što dolazimo iz zemlje zvane Indija, u kojoj je uvijek sunčano pa smo zbog toga tamnoputi.
SETimes: U dokumentarcu “Romska duša” pripovijedate povijest Roma sve do drevnih korijena. Osjećate li čvrstu povezanost s Indijom i njenom kulturom? Je li to izravno utjecalo na vašu glazbu i kreativan rad?
Redžepova: Svakako osjećam bliskost s Indijom i njenim ljudima, posebice s indijskom pokrajinom u kojoj oko 28 milijuna ljudi govori moje jezik te ih savršeno razumijem. To je potkrijepilo moje usvajanje činjenice da Romi potiču iz Indije.
SETimes: Je li glazba postala previše komercijalizirana? Je li moguće predstaviti tradicionalnu glazbu širokoj publici bez gubitka nekih ključnih elemenata?
Redžepova: Ako je građeno na temeljima tradicionalne glazbe, sigurno je moguće postići dobar učinak. Ipak, danas se sve više prodaje golotinja na pozornici, dok se kvaliteta i dobar glas slabije prodaju.
SETimes: U karijeri ste održali tisuće koncerata kroz više desetljeća. Osjećate li i danas jednaku energiju i entuzijazam kad izađete na pozornicu? Što vas pokreće?
Redžepova: Da, i dalje nastupam jednakom strašću. I danas osjećam određenu pozitivnu tremu prije koncerta, kad sam svjesna da u publici ima više od 10.000 ljudi ili, kao u Sydneyu, 200.000 ljudi u Hyde Parku. Motivira me moja ljubav za pjesmu i glazbu.
Ciganka iz grada Skopja”, kako sama sebe naziva, Esma Redžepova pjeva i humanitarno djeluje preko 40 godina.
Rođena 1943., Esma Redžepova održala je preko 8.000 koncerata u 30 zemalja kako bi prikupila sredstva za svoje ciljeve. Izdala je 108 singlova, 20 albuma i šest filmova.
Esma je pod svojim krovom odgojila šestero usvojene djece te podigla još 47 djece koja ju nazivaju svojom majkom i ocem.
Esma je za Southeast European Times govorila o svojim pogledima na humanitarna nastojanja, o svojem pjevanju i općenito o životu.
SETimes: Koji su humanitarni ciljevi za koje se najviše zalažete i zašto?
Esma Redžepova: Pomoć djeci s posebnim potrebama prioritetni je cilj mojeg humanitarnog djelovanja. Smatram ih prioritetnom skupinom. Vjerujem da bi njima svi trebali pomagati. Dakako, u skladu s raspoloživim sredstvima i mogućnostima.
SETimes: Makedonski predsjednik Đorđe Ivanov nedavno vam je uručio državni orden za zasluge. Što za vas znači ta nagrada?
Redžepova: Ta mi nagrada mnogo znači. Najzad, čovjeka najviše raduje kad ga cijene u njegovom domu, kad poštuju njegov rad i doprinos. Dobila sam zaista brojne nagrade i priznanja, ali ova najnovija i ona koju mi je uručio predsjednik Tito su mi najdraže.
SETimes: Prošlog ste se mjeseca priključili makedonskim poslovnim ženama na zasjedanju Povjerenstva UN-a za status žena. Kakvo je ozračje za razvoj ženskih poslovnih pothvata u Makedoniji?
Redžepova: Poslovno ozračje u Makedoniji postupno se mijenja; sada ima više žena na rukovodećim položajima. Raste i broj žena u zakonodavstvu. Na posljednjim smo predsjedničkim izborima [u ožujku] imali žensku kandidatkinju [Mirusu Hoxha]. Smatram kako je to imalo još veću težinu zbog toga što je pripadnica albanske narodnosti. Dakle, stereotip kako su albanske žene domaćice čiji je jedini posao da brinu za svoju djecu više nije utemeljen. Bila sam vrlo ponosna na Hoxhu i nadam se kako će jednog dana žena preuzeti kormilo Makedonije.
SETimes: Na vašoj web-stranici piše kako se nadate da će u zemlji doći do promjena. Kakve biste promjene rado vidjeli? Kako vidite novu, drugačiju Makedoniju?
Redžepova: Voljela bih da se svijet promijeni, ne samo Makedonija. Voljela bih jednog dana vidjeti svijet koji počiva na jednakosti i toleranciji, bez granica, tako da svi putuju slobodno i žive gdje žele i gdje smatraju da je za njih najbolje.
Smatram kako su ta prava oteta ljudskom rodu i zato sam u mnogo navrata rekla kako su životinje naprednije od ljudi – one se mogu kretati kamo žele i nitko od njih ne traži putovnicu. Ne ovise o ničijoj dobroj volji. Čak i najotrovnija zmija ide gdje god želi.
SETimes: Članica ste gradskog vijeća Skopja. Kako vaš rad u gradskoj upravi pomaže Romima u Makedoniji?
Redžepova: Članica sam VMRO-DPMNE-a, vladajuće stranke, te kao članica vršim funkciju savjetnice u gradskom vijeću Skopja. Svojim sam političkim angažmanom prije svega htjela [pokazati] kako jedna Romkinja može biti društveno aktivna, da to nije povlastica isključivo makedonskih žena. Smatram kako sam djelomice uspjela jer vidim da se sve veći broj djevojaka školuje. Ako sam svojim primjerom imalo pridonijela emancipaciji Romkinja, vrlo sam sretna.
SETimes: Smatrate li da će vaša djeca nastaviti vaše aktivnosti i njegovati vašu humanitarnu baštinu te pomoći da više ljudi postigne relevantne promjene?
Redžepova: Naravno da bih voljela da moja djeca budu nastavljači mojeg rada. Mislim kako sam im odgojem usadila ljubav za ljude. Moja djeca znaju davati, pomagati ili organizirati humanitarni koncert. Nadam se da će nastaviti tamo gdje ja stanem.
SETimes: Mislite li da kultura može predstavljati silu koja će ujedinjavati jugoistočnu Europu?
Redžepova: Kultura je uvijek bila i ostala most koji povezuje ljude različitih vjerovanja i nacionalnosti, budući da se ne obazire na državne granice. Neovisno o tome tko je, svatko pjeva i pleše na svoj način. Mislim da pjesma ujedinjuje ne samo jugoistočnu Europu, već i svijet.
SETimes: Jesu li na vas utjecale neke druge pjevačice poput Billie Holliday ili Bessie Smith?
Redžepova: Kad je riječ o glazbi, nikad nisam imala neki određen uzor, niti su na mene utjecali pjevači ili pjevačice. Moj mentor i suprug Stevo Teodosievski htio je od mene napraviti remek-djelo. Nikad nisam pratila neki izdvojeni primjer. Naporno sam radila kako bih postala ovo što sam danas, ali on je uvijek inzistirao da ostanem “ja”, a ne da postajem netko drugi. Vjerujem kako smo to zajednički i postigli.
SETimes: Je li neka od vaših pjesama usmjerena protiv predrasuda protiv Roma? Kritiziraju li vas ikad zbog uporabe riječi “ciganka” uz svoje ime?
Redžepova: Ne, moje su pjesme posvećene tradiciji i kulturi Roma, a ne načinu na koji nas drugi vide. Kad je riječ o kritici, ja ju ne prihvaćam. Neovisno o tome što drugi govore, nadišla sam to još davno. Kad sam tek krenula u školu, shvatila sam da nisam poput ostalih. Tada su me djeca prozvala “cigankom” i nisu htjela sjediti sa mnom. Dolazila bih kući plačući, a jedna mi je od mojih teta objasnila kako smo drugačiji zato što dolazimo iz zemlje zvane Indija, u kojoj je uvijek sunčano pa smo zbog toga tamnoputi.
SETimes: U dokumentarcu “Romska duša” pripovijedate povijest Roma sve do drevnih korijena. Osjećate li čvrstu povezanost s Indijom i njenom kulturom? Je li to izravno utjecalo na vašu glazbu i kreativan rad?
Redžepova: Svakako osjećam bliskost s Indijom i njenim ljudima, posebice s indijskom pokrajinom u kojoj oko 28 milijuna ljudi govori moje jezik te ih savršeno razumijem. To je potkrijepilo moje usvajanje činjenice da Romi potiču iz Indije.
SETimes: Je li glazba postala previše komercijalizirana? Je li moguće predstaviti tradicionalnu glazbu širokoj publici bez gubitka nekih ključnih elemenata?
Redžepova: Ako je građeno na temeljima tradicionalne glazbe, sigurno je moguće postići dobar učinak. Ipak, danas se sve više prodaje golotinja na pozornici, dok se kvaliteta i dobar glas slabije prodaju.
SETimes: U karijeri ste održali tisuće koncerata kroz više desetljeća. Osjećate li i danas jednaku energiju i entuzijazam kad izađete na pozornicu? Što vas pokreće?
Redžepova: Da, i dalje nastupam jednakom strašću. I danas osjećam određenu pozitivnu tremu prije koncerta, kad sam svjesna da u publici ima više od 10.000 ljudi ili, kao u Sydneyu, 200.000 ljudi u Hyde Parku. Motivira me moja ljubav za pjesmu i glazbu.
Ciganka iz grada Skopja”, kako sama sebe naziva, Esma Redžepova pjeva i humanitarno djeluje preko 40 godina.
Rođena 1943., Esma Redžepova održala je preko 8.000 koncerata u 30 zemalja kako bi prikupila sredstva za svoje ciljeve. Izdala je 108 singlova, 20 albuma i šest filmova.
Esma je pod svojim krovom odgojila šestero usvojene djece te podigla još 47 djece koja ju nazivaju svojom majkom i ocem.
Esma je za Southeast European Times govorila o svojim pogledima na humanitarna nastojanja, o svojem pjevanju i općenito o životu.
SETimes: Koji su humanitarni ciljevi za koje se najviše zalažete i zašto?
Esma Redžepova: Pomoć djeci s posebnim potrebama prioritetni je cilj mojeg humanitarnog djelovanja. Smatram ih prioritetnom skupinom. Vjerujem da bi njima svi trebali pomagati. Dakako, u skladu s raspoloživim sredstvima i mogućnostima.
SETimes: Makedonski predsjednik Đorđe Ivanov nedavno vam je uručio državni orden za zasluge. Što za vas znači ta nagrada?
Redžepova: Ta mi nagrada mnogo znači. Najzad, čovjeka najviše raduje kad ga cijene u njegovom domu, kad poštuju njegov rad i doprinos. Dobila sam zaista brojne nagrade i priznanja, ali ova najnovija i ona koju mi je uručio predsjednik Tito su mi najdraže.
SETimes: Prošlog ste se mjeseca priključili makedonskim poslovnim ženama na zasjedanju Povjerenstva UN-a za status žena. Kakvo je ozračje za razvoj ženskih poslovnih pothvata u Makedoniji?
Redžepova: Poslovno ozračje u Makedoniji postupno se mijenja; sada ima više žena na rukovodećim položajima. Raste i broj žena u zakonodavstvu. Na posljednjim smo predsjedničkim izborima [u ožujku] imali žensku kandidatkinju [Mirusu Hoxha]. Smatram kako je to imalo još veću težinu zbog toga što je pripadnica albanske narodnosti. Dakle, stereotip kako su albanske žene domaćice čiji je jedini posao da brinu za svoju djecu više nije utemeljen. Bila sam vrlo ponosna na Hoxhu i nadam se kako će jednog dana žena preuzeti kormilo Makedonije.
SETimes: Na vašoj web-stranici piše kako se nadate da će u zemlji doći do promjena. Kakve biste promjene rado vidjeli? Kako vidite novu, drugačiju Makedoniju?
Redžepova: Voljela bih da se svijet promijeni, ne samo Makedonija. Voljela bih jednog dana vidjeti svijet koji počiva na jednakosti i toleranciji, bez granica, tako da svi putuju slobodno i žive gdje žele i gdje smatraju da je za njih najbolje.
Smatram kako su ta prava oteta ljudskom rodu i zato sam u mnogo navrata rekla kako su životinje naprednije od ljudi – one se mogu kretati kamo žele i nitko od njih ne traži putovnicu. Ne ovise o ničijoj dobroj volji. Čak i najotrovnija zmija ide gdje god želi.
SETimes: Članica ste gradskog vijeća Skopja. Kako vaš rad u gradskoj upravi pomaže Romima u Makedoniji?
Redžepova: Članica sam VMRO-DPMNE-a, vladajuće stranke, te kao članica vršim funkciju savjetnice u gradskom vijeću Skopja. Svojim sam političkim angažmanom prije svega htjela [pokazati] kako jedna Romkinja može biti društveno aktivna, da to nije povlastica isključivo makedonskih žena. Smatram kako sam djelomice uspjela jer vidim da se sve veći broj djevojaka školuje. Ako sam svojim primjerom imalo pridonijela emancipaciji Romkinja, vrlo sam sretna.
SETimes: Smatrate li da će vaša djeca nastaviti vaše aktivnosti i njegovati vašu humanitarnu baštinu te pomoći da više ljudi postigne relevantne promjene?
Redžepova: Naravno da bih voljela da moja djeca budu nastavljači mojeg rada. Mislim kako sam im odgojem usadila ljubav za ljude. Moja djeca znaju davati, pomagati ili organizirati humanitarni koncert. Nadam se da će nastaviti tamo gdje ja stanem.
SETimes: Mislite li da kultura može predstavljati silu koja će ujedinjavati jugoistočnu Europu?
Redžepova: Kultura je uvijek bila i ostala most koji povezuje ljude različitih vjerovanja i nacionalnosti, budući da se ne obazire na državne granice. Neovisno o tome tko je, svatko pjeva i pleše na svoj način. Mislim da pjesma ujedinjuje ne samo jugoistočnu Europu, već i svijet.
SETimes: Jesu li na vas utjecale neke druge pjevačice poput Billie Holliday ili Bessie Smith?
Redžepova: Kad je riječ o glazbi, nikad nisam imala neki određen uzor, niti su na mene utjecali pjevači ili pjevačice. Moj mentor i suprug Stevo Teodosievski htio je od mene napraviti remek-djelo. Nikad nisam pratila neki izdvojeni primjer. Naporno sam radila kako bih postala ovo što sam danas, ali on je uvijek inzistirao da ostanem “ja”, a ne da postajem netko drugi. Vjerujem kako smo to zajednički i postigli.
SETimes: Je li neka od vaših pjesama usmjerena protiv predrasuda protiv Roma? Kritiziraju li vas ikad zbog uporabe riječi “ciganka” uz svoje ime?
Redžepova: Ne, moje su pjesme posvećene tradiciji i kulturi Roma, a ne načinu na koji nas drugi vide. Kad je riječ o kritici, ja ju ne prihvaćam. Neovisno o tome što drugi govore, nadišla sam to još davno. Kad sam tek krenula u školu, shvatila sam da nisam poput ostalih. Tada su me djeca prozvala “cigankom” i nisu htjela sjediti sa mnom. Dolazila bih kući plačući, a jedna mi je od mojih teta objasnila kako smo drugačiji zato što dolazimo iz zemlje zvane Indija, u kojoj je uvijek sunčano pa smo zbog toga tamnoputi.
SETimes: U dokumentarcu “Romska duša” pripovijedate povijest Roma sve do drevnih korijena. Osjećate li čvrstu povezanost s Indijom i njenom kulturom? Je li to izravno utjecalo na vašu glazbu i kreativan rad?
Redžepova: Svakako osjećam bliskost s Indijom i njenim ljudima, posebice s indijskom pokrajinom u kojoj oko 28 milijuna ljudi govori moje jezik te ih savršeno razumijem. To je potkrijepilo moje usvajanje činjenice da Romi potiču iz Indije.
SETimes: Je li glazba postala previše komercijalizirana? Je li moguće predstaviti tradicionalnu glazbu širokoj publici bez gubitka nekih ključnih elemenata?
Redžepova: Ako je građeno na temeljima tradicionalne glazbe, sigurno je moguće postići dobar učinak. Ipak, danas se sve više prodaje golotinja na pozornici, dok se kvaliteta i dobar glas slabije prodaju.
SETimes: U karijeri ste održali tisuće koncerata kroz više desetljeća. Osjećate li i danas jednaku energiju i entuzijazam kad izađete na pozornicu? Što vas pokreće?
Redžepova: Da, i dalje nastupam jednakom strašću. I danas osjećam određenu pozitivnu tremu prije koncerta, kad sam svjesna da u publici ima više od 10.000 ljudi ili, kao u Sydneyu, 200.000 ljudi u Hyde Parku. Motivira me moja ljubav za pjesmu i glazbu.
Ciganka iz grada Skopja”, kako sama sebe naziva, Esma Redžepova pjeva i humanitarno djeluje preko 40 godina.
Rođena 1943., Esma Redžepova održala je preko 8.000 koncerata u 30 zemalja kako bi prikupila sredstva za svoje ciljeve. Izdala je 108 singlova, 20 albuma i šest filmova.
Esma je pod svojim krovom odgojila šestero usvojene djece te podigla još 47 djece koja ju nazivaju svojom majkom i ocem.
Esma je za Southeast European Times govorila o svojim pogledima na humanitarna nastojanja, o svojem pjevanju i općenito o životu.
SETimes: Koji su humanitarni ciljevi za koje se najviše zalažete i zašto?
Esma Redžepova: Pomoć djeci s posebnim potrebama prioritetni je cilj mojeg humanitarnog djelovanja. Smatram ih prioritetnom skupinom. Vjerujem da bi njima svi trebali pomagati. Dakako, u skladu s raspoloživim sredstvima i mogućnostima.
SETimes: Makedonski predsjednik Đorđe Ivanov nedavno vam je uručio državni orden za zasluge. Što za vas znači ta nagrada?
Redžepova: Ta mi nagrada mnogo znači. Najzad, čovjeka najviše raduje kad ga cijene u njegovom domu, kad poštuju njegov rad i doprinos. Dobila sam zaista brojne nagrade i priznanja, ali ova najnovija i ona koju mi je uručio predsjednik Tito su mi najdraže.
SETimes: Prošlog ste se mjeseca priključili makedonskim poslovnim ženama na zasjedanju Povjerenstva UN-a za status žena. Kakvo je ozračje za razvoj ženskih poslovnih pothvata u Makedoniji?
Redžepova: Poslovno ozračje u Makedoniji postupno se mijenja; sada ima više žena na rukovodećim položajima. Raste i broj žena u zakonodavstvu. Na posljednjim smo predsjedničkim izborima [u ožujku] imali žensku kandidatkinju [Mirusu Hoxha]. Smatram kako je to imalo još veću težinu zbog toga što je pripadnica albanske narodnosti. Dakle, stereotip kako su albanske žene domaćice čiji je jedini posao da brinu za svoju djecu više nije utemeljen. Bila sam vrlo ponosna na Hoxhu i nadam se kako će jednog dana žena preuzeti kormilo Makedonije.
SETimes: Na vašoj web-stranici piše kako se nadate da će u zemlji doći do promjena. Kakve biste promjene rado vidjeli? Kako vidite novu, drugačiju Makedoniju?
Redžepova: Voljela bih da se svijet promijeni, ne samo Makedonija. Voljela bih jednog dana vidjeti svijet koji počiva na jednakosti i toleranciji, bez granica, tako da svi putuju slobodno i žive gdje žele i gdje smatraju da je za njih najbolje.
Smatram kako su ta prava oteta ljudskom rodu i zato sam u mnogo navrata rekla kako su životinje naprednije od ljudi – one se mogu kretati kamo žele i nitko od njih ne traži putovnicu. Ne ovise o ničijoj dobroj volji. Čak i najotrovnija zmija ide gdje god želi.
SETimes: Članica ste gradskog vijeća Skopja. Kako vaš rad u gradskoj upravi pomaže Romima u Makedoniji?
Redžepova: Članica sam VMRO-DPMNE-a, vladajuće stranke, te kao članica vršim funkciju savjetnice u gradskom vijeću Skopja. Svojim sam političkim angažmanom prije svega htjela [pokazati] kako jedna Romkinja može biti društveno aktivna, da to nije povlastica isključivo makedonskih žena. Smatram kako sam djelomice uspjela jer vidim da se sve veći broj djevojaka školuje. Ako sam svojim primjerom imalo pridonijela emancipaciji Romkinja, vrlo sam sretna.
SETimes: Smatrate li da će vaša djeca nastaviti vaše aktivnosti i njegovati vašu humanitarnu baštinu te pomoći da više ljudi postigne relevantne promjene?
Redžepova: Naravno da bih voljela da moja djeca budu nastavljači mojeg rada. Mislim kako sam im odgojem usadila ljubav za ljude. Moja djeca znaju davati, pomagati ili organizirati humanitarni koncert. Nadam se da će nastaviti tamo gdje ja stanem.
SETimes: Mislite li da kultura može predstavljati silu koja će ujedinjavati jugoistočnu Europu?
Redžepova: Kultura je uvijek bila i ostala most koji povezuje ljude različitih vjerovanja i nacionalnosti, budući da se ne obazire na državne granice. Neovisno o tome tko je, svatko pjeva i pleše na svoj način. Mislim da pjesma ujedinjuje ne samo jugoistočnu Europu, već i svijet.
SETimes: Jesu li na vas utjecale neke druge pjevačice poput Billie Holliday ili Bessie Smith?
Redžepova: Kad je riječ o glazbi, nikad nisam imala neki određen uzor, niti su na mene utjecali pjevači ili pjevačice. Moj mentor i suprug Stevo Teodosievski htio je od mene napraviti remek-djelo. Nikad nisam pratila neki izdvojeni primjer. Naporno sam radila kako bih postala ovo što sam danas, ali on je uvijek inzistirao da ostanem “ja”, a ne da postajem netko drugi. Vjerujem kako smo to zajednički i postigli.
SETimes: Je li neka od vaših pjesama usmjerena protiv predrasuda protiv Roma? Kritiziraju li vas ikad zbog uporabe riječi “ciganka” uz svoje ime?
Redžepova: Ne, moje su pjesme posvećene tradiciji i kulturi Roma, a ne načinu na koji nas drugi vide. Kad je riječ o kritici, ja ju ne prihvaćam. Neovisno o tome što drugi govore, nadišla sam to još davno. Kad sam tek krenula u školu, shvatila sam da nisam poput ostalih. Tada su me djeca prozvala “cigankom” i nisu htjela sjediti sa mnom. Dolazila bih kući plačući, a jedna mi je od mojih teta objasnila kako smo drugačiji zato što dolazimo iz zemlje zvane Indija, u kojoj je uvijek sunčano pa smo zbog toga tamnoputi.
SETimes: U dokumentarcu “Romska duša” pripovijedate povijest Roma sve do drevnih korijena. Osjećate li čvrstu povezanost s Indijom i njenom kulturom? Je li to izravno utjecalo na vašu glazbu i kreativan rad?
Redžepova: Svakako osjećam bliskost s Indijom i njenim ljudima, posebice s indijskom pokrajinom u kojoj oko 28 milijuna ljudi govori moje jezik te ih savršeno razumijem. To je potkrijepilo moje usvajanje činjenice da Romi potiču iz Indije.
SETimes: Je li glazba postala previše komercijalizirana? Je li moguće predstaviti tradicionalnu glazbu širokoj publici bez gubitka nekih ključnih elemenata?
Redžepova: Ako je građeno na temeljima tradicionalne glazbe, sigurno je moguće postići dobar učinak. Ipak, danas se sve više prodaje golotinja na pozornici, dok se kvaliteta i dobar glas slabije prodaju.
SETimes: U karijeri ste održali tisuće koncerata kroz više desetljeća. Osjećate li i danas jednaku energiju i entuzijazam kad izađete na pozornicu? Što vas pokreće?
Redžepova: Da, i dalje nastupam jednakom strašću. I danas osjećam određenu pozitivnu tremu prije koncerta, kad sam svjesna da u publici ima više od 10.000 ljudi ili, kao u Sydneyu, 200.000 ljudi u Hyde Parku. Motivira me moja ljubav za pjesmu i glazbu.
Ciganka iz grada Skopja”, kako sama sebe naziva, Esma Redžepova pjeva i humanitarno djeluje preko 40 godina.
Rođena 1943., Esma Redžepova održala je preko 8.000 koncerata u 30 zemalja kako bi prikupila sredstva za svoje ciljeve. Izdala je 108 singlova, 20 albuma i šest filmova.
Esma je pod svojim krovom odgojila šestero usvojene djece te podigla još 47 djece koja ju nazivaju svojom majkom i ocem.
Esma je za Southeast European Times govorila o svojim pogledima na humanitarna nastojanja, o svojem pjevanju i općenito o životu.
SETimes: Koji su humanitarni ciljevi za koje se najviše zalažete i zašto?
Esma Redžepova: Pomoć djeci s posebnim potrebama prioritetni je cilj mojeg humanitarnog djelovanja. Smatram ih prioritetnom skupinom. Vjerujem da bi njima svi trebali pomagati. Dakako, u skladu s raspoloživim sredstvima i mogućnostima.
SETimes: Makedonski predsjednik Đorđe Ivanov nedavno vam je uručio državni orden za zasluge. Što za vas znači ta nagrada?
Redžepova: Ta mi nagrada mnogo znači. Najzad, čovjeka najviše raduje kad ga cijene u njegovom domu, kad poštuju njegov rad i doprinos. Dobila sam zaista brojne nagrade i priznanja, ali ova najnovija i ona koju mi je uručio predsjednik Tito su mi najdraže.
SETimes: Prošlog ste se mjeseca priključili makedonskim poslovnim ženama na zasjedanju Povjerenstva UN-a za status žena. Kakvo je ozračje za razvoj ženskih poslovnih pothvata u Makedoniji?
Redžepova: Poslovno ozračje u Makedoniji postupno se mijenja; sada ima više žena na rukovodećim položajima. Raste i broj žena u zakonodavstvu. Na posljednjim smo predsjedničkim izborima [u ožujku] imali žensku kandidatkinju [Mirusu Hoxha]. Smatram kako je to imalo još veću težinu zbog toga što je pripadnica albanske narodnosti. Dakle, stereotip kako su albanske žene domaćice čiji je jedini posao da brinu za svoju djecu više nije utemeljen. Bila sam vrlo ponosna na Hoxhu i nadam se kako će jednog dana žena preuzeti kormilo Makedonije.
SETimes: Na vašoj web-stranici piše kako se nadate da će u zemlji doći do promjena. Kakve biste promjene rado vidjeli? Kako vidite novu, drugačiju Makedoniju?
Redžepova: Voljela bih da se svijet promijeni, ne samo Makedonija. Voljela bih jednog dana vidjeti svijet koji počiva na jednakosti i toleranciji, bez granica, tako da svi putuju slobodno i žive gdje žele i gdje smatraju da je za njih najbolje.
Smatram kako su ta prava oteta ljudskom rodu i zato sam u mnogo navrata rekla kako su životinje naprednije od ljudi – one se mogu kretati kamo žele i nitko od njih ne traži putovnicu. Ne ovise o ničijoj dobroj volji. Čak i najotrovnija zmija ide gdje god želi.
SETimes: Članica ste gradskog vijeća Skopja. Kako vaš rad u gradskoj upravi pomaže Romima u Makedoniji?
Redžepova: Članica sam VMRO-DPMNE-a, vladajuće stranke, te kao članica vršim funkciju savjetnice u gradskom vijeću Skopja. Svojim sam političkim angažmanom prije svega htjela [pokazati] kako jedna Romkinja može biti društveno aktivna, da to nije povlastica isključivo makedonskih žena. Smatram kako sam djelomice uspjela jer vidim da se sve veći broj djevojaka školuje. Ako sam svojim primjerom imalo pridonijela emancipaciji Romkinja, vrlo sam sretna.
SETimes: Smatrate li da će vaša djeca nastaviti vaše aktivnosti i njegovati vašu humanitarnu baštinu te pomoći da više ljudi postigne relevantne promjene?
Redžepova: Naravno da bih voljela da moja djeca budu nastavljači mojeg rada. Mislim kako sam im odgojem usadila ljubav za ljude. Moja djeca znaju davati, pomagati ili organizirati humanitarni koncert. Nadam se da će nastaviti tamo gdje ja stanem.
SETimes: Mislite li da kultura može predstavljati silu koja će ujedinjavati jugoistočnu Europu?
Redžepova: Kultura je uvijek bila i ostala most koji povezuje ljude različitih vjerovanja i nacionalnosti, budući da se ne obazire na državne granice. Neovisno o tome tko je, svatko pjeva i pleše na svoj način. Mislim da pjesma ujedinjuje ne samo jugoistočnu Europu, već i svijet.
SETimes: Jesu li na vas utjecale neke druge pjevačice poput Billie Holliday ili Bessie Smith?
Redžepova: Kad je riječ o glazbi, nikad nisam imala neki određen uzor, niti su na mene utjecali pjevači ili pjevačice. Moj mentor i suprug Stevo Teodosievski htio je od mene napraviti remek-djelo. Nikad nisam pratila neki izdvojeni primjer. Naporno sam radila kako bih postala ovo što sam danas, ali on je uvijek inzistirao da ostanem “ja”, a ne da postajem netko drugi. Vjerujem kako smo to zajednički i postigli.
SETimes: Je li neka od vaših pjesama usmjerena protiv predrasuda protiv Roma? Kritiziraju li vas ikad zbog uporabe riječi “ciganka” uz svoje ime?
Redžepova: Ne, moje su pjesme posvećene tradiciji i kulturi Roma, a ne načinu na koji nas drugi vide. Kad je riječ o kritici, ja ju ne prihvaćam. Neovisno o tome što drugi govore, nadišla sam to još davno. Kad sam tek krenula u školu, shvatila sam da nisam poput ostalih. Tada su me djeca prozvala “cigankom” i nisu htjela sjediti sa mnom. Dolazila bih kući plačući, a jedna mi je od mojih teta objasnila kako smo drugačiji zato što dolazimo iz zemlje zvane Indija, u kojoj je uvijek sunčano pa smo zbog toga tamnoputi.
SETimes: U dokumentarcu “Romska duša” pripovijedate povijest Roma sve do drevnih korijena. Osjećate li čvrstu povezanost s Indijom i njenom kulturom? Je li to izravno utjecalo na vašu glazbu i kreativan rad?
Redžepova: Svakako osjećam bliskost s Indijom i njenim ljudima, posebice s indijskom pokrajinom u kojoj oko 28 milijuna ljudi govori moje jezik te ih savršeno razumijem. To je potkrijepilo moje usvajanje činjenice da Romi potiču iz Indije.
SETimes: Je li glazba postala previše komercijalizirana? Je li moguće predstaviti tradicionalnu glazbu širokoj publici bez gubitka nekih ključnih elemenata?
Redžepova: Ako je građeno na temeljima tradicionalne glazbe, sigurno je moguće postići dobar učinak. Ipak, danas se sve više prodaje golotinja na pozornici, dok se kvaliteta i dobar glas slabije prodaju.
SETimes: U karijeri ste održali tisuće koncerata kroz više desetljeća. Osjećate li i danas jednaku energiju i entuzijazam kad izađete na pozornicu? Što vas pokreće?
Redžepova: Da, i dalje nastupam jednakom strašću. I danas osjećam određenu pozitivnu tremu prije koncerta, kad sam svjesna da u publici ima više od 10.000 ljudi ili, kao u Sydneyu, 200.000 ljudi u Hyde Parku. Motivira me moja ljubav za pjesmu i glazbu.
Ciganka iz grada Skopja”, kako sama sebe naziva, Esma Redžepova pjeva i humanitarno djeluje preko 40 godina.
Rođena 1943., Esma Redžepova održala je preko 8.000 koncerata u 30 zemalja kako bi prikupila sredstva za svoje ciljeve. Izdala je 108 singlova, 20 albuma i šest filmova.
Esma je pod svojim krovom odgojila šestero usvojene djece te podigla još 47 djece koja ju nazivaju svojom majkom i ocem.
Esma je za Southeast European Times govorila o svojim pogledima na humanitarna nastojanja, o svojem pjevanju i općenito o životu.
SETimes: Koji su humanitarni ciljevi za koje se najviše zalažete i zašto?
Esma Redžepova: Pomoć djeci s posebnim potrebama prioritetni je cilj mojeg humanitarnog djelovanja. Smatram ih prioritetnom skupinom. Vjerujem da bi njima svi trebali pomagati. Dakako, u skladu s raspoloživim sredstvima i mogućnostima.
SETimes: Makedonski predsjednik Đorđe Ivanov nedavno vam je uručio državni orden za zasluge. Što za vas znači ta nagrada?
Redžepova: Ta mi nagrada mnogo znači. Najzad, čovjeka najviše raduje kad ga cijene u njegovom domu, kad poštuju njegov rad i doprinos. Dobila sam zaista brojne nagrade i priznanja, ali ova najnovija i ona koju mi je uručio predsjednik Tito su mi najdraže.
SETimes: Prošlog ste se mjeseca priključili makedonskim poslovnim ženama na zasjedanju Povjerenstva UN-a za status žena. Kakvo je ozračje za razvoj ženskih poslovnih pothvata u Makedoniji?
Redžepova: Poslovno ozračje u Makedoniji postupno se mijenja; sada ima više žena na rukovodećim položajima. Raste i broj žena u zakonodavstvu. Na posljednjim smo predsjedničkim izborima [u ožujku] imali žensku kandidatkinju [Mirusu Hoxha]. Smatram kako je to imalo još veću težinu zbog toga što je pripadnica albanske narodnosti. Dakle, stereotip kako su albanske žene domaćice čiji je jedini posao da brinu za svoju djecu više nije utemeljen. Bila sam vrlo ponosna na Hoxhu i nadam se kako će jednog dana žena preuzeti kormilo Makedonije.
SETimes: Na vašoj web-stranici piše kako se nadate da će u zemlji doći do promjena. Kakve biste promjene rado vidjeli? Kako vidite novu, drugačiju Makedoniju?
Redžepova: Voljela bih da se svijet promijeni, ne samo Makedonija. Voljela bih jednog dana vidjeti svijet koji počiva na jednakosti i toleranciji, bez granica, tako da svi putuju slobodno i žive gdje žele i gdje smatraju da je za njih najbolje.
Smatram kako su ta prava oteta ljudskom rodu i zato sam u mnogo navrata rekla kako su životinje naprednije od ljudi – one se mogu kretati kamo žele i nitko od njih ne traži putovnicu. Ne ovise o ničijoj dobroj volji. Čak i najotrovnija zmija ide gdje god želi.
SETimes: Članica ste gradskog vijeća Skopja. Kako vaš rad u gradskoj upravi pomaže Romima u Makedoniji?
Redžepova: Članica sam VMRO-DPMNE-a, vladajuće stranke, te kao članica vršim funkciju savjetnice u gradskom vijeću Skopja. Svojim sam političkim angažmanom prije svega htjela [pokazati] kako jedna Romkinja može biti društveno aktivna, da to nije povlastica isključivo makedonskih žena. Smatram kako sam djelomice uspjela jer vidim da se sve veći broj djevojaka školuje. Ako sam svojim primjerom imalo pridonijela emancipaciji Romkinja, vrlo sam sretna.
SETimes: Smatrate li da će vaša djeca nastaviti vaše aktivnosti i njegovati vašu humanitarnu baštinu te pomoći da više ljudi postigne relevantne promjene?
Redžepova: Naravno da bih voljela da moja djeca budu nastavljači mojeg rada. Mislim kako sam im odgojem usadila ljubav za ljude. Moja djeca znaju davati, pomagati ili organizirati humanitarni koncert. Nadam se da će nastaviti tamo gdje ja stanem.
SETimes: Mislite li da kultura može predstavljati silu koja će ujedinjavati jugoistočnu Europu?
Redžepova: Kultura je uvijek bila i ostala most koji povezuje ljude različitih vjerovanja i nacionalnosti, budući da se ne obazire na državne granice. Neovisno o tome tko je, svatko pjeva i pleše na svoj način. Mislim da pjesma ujedinjuje ne samo jugoistočnu Europu, već i svijet.
SETimes: Jesu li na vas utjecale neke druge pjevačice poput Billie Holliday ili Bessie Smith?
Redžepova: Kad je riječ o glazbi, nikad nisam imala neki određen uzor, niti su na mene utjecali pjevači ili pjevačice. Moj mentor i suprug Stevo Teodosievski htio je od mene napraviti remek-djelo. Nikad nisam pratila neki izdvojeni primjer. Naporno sam radila kako bih postala ovo što sam danas, ali on je uvijek inzistirao da ostanem “ja”, a ne da postajem netko drugi. Vjerujem kako smo to zajednički i postigli.
SETimes: Je li neka od vaših pjesama usmjerena protiv predrasuda protiv Roma? Kritiziraju li vas ikad zbog uporabe riječi “ciganka” uz svoje ime?
Redžepova: Ne, moje su pjesme posvećene tradiciji i kulturi Roma, a ne načinu na koji nas drugi vide. Kad je riječ o kritici, ja ju ne prihvaćam. Neovisno o tome što drugi govore, nadišla sam to još davno. Kad sam tek krenula u školu, shvatila sam da nisam poput ostalih. Tada su me djeca prozvala “cigankom” i nisu htjela sjediti sa mnom. Dolazila bih kući plačući, a jedna mi je od mojih teta objasnila kako smo drugačiji zato što dolazimo iz zemlje zvane Indija, u kojoj je uvijek sunčano pa smo zbog toga tamnoputi.
SETimes: U dokumentarcu “Romska duša” pripovijedate povijest Roma sve do drevnih korijena. Osjećate li čvrstu povezanost s Indijom i njenom kulturom? Je li to izravno utjecalo na vašu glazbu i kreativan rad?
Redžepova: Svakako osjećam bliskost s Indijom i njenim ljudima, posebice s indijskom pokrajinom u kojoj oko 28 milijuna ljudi govori moje jezik te ih savršeno razumijem. To je potkrijepilo moje usvajanje činjenice da Romi potiču iz Indije.
SETimes: Je li glazba postala previše komercijalizirana? Je li moguće predstaviti tradicionalnu glazbu širokoj publici bez gubitka nekih ključnih elemenata?
Redžepova: Ako je građeno na temeljima tradicionalne glazbe, sigurno je moguće postići dobar učinak. Ipak, danas se sve više prodaje golotinja na pozornici, dok se kvaliteta i dobar glas slabije prodaju.
SETimes: U karijeri ste održali tisuće koncerata kroz više desetljeća. Osjećate li i danas jednaku energiju i entuzijazam kad izađete na pozornicu? Što vas pokreće?
Redžepova: Da, i dalje nastupam jednakom strašću. I danas osjećam određenu pozitivnu tremu prije koncerta, kad sam svjesna da u publici ima više od 10.000 ljudi ili, kao u Sydneyu, 200.000 ljudi u Hyde Parku. Motivira me moja ljubav za pjesmu i glazbu.
Ciganka iz grada Skopja”, kako sama sebe naziva, Esma Redžepova pjeva i humanitarno djeluje preko 40 godina.
Rođena 1943., Esma Redžepova održala je preko 8.000 koncerata u 30 zemalja kako bi prikupila sredstva za svoje ciljeve. Izdala je 108 singlova, 20 albuma i šest filmova.
Esma je pod svojim krovom odgojila šestero usvojene djece te podigla još 47 djece koja ju nazivaju svojom majkom i ocem.
Esma je za Southeast European Times govorila o svojim pogledima na humanitarna nastojanja, o svojem pjevanju i općenito o životu.
SETimes: Koji su humanitarni ciljevi za koje se najviše zalažete i zašto?
Esma Redžepova: Pomoć djeci s posebnim potrebama prioritetni je cilj mojeg humanitarnog djelovanja. Smatram ih prioritetnom skupinom. Vjerujem da bi njima svi trebali pomagati. Dakako, u skladu s raspoloživim sredstvima i mogućnostima.
SETimes: Makedonski predsjednik Đorđe Ivanov nedavno vam je uručio državni orden za zasluge. Što za vas znači ta nagrada?
Redžepova: Ta mi nagrada mnogo znači. Najzad, čovjeka najviše raduje kad ga cijene u njegovom domu, kad poštuju njegov rad i doprinos. Dobila sam zaista brojne nagrade i priznanja, ali ova najnovija i ona koju mi je uručio predsjednik Tito su mi najdraže.
SETimes: Prošlog ste se mjeseca priključili makedonskim poslovnim ženama na zasjedanju Povjerenstva UN-a za status žena. Kakvo je ozračje za razvoj ženskih poslovnih pothvata u Makedoniji?
Redžepova: Poslovno ozračje u Makedoniji postupno se mijenja; sada ima više žena na rukovodećim položajima. Raste i broj žena u zakonodavstvu. Na posljednjim smo predsjedničkim izborima [u ožujku] imali žensku kandidatkinju [Mirusu Hoxha]. Smatram kako je to imalo još veću težinu zbog toga što je pripadnica albanske narodnosti. Dakle, stereotip kako su albanske žene domaćice čiji je jedini posao da brinu za svoju djecu više nije utemeljen. Bila sam vrlo ponosna na Hoxhu i nadam se kako će jednog dana žena preuzeti kormilo Makedonije.
SETimes: Na vašoj web-stranici piše kako se nadate da će u zemlji doći do promjena. Kakve biste promjene rado vidjeli? Kako vidite novu, drugačiju Makedoniju?
Redžepova: Voljela bih da se svijet promijeni, ne samo Makedonija. Voljela bih jednog dana vidjeti svijet koji počiva na jednakosti i toleranciji, bez granica, tako da svi putuju slobodno i žive gdje žele i gdje smatraju da je za njih najbolje.
Smatram kako su ta prava oteta ljudskom rodu i zato sam u mnogo navrata rekla kako su životinje naprednije od ljudi – one se mogu kretati kamo žele i nitko od njih ne traži putovnicu. Ne ovise o ničijoj dobroj volji. Čak i najotrovnija zmija ide gdje god želi.
SETimes: Članica ste gradskog vijeća Skopja. Kako vaš rad u gradskoj upravi pomaže Romima u Makedoniji?
Redžepova: Članica sam VMRO-DPMNE-a, vladajuće stranke, te kao članica vršim funkciju savjetnice u gradskom vijeću Skopja. Svojim sam političkim angažmanom prije svega htjela [pokazati] kako jedna Romkinja može biti društveno aktivna, da to nije povlastica isključivo makedonskih žena. Smatram kako sam djelomice uspjela jer vidim da se sve veći broj djevojaka školuje. Ako sam svojim primjerom imalo pridonijela emancipaciji Romkinja, vrlo sam sretna.
SETimes: Smatrate li da će vaša djeca nastaviti vaše aktivnosti i njegovati vašu humanitarnu baštinu te pomoći da više ljudi postigne relevantne promjene?
Redžepova: Naravno da bih voljela da moja djeca budu nastavljači mojeg rada. Mislim kako sam im odgojem usadila ljubav za ljude. Moja djeca znaju davati, pomagati ili organizirati humanitarni koncert. Nadam se da će nastaviti tamo gdje ja stanem.
SETimes: Mislite li da kultura može predstavljati silu koja će ujedinjavati jugoistočnu Europu?
Redžepova: Kultura je uvijek bila i ostala most koji povezuje ljude različitih vjerovanja i nacionalnosti, budući da se ne obazire na državne granice. Neovisno o tome tko je, svatko pjeva i pleše na svoj način. Mislim da pjesma ujedinjuje ne samo jugoistočnu Europu, već i svijet.
SETimes: Jesu li na vas utjecale neke druge pjevačice poput Billie Holliday ili Bessie Smith?
Redžepova: Kad je riječ o glazbi, nikad nisam imala neki određen uzor, niti su na mene utjecali pjevači ili pjevačice. Moj mentor i suprug Stevo Teodosievski htio je od mene napraviti remek-djelo. Nikad nisam pratila neki izdvojeni primjer. Naporno sam radila kako bih postala ovo što sam danas, ali on je uvijek inzistirao da ostanem “ja”, a ne da postajem netko drugi. Vjerujem kako smo to zajednički i postigli.
SETimes: Je li neka od vaših pjesama usmjerena protiv predrasuda protiv Roma? Kritiziraju li vas ikad zbog uporabe riječi “ciganka” uz svoje ime?
Redžepova: Ne, moje su pjesme posvećene tradiciji i kulturi Roma, a ne načinu na koji nas drugi vide. Kad je riječ o kritici, ja ju ne prihvaćam. Neovisno o tome što drugi govore, nadišla sam to još davno. Kad sam tek krenula u školu, shvatila sam da nisam poput ostalih. Tada su me djeca prozvala “cigankom” i nisu htjela sjediti sa mnom. Dolazila bih kući plačući, a jedna mi je od mojih teta objasnila kako smo drugačiji zato što dolazimo iz zemlje zvane Indija, u kojoj je uvijek sunčano pa smo zbog toga tamnoputi.
SETimes: U dokumentarcu “Romska duša” pripovijedate povijest Roma sve do drevnih korijena. Osjećate li čvrstu povezanost s Indijom i njenom kulturom? Je li to izravno utjecalo na vašu glazbu i kreativan rad?
Redžepova: Svakako osjećam bliskost s Indijom i njenim ljudima, posebice s indijskom pokrajinom u kojoj oko 28 milijuna ljudi govori moje jezik te ih savršeno razumijem. To je potkrijepilo moje usvajanje činjenice da Romi potiču iz Indije.
SETimes: Je li glazba postala previše komercijalizirana? Je li moguće predstaviti tradicionalnu glazbu širokoj publici bez gubitka nekih ključnih elemenata?
Redžepova: Ako je građeno na temeljima tradicionalne glazbe, sigurno je moguće postići dobar učinak. Ipak, danas se sve više prodaje golotinja na pozornici, dok se kvaliteta i dobar glas slabije prodaju.
SETimes: U karijeri ste održali tisuće koncerata kroz više desetljeća. Osjećate li i danas jednaku energiju i entuzijazam kad izađete na pozornicu? Što vas pokreće?
Redžepova: Da, i dalje nastupam jednakom strašću. I danas osjećam određenu pozitivnu tremu prije koncerta, kad sam svjesna da u publici ima više od 10.000 ljudi ili, kao u Sydneyu, 200.000 ljudi u Hyde Parku. Motivira me moja ljubav za pjesmu i glazbu.
